I oni rade svoj posao. Trkaju se. Ne mogu svi na svetu da se trkaju. Neko mora i hleb da ispeče (karikiram). Sumnjam da oni viđaju svoje više nego ti, ja i većina na svetu. Čak bih rekao da oni svoje mnogo manje viđaju od ostalih. Ali, i to je život. To što oni rade a mi to vidimo kao ostvarenje snova je upravo romantizam. Shvatio sam te, bez brige, znam da ne patetišeš, samo si bio iskren. Ne provociram, samo kažem, razgovora radi. I ja bih se rado trkao ali avaj, kasno je za to. Nemam kad ni motor da provozam a kamo li više od toga i samo se nadam da će trkanje preživeti nadolazeću plimu birokratije protiv sus motora. Ali to je već nešto sasvim, sasvim drugačije...