U normalnim zemljama za to postoji lako resenje. Zove se track day. Odes na neku pravu pistu, stazu na kojoj se voze prave trke i platis za pola dana, ako si mnogo spreman za ceo. Dok sam ziveo u Kanadi to sam i radio jednom u mesec, dva, tri cim me uhvati sandrc odem na stazu i posle toga mi divljanje po ulicama jednostavno ne treba. Pola dana na stazi izvuce iz tebe toliko adrenalina, a bogami i snage jer znas da postoje zone za sigurno izletanje, da svi idu u istom smeru, da niko nece da pravi polukruzne, da na svakoj krivini postoji redar sa zastavicom koji upozorava na eventualni problem. Svaku krivinu mozes ici na potpunom maksimumu. Naravno svom, posto sadasnji motori/automobili mogu da pruze mnogo vise nego sto, bar ja, mogu da izguram. Vrlo brzo shvatis da bilo koje jurcanje po putu ili ulici jednostavno ne daje taj osecaj. A i nije skupo. U Kanadi je od $95 za slabije staze... Ali toga ovde nema.