Blagovesti, konacno jedan neradan radni dan, utorak...Malo duze spavanje, jutarnja kafica, pravac pumpa. Tamo ceka Drndar, sipamo gorivo i pravac preko Guce u Lucane. To je vise puta izvozana relacija pa nije bilo nikakvih stajanja ni slikanja. Mali aparat na popravci, a veliki nije bas praktican za slikanje u voznji, ali je bilo i toga. U Lucanima resimo da idemo na Markovicu pa odatle na vrh "Ovcara i Kablara." Malo seoskog asfalta pa pocinje veliki uspon sa makadamom. Nikakav problem, tu se Leonardo GS ADV i Pegaso osecaju kao kod kuce
Put do vrha i nazad je bio ovakav
Ja sam isao prvi i Drndara sam ubio kamenicama, pa je morao malo da se izmakne. Posle malo muke stigosmo i do vrha. Dve masine ispred nove zgrade RTS-a, MTS-a, Pinka i ostalih mocnih kuca
Mnogo visoka antena(104m), kazu da je pogled sa vrha neverovatan. Treba jedno 10-15 min da se popenje gore i vrh se ljulja jedno metar, ali vredi izaci. To su nam obecali za neki od sledecih obilazaka.
Leonardo na vrhu
Ove male zivotinje se gore vode kao domace. Krsan, kamenit, suncan kraj i to im valjda bas odgovara. Nisam video vise na jednom mestu.
Malo smo razgledali, bacili jos jedan pogled dole
i krenuli nazad
Malo smo se jurili po krivudavim putevima i po nekom kratkom pravcu
i onda malo do Cacka da se preuzme neki paketic.
Ovde se vidi da smo malo i postovali ogranicenja, samo 10 iznad onog propisanog.
Dokaz da smo bili u Cacku
Dogovorili se da idemo u Ovcar banju na kafu i onda pun gas u tom pravcu.
Drndar njegovu gumu obrijao do kraja, a ja moju probao, ali ne vredi. Na ovoj deonici puta nece vise od ovoliko.
Popili kaficu, porazgovarali, malo odmorili i resili da idemo u Kosijeric da obidjemo neko vrelo. Tamo nas zaustavi gospoda u plavom, dokumenta na pregled, malo rositeljskih saveta i info da motorim ne mozemo doci do tog mesta. Mi se onda odlucimo da produzimo malo preko na Divcibare. Put do Divcibara gori nego onaj makadam na Ovcaru. Sve rupa do rupe i rizla na sve strane. Preziveli smo nekako i to i dosli do vrha.
Opet Leonardo na vrhu.
Masine malo poziraju
I ova dva junaka
preko Tometnog polja, Jezevice, Pozege i Arilja dodjose nazad kuci, zivi i zdravi, uz predjenih 260km.