Jump to content

Moto Zajednica

Odgovornost i obaveza

Recommended Posts

  • Drug član, 1192 postova
  • Lokacija: Bg
  • Motocikl: Dominator

Pre neki dan svratim do frizerskog salona u kojem se moja keva frizira i sednem da sa ženama prozborim po koju. Majkina frizerka, Zoka, divna žena koju mnogo volim je majka jednog člana foruma. I tako uz pitanja za zdravlje i pozdrave dođemo do teme o motorima. Moja majka je komentarisala kako je progledala kada smo Glista i prodali motore i molila me da ponovo razmsilim da li da kupim motor koji želim da kupim. Kaže, tek tada sam počela mirno da spavam. Zoka, sa druge strane kaže nešto što mi je ceo dan odzvanjalo u glavi: "Duco, da li znaš na koliko je sahrana moj sin išao? Znaš li ti koliko ih je on sahranio...?" Žena frapirana i preplašena. Tešim je kako je njen sin iskusan, pametan i kako dugo vozi motore... Ne vredi, njih dve pred suzama, sve može, samo da se ne vozi motor. E, tu se strah vidi, miriše... Moja baba je nakon operacije koju je jedva preživela rekla tati i tetki: "Deco, da je vas ovoliko bolelo, ja bi umrla." Ljubav prema detetu je nemerljiva.

Zamislite samo koju odgovornost, mi deca i mi roditelji imamo prema našoj deci i roditeljima, zamislite koliko mi nekome značimo u životu. Previše da ne bi nosili kacigu, previše da ne nosimo opremu. Odgovornost koju nosimo tom ljubavlju prevazilazi naše odluke o tome koliko da zaštitimo sebe u vožnji motorom, to ne sme da bude odluka, to je obaveza prema drugima. Kada pogineš, tebi je svejedno da li te je isekao kamion ili bandera, ali ono što ostaje iza tebe je sečenje porodice (porodica) sakaćenje budućnosti i ostavljanje onih kojima smo najpotrebniji. Ne smemo biti tako sebični. Zašto je kaciga obavezna, sa pravne strane? Kažu ljudi, moja glava moja odluka. Nije baš tako, država refundira sahranu, država gubi tvojom smrću jer neće ubirati poreze na tvoje dohotke, tvoja porodica gubi prihode tvojom smrću, jedan deo teteta pad aina državu, država će možda da plaća tvoje lečenje. Zato je kaciga obavezna, manje su šanse da neko trpi troškove zbog tvoje oholosti ako nosiš kacigu. Tvoje je obaveza, prema porodici, prema prijateljima da staviš kacigu, da staviš na sebe svu moguću opremu koja će te zaštiti sutra kada budeš popio asvalt (a nemoj da misliš da nećeš!). Budi odgovoran prema svom detetu, devojci, mami, stricu, komšiji, ljudima koji vole da te vide, firmi kojoj donosiš dobit, kasirki u supermarketu kojoj ostavljaš bakšiš, mami sa detetom kojoj staješ da pređe ulicu, forumu koji uči na tvojim postovima, ljudima koji se smeju tvojim vicevima. Budi odgovoran i ne budi samoživ, jer tvoja sutrašnja vožnja može da promeni život mnogom ljudima. Neka ta promena bude na bolje, vozi polako i daj Bože da uvek stigneš dge si krenuo. Pomaže Bog, ali mu uvek treba i tvoja pomoć, još uvek voziš na svom terenu, neka tako i ostane.

 

najzli

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 147 postova
  • Lokacija: Bgd Zvezdara
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 250

poucan tekst!

Za svakog, da procita!

 

Ovo me potseti kad sam jednom prilikom isao sa drugom koji ima probleme u Drajzerovu...

Kada vidite sva ta lica tamo, njihove roditelje, koracanja... svi cute ali vidi se, muka presla granicu...

Ne znaju sta da rade...

E tamo kad bi sve klince jos u petom osnovne preventivno odveli samo da prosetaju Drajzerovom,

da vide lica tih roditelja i tu ustanovu, siguran sam vise bi pazili sta rade!!!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 35 postova

Stvarno bi svaki motorista (buduci) ovakav tekst trebao da dobije uz "svezu" dozvolu.

 

Najzli, vecinom si u pravu. Cudo je koliko se promeni u covekovoj glavi kad postane roditelj, tek onda pocinjemo da shvatamo nase roditelje. Pre nekog vremena u nekoj temi neko napisa da ga bas briga ako pogine, nikom nece biti zao. Ne verujem da je to tacno, osim u stvarno izuzetnim slucajevima, koje, opet, zalim.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Safety bike, 954 postova
  • Lokacija: Beograd - Cerak
  • Motocikl: nekad RS250 i AA500

Kako sam saznao da cu postati otac, svasta mi se mota po glavi vezano za motor. Vise nisam "sam".

Naravno da ni dosada nisam bukvalno bio, ali stvarno je uzasno kada procitam tekst >> ostavio je iza sebe dete od (par godina) i zenu.

Uzas. Nije uvek motor, ali moramo svi priznati da smo na motoru mnogo ranjivi... da je potrebo kuce, rupa na putu, zebra, ulje, nafta i onda nista vise nije u nasoj moci.

 

Mogu samo da kazem da pri manjoj brzini imamo vise vremena da reagujemo.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 99 postova
  • Lokacija: smederevo

sve je to uglavnom tacno.........

ali odgovornost je prema svemu u zivotu

drugo auto,bicikla bilo kakvo prevozno sredstvo,sve je to prica za sebe

i podjednako opasno,manje vise.......

 

a najgore u svemu tome sto vecina nije svesna svoje odgovornosti ,dok se nazalost ne desi nesreca

ovakvih prica imamo na milion ,jkad god sednem negde gde su stariji ljudi,pocinje ta prica.........ali........

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 140 postova
  • Lokacija: Srbija
  • Motocikl: CBR 900 RR Fireblade

@Najzli

Najezim se obavezno kad otvoris ovako neku temu i napises tekst poput ovoga...

 

Kako umes sve to da iskazes recima... No comment...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 417 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: CF Moto V5

Pre neki dan svratim do frizerskog salona u kojem se moja keva frizira i sednem da sa ženama prozborim po koju. Majkina frizerka, Zoka, divna žena koju mnogo volim je majka jednog člana foruma. I tako uz pitanja za zdravlje i pozdrave dođemo do teme o motorima. Moja majka je komentarisala kako je progledala kada smo Glista i prodali motore i molila me da ponovo razmsilim da li da kupim motor koji želim da kupim. Kaže, tek tada sam počela mirno da spavam. Zoka, sa druge strane kaže nešto što mi je ceo dan odzvanjalo u glavi: "Duco, da li znaš na koliko je sahrana moj sin išao? Znaš li ti koliko ih je on sahranio...?" Žena frapirana i preplašena. Tešim je kako je njen sin iskusan, pametan i kako dugo vozi motore... Ne vredi, njih dve pred suzama, sve može, samo da se ne vozi motor. E, tu se strah vidi, miriše... Moja baba je nakon operacije koju je jedva preživela rekla tati i tetki: "Deco, da je vas ovoliko bolelo, ja bi umrla." Ljubav prema detetu je nemerljiva.

Zamislite samo koju odgovornost, mi deca i mi roditelji imamo prema našoj deci i roditeljima, zamislite koliko mi nekome značimo u životu. Previše da ne bi nosili kacigu, previše da ne nosimo opremu. Odgovornost koju nosimo tom ljubavlju prevazilazi naše odluke o tome koliko da zaštitimo sebe u vožnji motorom, to ne sme da bude odluka, to je obaveza prema drugima. Kada pogineš, tebi je svejedno da li te je isekao kamion ili bandera, ali ono što ostaje iza tebe je sečenje porodice (porodica) sakaćenje budućnosti i ostavljanje onih kojima smo najpotrebniji. Ne smemo biti tako sebični. Zašto je kaciga obavezna, sa pravne strane? Kažu ljudi, moja glava moja odluka. Nije baš tako, država refundira sahranu, država gubi tvojom smrću jer neće ubirati poreze na tvoje dohotke, tvoja porodica gubi prihode tvojom smrću, jedan deo teteta pad aina državu, država će možda da plaća tvoje lečenje. Zato je kaciga obavezna, manje su šanse da neko trpi troškove zbog tvoje oholosti ako nosiš kacigu. Tvoje je obaveza, prema porodici, prema prijateljima da staviš kacigu, da staviš na sebe svu moguću opremu koja će te zaštiti sutra kada budeš popio asvalt (a nemoj da misliš da nećeš!). Budi odgovoran prema svom detetu, devojci, mami, stricu, komšiji, ljudima koji vole da te vide, firmi kojoj donosiš dobit, kasirki u supermarketu kojoj ostavljaš bakšiš, mami sa detetom kojoj staješ da pređe ulicu, forumu koji uči na tvojim postovima, ljudima koji se smeju tvojim vicevima. Budi odgovoran i ne budi samoživ, jer tvoja sutrašnja vožnja može da promeni život mnogom ljudima. Neka ta promena bude na bolje, vozi polako i daj Bože da uvek stigneš dge si krenuo. Pomaže Bog, ali mu uvek treba i tvoja pomoć, još uvek voziš na svom terenu, neka tako i ostane.

 

najzli

 

Apropo...Lepo bese sinoc vreme,pa zajasem i odvozam jednocasovni djir po Beogradu posle sljake...Guzva naravno...Svega je bilo...Skutera,golaca,endura...

Pratim situacion,osvrcem se oko sebe...I padne mi na pamet da malko brojim...Doduse kasno.

Statistika te veceri: oko 43 vozaca motora i ajd' da kazemo da je ogranicenje brzine po gradu 40-60 km/h.

12 od semafora do semafora u proseku za 2.5 sekunde...Idemo dalje...

22 se provlace izmedju ostalih vozila,4 skuplja svoje retrovizore,2 se ni ne osvrce.

  3 na crveno s laganim osvrtanjem.

  6 na crvenoM,al' ko da ceka tri minuta...Cepaj preko trotoara i pesackog prelaza.

  2 oko Usca stedi prednju gumu...Predpostavljam da znate na sta mislim.

14 bez kacige.

  1 skuter izlomacen i polegnut pored tramvajske stanice,nikog u blizini.

  9 preko 50ccm bez reg.tablica.

 

100% je sigurno da od nabrojanih ima nekog i ovde na forumu...Ali na forumu smo svi fini i palamudimo!!!

Ko koga ovde jb.???...Ko su ti ljudi??? :-[

 

Pozdrav

Zeljko,Novi Beograd

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 525 postova
  • Lokacija: VRSAC
  • Motocikl: Yamaha TT 600 S , Yamaha YZ 250

Svaka cast, Najzli. Sve je to bas tako kako si napisao. A kad procitam ovakvu statistiku ( Blajbinger )  dodje mi i onih 10% gradske ( moje ) voznje pretvorim u off road. NEMOGU VISE NI DA GLEDAM take majstore sto se igraju sa svojim i zivotima drugih

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 316 postova
  • Lokacija: Novi Sad

Lepo napisano i potpuno istinito. Moramo imati razumevanja za one koji se brinu za nas tako sto cemo brinuti o nama samima, jer kad zveknemo nas malo zaboli ( ako uopste zaboli - jer kad nastupi smrt svejedno ti je ) a one koji ostaju iza nas, boli do kraja zivota. A mislim da niko od nas ovde nije toliko sebican da ga bas briga kako ce se osecati nasi ako se nama nesto dogodi.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 270 postova
  • Lokacija: Zemun
  • Motocikl: BMW R1100GS

Kao topli povetarac i mene sa vremena na vreme posete ove misli.

Prvi put kada su me pomilovale uplatio sam zivotno osiguranje.

A sada kada imam neki los predosecaj i ne vozi mi se preterano. Sednem u kola pustim laganu muziku i cekam vikend za voznju.

Voznja po BGu je vise mucenje nego voznja...

Bravo Duco za tekst.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 453 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki Z1000 Mk2 Piaggio Beverly 250

Sednem u kola pustim laganu muziku i cekam vikend za voznju.

Voznja po BGu je vise mucenje nego voznja...

 

Vrlo poučan Najzlijev tekst. Imam dosta drugara bajkera koji su skapirali neke stvari tek otkako su postali očevi. U poslednje vreme svbako sedanje na motor pretvara se u čistu kocku. Zato i ja sve češće čekam vikend da se istutnjim negde van grada, ali naravno UVEK pod punom opremom. Vožnja po gradu je već izvesno vreme čist mazohizam.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 655 postova
  • Lokacija: Srbija

Najzli, zelim da ti zahvalim na ovom tekstu, kao i na svakom prethodnom. Svaki od njih je delo jednog zrelog coveka, koji nikada ne razmislja sebicno, pri tom mislim na deo koji se tice odgovornosti. Slazem se u potpunosti da onog trenutka kada sednemo na nase ljubimce, koji nam mame osmehe i zadovoljstvo u srcu, preuzimamo veliku odgovornost i prema sebi, i prema nasim porodicama, prijateljima, rodbini, svim ostalim ucesnicima u saobracaju itd itd. Jednostavno, moramo da budemo svesni koliko nase zadovoljstvo kosta nase najblize zivaca, koliko je to nase zadovoljstvo stresno za sve njih. Kao sto si rekao, ono sto mi mozemo da uradimo za nas a i njih iz postovanja, ljubavi i zbog svega ostalog jeste da cinimo sve sto je u nasoj moci da nam se nasi a i njihovi strahovi, strepnje i sve ostalo sto im prolazi kroz glavu ne obistini. Nosite operemu, kada vam je najlepse, kada vas  adrenalin digne u nebo... otpustite samo malo taj prkleti gas, zastanite na prvoj pumpi, kod prve kafene na pice, klopu jednostavno ne dozvolite da vas zadovoljstvo povede na drugu, tamnu stranu, price o dva tocka.

 

Znate li koliko puta smo se se skupili nas 5-10 krenuli u voznju, znate li kako kad je vise jednog motora u grupi i kako krene da radi adrenalin, kako krene da radi zelja za dokazivanjem, pomeranjem granica... znam da znate. Kako lepo vreme, devojcice, druzenje sa prijateljima na dva tocka udare u glavu... znam da i to znate. Znate li kako je sve ovo lep osecaj... i to znam da znate. Ali, iznad svega, najlepsi osecaj je kada se sa svoje voznje vratite svojoj kuci, porodici, prijateljima, komsijama, kolegama na poslu, i kad znate da je sve proslo kako treba, da niste izazivali sudbinu ne nosenjem opreme, ne otpustanjem gasa kad je najlepse, i kada te svime ovim dali sebi priliku da i dalje uzivate u onome sto toliko volite da radite... da i sutra uzivate u voznji dva tocka.

 

Znam da vecina nas sve ovo zna, ali sa vremna na vreme dobro je da nas neko podstei.

Hvala Njazliju sto to i uradi s'vremna na vreme  :) :) :)

 

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Nesvrstan, 756 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: R21A

Kako sam saznao da cu postati otac, svasta mi se mota po glavi vezano za motor. Vise nisam "sam".

Naravno da ni dosada nisam bukvalno bio, ali stvarno je uzasno kada procitam tekst >> ostavio je iza sebe dete od (par godina) i zenu.

Uzas. Nije uvek motor, ali moramo svi priznati da smo na motoru mnogo ranjivi... da je potrebo kuce, rupa na putu, zebra, ulje, nafta i onda nista vise nije u nasoj moci.

 

Mogu samo da kazem da pri manjoj brzini imamo vise vremena da reagujemo.

 

 

Imamo ista razmisljanja ja cu Boze zdravlja u julu postati tata i ako te cinjenice pomalo nisam svestan vec pocinjem da strepim i sve manje sedam na motor i sve sporije vozim (po nekad i sam sebe iznenadim)! A opet sa druge strane kroz 15-ak godina i ja cu biti taj koji ce strepeti kad god mi sin sedne na motor i krene negde.....nemam pojma kako cu reagovati.......bice tesko to znam....

 

Malo pre sam isao do autobuske stanice i na Pancevackom mostu neki klinci sa kinezom cross-om bez tablica i kaciga projurise pored mene kao ludaci,provukose se izmedju kola i nestadose,samo sam se prekrstio i pozeleo da ih Bog sacuva kad vec oni sami sebe ne cuvaju!  Neznam sta da kazem ljudi uzmite se u pamet smanjite brzinu,nosite opremu nemojte da budete jos jedna slika u novinama.....

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja