Moje najgore iskustvo u naglom kocenju, na motoru bez abs-a, je takvo da me je nabadanje zadnje kočnice u strahu i nemogucnosti doziranog(po mom misljenju na granici proklizavanja prednjeg tocka) kocenja prednjom kocnicom da me zaustavi, SPASILO PADA I VEROVATNOG UBISTVA PEŠAKA.
Odma da kazem da sam u datoj situaciji samo ja i niko vise kriv.
Isao sam ulicom grada koji ne poznajem dovoljno, gde su kola parkirana uz ivicnjak na samoj ulici, kada je iza jednog parkiranog auta na pesacki prelaz istrcala jedna zenska persona srednjih godina.
Isao sam oko 60-70km/h daleko iznad dozvoljenog, kada me je videla zena se ukopala na sred kolovoza. Ja sam je od straha verovatno fiksirao, nabo punu prednju poceo ozbiljno da kocim ali ne dovoljno, kada sam video da cu da je udarim, u strahu sam poceo jako da kocim zadnjom kocnicom, toliko da je zadnji kraj motora poceo da me obilazi, kada sam pustio zadnju kocnicu da ne bi pao i pokosio pesaka, motor se vratio u osu pola metra iza ukopanog u mestu pesaka i prosao sam iza nje sa nekih 5/10km/h.
Grad je bio Užice, na putu za Man. Ostrog i moto skup Trebinje. Dobri bog nas je sacuvao oboje i ceo put nisam mogao da se oslobodim nekog grca i straha, vozio sam bas kao po jajima.
Mnogo sam se raspisao, a poenta onog sto hocu da kazem, vozis motor i putujes ali prilike za ovakva kočenja imas retko ili nikad, upravo zato treba vezbati u kontrolisanim uslovima kao ovaj momak i u tome ne vidim nista lose. Kursevi bezbedne voznje pre svega...
Pozdrav