Posle nedelju dana i malo pažljivije pregledanih snimaka, mogu da kažem da sam više nego zadovoljan. Nisam imao neki plan kada sam izlazio na stazu, vozio sam kako mi je u tom trenutku odgovaralo. Prvi izlazak sam ceo vozio lagano, skoro potpuno bez korišćenja kočnice: u treću brzinu i lagano. U drugom izlasku sam već bio malo ubrzao, pokušavao da uklavirim 6., 11. i poslednju krivinu. Tu su mi vremena bila negde oko 2 minuta. U trećem izlasku sam se već bio malo oslobodio, dosta brže prolazio neke meni problematične krivine, posebno 4. Mislim da sam u trećem izlasku stigao do 1:57, 7-1:58.2 po krugu. Još uvek dosta sporo, ali sam došao do samopouzdanja, a posebno do poverenja u gume. Poslednji izlazak je na moje iznenađenje bio i najbolji. Realno, očekivao sam da će do tada kondicija da me izda. Mada, pre će biti da me je držao adrenalin, a ne dobra fizička sprema. Uglavnom, u poslednjem izlasku sam došao do 1:53,0 i rekao bih da ima još dosta prostora za poboljšanje, čak i sa ovakvim "stilom" vožnje. Ovo kažem zato što mi je postavljanje kamere na rep pomoglo da vidim da mi je položaj u krivinama poprilično loš, da često ukrstim ramena, čak i položaj glave nije ustaljen, nego jednom ovako drugi put onako...
Kao što rekoh, prezadovoljan sam onim što sam naučio, kao i što sam uvideo šta da ispravim. Krivine 6 i 9 su mi i dalje misterija, ne toliko zbog putanje, jer mi se čini da sam "tu negde" koliko zbog toga što ne mogu da odredim brzinu kojom treba da ih prođem. Ovo u smislu da ih prolazim isuviše sporo. Jedva čekam da ponovo izađemo na stazu, još ako bude i novih guma, ihaaa!
Al' udavih, bogte!