Evo, ja sam juče došao u Beograd nakon praznika...
Auto-put je zaista gnjavaža, a ja sam sebi smanjio šanse da izađem živ time što sam nabio slušalice u uši i odvrnuo muziku, kako bi bar malo prekratio vreme. I zaključio da je strašno zamorno kada 300 km slušaš buku u ušima.
I moj motor može preko 200, ali krećem od toga da se gumama to neće dopasti, a i bio sam pretovaren bočnim torbama, koferom i repnom torbom. Nisam želeo da razmišljam šta će se desiti ako mi išta od toga otpadne pri većoj brzini.
Iako su se juče ljudi vraćali posle praznika, pa je bio opterećen autoput, zaista nisam imao problema pri brzinama od 130-140 km/h jer me je sve skupa, možda 7-8 automobila preteklo i uglavnom su to stranci.
Tu sam i skontao da stranci zaista imaju bolju kulturu vožnje od nas. Jer, i kad bih se zaboravio u levoj traci, dok ne pogledam u retrovizor, stranac bi išao iza mene, na pristojnom odstojanju, bez ablendovanja, prateći moju brzinu i čekajući da se sklonim... I kad se sklonim, shvatim koliko brzo zapravo mogu ili su išli pre nego su mene čekali.
Dok "naši", ablenduju, zabijaju se u rep, trube... I strašno su nestrpljivi.