Nakon što je kiša opet stala, krenusmo dalje.... ....tek što se uživismo u vožnju, inače vrlo dobrom cestom, nismo mogli propusti ovo... ....naročito Mirela... Spišske Hrad.... I meni , koji nisam uvaženi štovalac ovakvih stvari, i sami pogled na "ovo" oduzimao je dah... Čak i naporan jednosatni uspon po sparnom vremenu nije uspio umanjiti tadašnje stanje duha... ....

Unatoč Mirelinom definiranju itinerera, u pričuvi sam imao nekoliko vrlo lijepih ruta, ono - nek se nađe! ....no prije no što otvorih oči, sve moje snove o nekoj velikoj vožnji razbio je onaj poznati zvuk kišnih kapi što se razbijaju na tupoj podlozi.... ....inače kiša u Visokim Tatrama dođe ko i pijesak u pustinji... ....zanimljivo je da ljudi u ovim krajevima uopće ne reagiraju na pojavu kiše, te doista nije rijetkost vidjeti djecu koja se igraju po kiši koju i ne primjećuju.... Današnja kišna ruta... Kad si u Rimu ponašaj se ko Rimljanin....prođe mi kroz glavu.... ....i doista vrlo brzo nađosmo se u sedlu unatoč nemilosrdnim crnim oblacima koji su po nama prosipali svoju utrobu.... ....no vrlo brzo kiša je stala.... ....pa smo stali i mi - U Levoči.... Doista živopisan grad bogate prošlosti.... I zatim opet počne kiša.....nije da mi se opet pila kava no..... ....tada shvatih izreku kako se sa prirodom ne treba borit, već živjeti u skladu s njom.... ....kasnije uvidjeh da moj prvi dan usklađivanja sa prirodom nakon devet ispijenih kava i nije baš slavno završio.... ...

I potom stigosmo u Poprad, a zahvaljujući Zumu odmah pronađosmo i bazu za narednih nekoliko dana.... ....smještaj je bio i više no dobar... ....što je naravno Mireli bilo mnogo bitnije.... ....meni je pak mnogo važnije gdje odsjeda Suzana... ....pod ključem i na oku... Sam grad, iako lijep i uredan, i nije neki poseban magnet, no, kao polazište ka okolnim Visokim Tatrama vrlo je popularan.... Nama je i sam pogled na iste ispunio ostatak dana.... Sami vrhovi ulijevaju strahopoštovanje.... ....ovdje svake godine pogine cijeli manji razred ljudi podcjenjujući surovost prirode.... ...

Nakon ne baš bajnog ručka prvi put odkad dolazim u Slovačku, a dolazim već skoro trideset godina, dogodilo mi se pokušaj varanja prilikom plaćanja računa.... ....imajući u vidu da ne tako davno Slovaci nisu znali što to znači uzeti bakšiš - ne baš lijepo iskustvo... ....želeći vjerovati u izoliranost slučaja, nastavismo prema Popradu odličnom alternativnom cestom još uvijek rijetkim slovačkim auto-cestama.... ....iako se u Slovačkoj za dvokotače ne plaća vinjeta nema potrebe koristiti auto-ceste, posebice ne u centralnom i istočnom dijelu zemlje... No zato treba paziti na učestalost pripadnika reda koji su vrlo prisutni u naseljenim mjestima bitnijih prometnica.... .....što i nije tako loše ako gledamo discipliniranost vozača sa većim brojem kotača koji se gotovo slijepo drže ograničenja.... Ne volim generaliziranje, no ova navika je vrlo učestala u svim "novim" članicama EU-e.... Odlična cesta koja dijeli Visoke od Niskih Tatri i koju smo prošli i lani.... .....

Raspoloženje mi se naglo mijenja kad smo dvorac počeli gledati sa terase obližnjeg restorana.... Ne prometnom cestom nastavismo na sjever prema Martinu... ....gradiću koji svoju jedinu popularnost duguje blizini nekolicini manjih i jeftinih skijališta na obližnjim Fatrama.... Krajobraz postaje vidno drugačiji, mijenjajući svoje oblike iz izrazito ravničarskih u pretežno brdovite, a klima postaje upravo onakva kakvu vozač dvokotača samo poželjeti može.... Iako ne mogu sakriti subjektivnost, moram napomenuti da je velika većina prometnica u Slovačkoj iskolotražena, a razne rekonstrukcije sa aspekta sigurnosti motorista obavljene su vrlo loše .... ....to naročito vrijedi za zapad zemlje gdje je i promet bitno intenzivniji... ....nastavno preko Ružomberoka prema Liptovskom Mikulašu..... .....potonji je vrlo poznato turističko odredište, posebice zimi, jer najbolje Slovačko skijalište - Jasna (koje osim cijenama niti malo ne zaostaje za razvikanim zapadnjačkim) gravitira upravo njemu.... ...često smo ga obilazili zimi , red je bio vidjeti i ljetno izdanje.... A potom na domaću klopu.... ...

Zar je bila potrebna bolja preporuka.... Navodno - najposjećeniji dvorac Slovačke.... Lipa starija od Gupčeve... Omiljena sportska disciplina moje zakonite suvozačice je razgledavanje dvoraca iznutra što je u ovom slučaju značilo sat i dvadeset minuta hoda u razdraganoj grupi turista u ful opremi na ne baš ugodnoj temperaturi unatoč metar debelim zidovima.... ....i sve to skupa još i platih oko 10 Eura + 2 Eura za slikanje - ružna navika uvezena iz Europe!! Iako smo imali zgodnu kustosicu čiji slovački mi bijaše prilično razumljiv, od silne priče ne zapamtih ni riječ... ....samo upamtih ovaj krevet koji u tom trenutku bijaše predmetom mojih želja..... ....no sve je ipak ostalo na želji.... ....

Evo i rute sa malim zaostatkom!

I gotovo neizostavni domaćini na putu za Slovačku - Emil i Marta! Što reći za naše večerašnje domaćine a da nije već rečeno.... ....morao bih dobro razmislit ne bih li se sjetio i puno mlađih ljudi tako vedra duha kao ovaj bračni par u zrelim godinama... Komarno ovaj put nismo obilazili, iako je prijedloga bilo... Naime Marta nam je već više puta spominjala da ima prazan stan u Popradu pa kad god poželimo možemo ga koristiti.... ...nije da nije bilo prilike, no ja ne volim taj statični oblik moto turizma kad iz jednog mjesta obilazim okolinu i spavam u unaprijed poznatom mjestu... ...ali kako već spomenuh u uvodu, ovo nije klasično moto putovanje pa stoga.... Ujutro poslije obilnog doručka krenusmo dalje..... I tako krenusmo obilaziti Slovačku... ....ne znam dal spomenuh prije, Slovačka je zemlja u kojoj sam bio nebrojeno puta i doista je prošao uzduž i poprijeko ali svaki ponovni dolazak iznova mi izmami ushićene osjećaje... Nitra...prilično velik i ne odveć interesantan grad..... Mirela obožava dvorce, te je tako ovaj put za Poprad dobio rutu čudne zakrivljenosti... I za oko dva sata....ugledasmo....Bojnice!! ....

I tako ravnom i jeftinom autocestom sve do Szekesfehervara kojeg smo detaljno obišli lani i divili se njegovim ljepotama... Ovaj put stali smo "samo" u šoping!! Mirela kaže kako je ovdje uglavnom sve jeftinije nego kod nas - no ono što Suzana i ja trošimo košta gotovo jednako! I ubrzo.... ...

Sjeverna nam susjeda već ima zavidnu kilometražu autocesta unatoč odličnim alternativnim pravcima... ...zlobnici bi rekli kako to i nije neki problem obzirom na reljefno stanje... ...no kad za četverodnevno korištenje tih istih cesta daju nešto manje od četiri Eura....!! Nepregledna obrađena polja... I mađarsko more... ...

Cijenjeno čitateljstvo odmah na početku upozoravam da ovo nije klasičan moto putopis jer izlizanost guma na Suzani upravo je proporcinalna izlizanosti džona mojih omiljenih moto patika koje su, uzgred rečeno, nešto mlađe od Suzaninih pneumatika... ....da, ovo je bila ovogodišnja moto kompenzacija mojoj ljepšoj polovici koja zbog poslovičnih obveza bijaše spriječena praviti mi društvo na putovanju po Balkanu, a ako Bog dade zdravlja, i na onom što tek slijedi... Upravo to je bio dovoljan razlog da je zapravo Mirela kreirala itinerer za narednih šest dana. A kako je to izgledalo.... Prvi dan je bio repriza lanjskog putovanja u naslovu spomenutu zemlju... ...još Suzana nije došla na radnu temperaturu, a ono... ....

Lijepo putovanje i mnoga poznata mjesta!

Iako sam ispunio sve zadane si ciljeve za danas, odlične suhe ceste, neintenzivnog prometa, tjeraše me dalje... I ubrzo dođe i granica.... Iz meni nepoznatih razloga nekolicini vozila ispred trebalo je oko dva sata kako bi ušli u Srbiju.... ....očito se iz EU teško izlazi....a mi mislimo kako je samo teško u Nju ući... Dan skončah u Vršcu.... ....u inače najskupljem hotelu na cijelom putovanju.... No večera je bila odlična.... Nakon energetske bombe noćna šetnja lijepim gradom uvijek dobro dođe... Meteorolozi su rekli da će sutra biti lijepo...... .....i pogodili... Nakon obilnog doručka na terasi.... Osnovni plan je bio odlazak u Beograd do Zandera, no kako je došlo do promjene plana, promijenjena je i ruta.... .....Zrenjanin.... Pa u Opatiju na kavu.... I konačno prelazak Dunava....po drugi put.... Za dobrodošlicu, osim svih kofera i tank torbe, carinik je pomno pregledavao i najintimnije Suzanine dijelove.... ....obzirom na sadržaj i higijenski status istog..... ....meni je čak i godila lagana gimnastika... U proteklih desetak dana razne granice sam prelazio nebrojeno puta, nitko me nikad nije tražio niti da kacigu skinem.... Welcome to Croatija.....ili to vrijedi samo za strance.... No miris Slavonije čini čuda... Poznatim cestama preko Krndije.... ...do izvora.... Pa u nezaobilaznu Požegu na Majčin ručak!! U svim drugim slučajevima, nakon ovakvog ručka od vožnje više ne bi bilo ništa.... ....no....za nepunih dva sata stigoh Doma živ, zdrav i zdravo umoran!! Na poslijetku, još se jednom zahvaljujem svima koji su na bilo koji način doprinjeli ovom putovanju i odvojili dio svoga vremena i podijelili ga sa nama. I kako reče jedan moj prijatelj biker: " Kod motora najviše volim ljude koji ih voze!" kraj

Mentalno ispunjen nisam htio nastaviti po prijedlogu Zuma, trebala mi je neka "divlja" cesta na kojoj nema tragova civilizacije... ....i takvu i pronađoh.... ....Zumo ju je zvao "off road".... Inače ove dvije zadnje primljene zemlje u toliko nam željenu EU i nemaju bajnu pokrivenost GPS-om, bar ne mojim.... No ovdje mi to nije smetalo... Priroda nezagađena ljudima upravo mi je godila, no nakon nešto više od sat vremena vožnje, osim Zuma, niti ja više nisam znao gdje se nalazim!!! Ubrzo uđoh u neko selo koje niti karta mjerila 1:500 000 nije poznavala!! Zaustavim nekog čiču na frezi koji je očito bio najbolje motoriziran, te ga upitah gdje se nalazimo, dok sam rukom kružio po karti... ....čiča znalački uzme kartu, udalji je malo od očiju, ono, da bolje vidi, i počne kružiti prstom negdje oko granice sa Ukrajinom izgavarjući totalno mi nerazumljive riječi sa osmjehom na licu.... Nisam htio biti nezahvalan i prekidati čovjeka, no valjalo je pronaći neku cesticu koja je barem Zumu poznata ako već meni nije... ....i tad ponovim zadnje tri riječi koje je čiča netom izgovorio, što njemu izazvaše salve oduševljenja jer se valjda uvjerio kako mu trud nije bio uzaludan te sam ga sve razumio.... No kako sam krenuo upravo suprotno od danih mi uputstava, čiča me isprati začuđena pogleda... Mislim da ni moj pogled nije bio drugačiji... Dalje nastavih koristeći kompas... I nakon pola sata Zumo progovori...."Skrenite desno." ....

Tad se sjetih prošlogodišnjeg puta u Alpe i posjete Ludvigovim dvorima, gdje nam prvo za parking dvokotača uzeše pet Eura, da bi potom pet sati čekali na kupnju karata za ulaz u dvorac, a na čiji ulaz se sa netom kupljenom kartom čeka tri sata - i to radnim danom!!!!!!!!!!! Hordama turista ovdje nema ni traga... Osim nekolicine simpatično odjevenih Rumunjki.... ...koje mi samo uljepšaše vizuru... Dvorac nije onako zapadnjački ukalupljen, upravo suprotno, djeluje vrlo mračno i mistično, pomalo otkrivajući što se vremenom tu sve odvijalo..... ....a odvijalo se puno toga... Očita nebriga za ovakvo blago proizvela je masu arhitektonskih abortusa u neposrednoj blizini dvorca... No niti ovi betonski mastodonti nisu mogli umanjiti ukupni dojam.... .....

Sa juga su nas gledali najviši vrhovi u zemlji... ...i mi gledasmo njih....a nakon "desanta na Peć" u mom se pogledu jasno dalo prepoznat strahopoštovanje.... Ako je i postojala misao da u svibnju probamo osvojiti Transfargarasan sigurno je ishlapjela na vrhu Mokre Gore..... Skretanje za Curtea De Arges i famoznu cestu 7c na koji ćemo se sigurno vratiti... Na samom skretanju...hotel.... I organi koji mi dopustiše skretanje u zabranjeni smjer i to u stilu:" Ma šta uopće i pitaš..!" Osim za biološke nužnosti zadržavanja nije ni bilo....sve do Hunedoara, odnosno veličanstvene građevine u istom... Prilično začuđuje da nigdje nismo vidjeli nikakve turističke znakove ili vodilje do doista prekrasnih građevina kojima Rumunija obiluje, i lako se događa da možete proći tik do istih ne primjetivši da doista i postoje... Na našu sreću kraj ove nismo prošli... Po mom skromnom mišljenju najljepše mi viđena građevina u zemlji.... Iako napisah već mnogo puta..... .....ne volim čitati rane Wiki..., Tikipedije o mjestima i građevinama koje posjećujem, ne volim slušati brojke i povijest koja se mjenja češće no dugoročna vremenska prognoza, mrzim predrasude svake vrste... .....jedino što volim po tom pitanju - iskren, upravo proživljavani dojam putnika namjernika kad ugleda nešto ovakvo... I vjerujte, ni slika, a kamoli moje ograničene lingvističke mogučnosti nisu niti približno dovoljne prenjeti ono što vidjeh i osjetih ovdje... ...

I onda je napokon svanuo prekrasan dan bez ijednog oblačka na nebu... Takva je bila i temperatura... Iako prljavi kao prasci, Suzana a posebice ja bijasmo sretni što ćemo se napokon početi malo voziti, za razliku od "tromboljenja" proteklih dana... Iz grada izađosmo u hipu, a prekrasna suha cesta koja vodi do Fagarasa pojačala je naš užitak do beskraja... U Rumunjskoj smo sretali dvije vrste prometnica a da pritom ne mislim na klasifikaciju istih: [li]Na prvi pogled nedavno sagrađene, gdje je odmah vidljivo poštivanje svih zapadnoeuropskih normi cestogradnje, na kojima je eruptivni materijal osiguravao vrhunsku prionjivost svih vrsta pneumatika....[/li] [li]Stare, iz prošlih vremena nasljeđene, a zbog sveprisutnih predrasuda, na koje odmah pomislimo kad nam netko spomene zemlje tipa Rumunjske...i kojih je sve manje i manje...[/li] Na sveopće zadovoljstvo upravo se nismo vozili potonjom... Fagaras... ....

Impresionira uređenost ulica i trgova upotpunjena mnogobrojnim parkovima kojima se očito pridaje puna pažnja... Ne može se reči da grad nema sadržaja.... Od silnog hodanja nisu samo noge izražavale nezadovoljstvo, te je valjalo potražiti dobar, autohtoni restoran... Pogodite, što dati za predjelo gladnom Slavoncu u tuđini, dok sam čeka konobara da donese nešto što nikad nije vidio a kamol i jeo!?? Čvarci i luk......... Nakon ovakve meze svako glavno jelo dođe kao prilog... U svakom slučaju odličan restoran, umjerenih cijena i još sam dobio i bakšiš od konobara!?? Možda mu je bilo žao što nemam društvo.....a možda i on treba društva???????? U svakom slučaju večera je bila odlična... Uz Tarnovo definitivno grad vrijedan ponovnog dolaska......... ...

I vrijeme je na sreću izdržalo sve do današnjek konačišta... Iako asocira na svima nam znani natpis povrh Hollywooda, vjerujte na riječ, osim natpisa ova dva mjesta nemaju ništa drugo zajedničko! Prvo je valjlo potražiti smještaj... Ovdje nije zdravo noću ići na zahod... A potom u šetnju.... Grad je vrlo impresivan i da kojim slučajem nisam znao gdje se nalazim, dojmljen otmjenim gotičkim stilom, vrlo lako bih pomislio da sam u nekom Njemačkom gradu... Kažu...najveća crkva između Beča i Istambula.... Obzirom na veličinu grada očito vrlo dobra ideja.... ...

A onda oko pet sati popodne smo našli trag i do pravog dvorca.... ....do kojeg ima oko petnaest minuta hoda.... ....ili minuta dvokotačem.... A potom dvorac... ....nije da dvorac nije lijep... ....no sve ostale kuće ili ako hoćete dvorci, niti malo ne zaostaju.... Po starom dobrom običaju dolaska na završetak predstave.... ....no "Šarko" nije izgledao kao moj poluimenjak iz Tarnova... ....tako da dvorac ipak ne pogledasmo iznutra.... Okoliš zadivljuje... Isto kao i cijena od deset lei (dvadeset kuna) za parking Suzane.... ....koju smo sa dotičnim ipak spustili na četiri... No ako je to cijena za ovakvo vrijeme u nastavku - jeftino smo prošli... ...

No, čim smo od Bukurešta malo odmakli situacija se radikalno mijenja... i to na bolje... Popravilo se i vrijeme... A potom i okoliš... Nakon Ploiesti-a počinje užitak... ...odlična planinska cesta i što je najbitnije - suha.... Taj dio zemlje pretežno je turistički orjentiran, naročito zimi.... To naročito vrijedi za mjesto Sinia, koje bez pretjerivanja mogu nazvati istočni Monte Carlo... Tu smo pronašli i jedan prekrasan manastir... Kuće u okolici više podsjećaju na dvorce... A vozni park nimalo ne zaostaje... ....

Novi dan je ponudio staro vrijeme.... ...osnovna zamisao sadržavala je odlazak na obalu Crnoga mora te "penjanje" njegovom obalom sve do delte Dunava... ...no ovaj put poslušah meteorologe... Vožnja po ravnom popraćena kišom nije izazivala erupcije oduševljenja... Potom dođoh u Ruse, velik pogranični grad koji tangira lijevu obalu velike rijeke... Tu smo odlučili napuniti svoje utrobe potrošivši doslovce i posljednji novčić tadašnje nam države... Sve ono što spomenuh o Tarnovu ne vrijedi za Ruse... Granicu prijeđosmo brzo, a i sama širina Dunava na tom dijelu nije impresivna... ....inače, ovo je tek jedan od malobrojnih mostova koje povezuju posljednje primljene države EU-a.... I nije baš u cvijetu mladosti... Prvi kontakt sa Rumunijom i nije bio spektakularan. Dosta siromašna mjesta slična zadnje viđenim u Bugarskoj. Čak je i vrijeme bilo isto... Nastavak je ponudio česte posjete benzinskim crpkama iako ni Suzana niti ja nismo bili žedni.... ....a po svemu sudeći ni mokra zemlja koja nija mogla upiti očito prevelike količine vode... I kako je metropola bivala sve bliža, promet je postao sve gušči... ...vrhunac je bila obilaznica, ili bolje rečeno obična cesta oko dvomilijunskog grada čiji je nagli rast standarda umnogostručio broj vozila, koje nekad možda i dostatna cestovna infrastruktura nije mogla progutati.... Sve gore navedeno, začinjeno kišom i nepostojanjem vertikalne i horizontalne signalizacije,u kojem se križanja prometnica u istom nivou odvijaju slično kao i u Tirani, rezultiralo je da vozač dvokotača tih dva sata i nije bio najsretniji čovjek na planeti.... ....

Potom me poluimenjak provoda dijelovima grada gdje noga običnog turista i ne kroči često.... .....i zaista, bila bi šteta da to propustjeh... Većinu ovih živopisnih kuća kupili su Englezi i prema mišljenju mog vodića na njima rade svetogrđe prilikom raznih rekonstukcija... Nakon dugotrajne šetnje zaslužena večera.... Cijene hotela i restorana u Bugarskoj su još uvijek prihvatljive, no tendencija rasta upravo je eksponencijalna... ....

Sve ovo što dosad vidjeh opravdalo je moj dolazak na ovo mjesto no to je bila tek uvertira ovom... U svojoj ushićenosti nisam primjetio kako oko mene nema baš nikoga i kako samo ja gazim ovim svetim tlom.... ....no to je primjetio netko drugi... Ubrzo shvatih kako sve one Bugarske riječi koje završavaju na teže izgovorljive suglasnike bijahu upućene meni.... .....znam da nisam platio ulaz ali nikog nije bilo na mjestu prodaje karti... I kad sam došao u domet u kojem i razumijem pokoju Bugarsku riječ prozborih nešto na Engleskom.... .....i teh tada izazvah erupciju psovki za koju prevod nikom nije potreban.... "Jel ima kakvih problema šefe!" Upitam pomalo nervozno! "A si ti Rus?!" Razumjeh nešto slično! "Ne, Hrvat!" Odvratim iščekujući reakciju! I dalje je sve krenulo odlično... Moj poluimenjak, čuvar ključeva ovoga carstva, već sat vremena pokušava završiti današnju smjenu, a neki glupi turista nikako da shvati da je Bugarska u drugoj vremenskoj zoni u odnosu na Englesku koju on po vlastitom priznanju jedino više mrzi od Turske.... Idučih sat vremena imao sam besplatnu podugu povijesti Tarnova na zaista živopisan način.... ....to što sam razumio tek djelić toga očito nikog nije smetalo... ...

Tarnovo leži na živopisnoj rijeci Yantra koja meandra oko grada na doista imopresivan način. Upravo takav položaj grada u odnosu na rijeku omogučio je izgradnju zaista veličanstvene tvrđave koja i nakon dvije tisuće godina dominira gradom... Tarnovo je bivši glavni grad Drugog bugarskog carstva i to je zaista vidljivo na svakog kutku ovog mjesta... Ako u Bugarskoj vidite spomenik... Sigurno je u čast njemu... Grad je doista živopisan i prilično drugačiji od ostalih Bugarskih gradova... Stari, ili ti "Turski" dio grada... ....