Da, to sam i ja tad pomislio!

No i prije no što sam se snašao, žena, za koju odmah zaključismo kako je vlasnikova supruga, uhvati krpu i klečeći počne trljati Mireline blatnjave čizme... ...unatoč nelagodi, shvatismo kako je ovo jedini način da nas puste u sobu... ...nakon neuobičajene dezifekcije, napokon čist krevet.... A ostatak večeri provedosmo u pranju opreme.... ...dok je Suzana čekala jutro... Noć mi već dugo ne bijaše duža... ...osim slomljenog vizira druga oštećenja nisam mogao vidjeti, barem do jutra... ...a u jutro... ...kupka i vidanje rana... ...no..osim vizira sve drugo je bilo u redu... ...stoga je trebalo osposobiti isti... ...i od tri djela napraviti jedan... Vidjevši problem, gazda u čas donese tro-komponetno ljepilo... ...valjalo je samo utvrditi kojim redosljedom se nanosi koja komponenta... ...i naravno da je došlo do krivog redosljeda... ...što smo popravili - a kako drugo no trakom.... Cijela nabrojana operacija, uz ispijanja neizostavnog Turskog čaja, potrajaše do podne... ....

Nakon poveće šetnje i unatoč stavljenim naočalama nisam uočio ništa što bi za dvoje iscrpljenih putnika moglo postati večerašnje konačište... ...i nije bilo druge no nastaviti vožnju... Dignutog vizira i bez zaštite od vjetra, svaka vožnja brža od ljudskog trka bila je avantura sama po sebi...naročito kad vam u susret nađe oveće vozilo i napravi pravu malu kišnu maglu... "No sreća prati hrabre!" iako nisam niti sebi mogao objasniti po čemu sam to večer bio hrabar - pomislih u trenutku dok na jednom križanju ugledah oveću nastambu koja me asocira na prenoćište. Lagano se prikradem istom, ugasim Suzanu i počeh se skidati... "Šta ti misliš tako platiti noćenje?" - bila je Mirelina opaska, iako mi do šale nije bilo... Jaknu i rukavice lako je skinuti, no hlače i čizme bile su preblatne da bi vam netko tko nije slijep otvorio vrata u pola jedanaest, i ponudio vam praznu sobu u zamjenu za nekolicinu europskih novaca, barem za moj ukus.... ...Gazda je nosio naočale i to vidno veće dioptrije, al na moj pokušaj kontakta rukama on je samo gledao u moje noge... ...i taman kad su me već počele boljeti ruke od silnog pričanja...gazda dreknu strogo i odrešito...no ne na mene... I iz mraka izađe postarija žena držeči crijevo iz kojeg je već curila voda... ...i prije no što sam došao sebi, počne me špricati istim... ...

Između pada na snježni pokrivač i kišom natopljenu travu razlike gotovo da i nema... ...bar dok se ne ustanete....i shvatite da izgledate poput hrvača u blatu...samo sa gomilom robe na sebi... ...nakon već uobičajene salve psovki dižući blatan vizir pokušah locirati "najboljeg čovjekovog prijatelja" ne bih li mu izrazio prijeteljske note... ...no - "valjda niti psi ne vole jesti prljavo"....bilo je prvo što mi pade na pamet vidjevši podvijen rep i začuđen pogled para crvenih očiju koje gledaše sa sigurne udaljenosti dvije blatne spodobe popraćen ugodno predućim zvukom izvaljene Suzane koja kao da je htjela reći da se niti njoj ne sviđa ova blatna kupka... "Zašto ne zaključavaš centralni kofer? - Može ti netko na semaforu nešto uzeti, može ti nešto ispasti u vožnji...!", komentari kojih se naslušah do sada mnogo puta, dobiše novu dimenziju...naime nitko me do sad nije upozorio da otvoren kofer prilikom pada u blato rezultira upravo onim što se sad dogodilo... ...širom razbacanim blatnjavim stvarima koje je trebalo pokupiti po mraku... "Zašto je bolji pad sa suvozačem?", valjda zato što ćete lakše podići prometalo.... ...no u blatu to pravilo gotovo da i ne vrijedi... Nedovoljno trenje između pneumatika i podloge prilikom pokušaja uspravljanja dvokotača postaše ne mali problem... Turska ima preko 60 mil. stanovnika....ali baš ovdje nije bio niti jedan od njih... ...i nakon nebrojenih pokušaja, jedan je urodio plodom, no sad je valjalo "izvesti" motor do dvjestotinjak metara udaljene tvrde prometnice... ...i vjerujte, to je poseban pothvat koji me nagnaše da već ozbiljno razmišljam o nošenju lanaca... ...i napokon čvrst oslonac pod kotačima.... I sad još "samo" treba naći nekakav fini smještaj za ovakve čiste putnike...... ...

U pravu si, obećavam nastavak ovaj tjedan...sad sam tek uspio poslovne obaveze svesti na normalu...

Prekrasni predjeli i još ljepše slike!

Nešto zbog sporog tempa, a nešto zbog druge vremenske zone u kojoj još u Grčkoj izgubismo sat... ...i polako nas počne hvatati noć... ...uz činjenicu da autor ovih redaka po noći vidi kao i "guska u magli"... ...a uz mokru cestu pri refleksiji nadolazećih svjetala mnogobrojnih vozila skoro kao i "slijepa guska u magli"... ...ne treba čuditi činjenica kao zamolih "zumo" da čim prije pronađe adekvatno prenočište... ...i tako nakon nekoliko "skrenite lijevo", pa "skrenite desno" - začuh - "stigli ste na odredište"... ...osim nekoliko stabala, nije bilo ništa nalik na tvorevinu ljudskih ruku... ...osim udaljenih svjetala vrlo blizu crte koja odvaja kopno od mora... ...i unatoč protivljenju suvozačice skrenuh na uzak makadamski put... ...i počeh se lagano spuštati po raskvašenom putu... ...no umjesto očekivanog susreta sa bilo kakvim predstavnikom ljudskoga roda, iz mraka iskoči oveće pseto promukloga glasa... ....valjda od učestalog lajanja na sve što se kreće... Stari bi rekli:"Pas koji laje ne ujeda!" No, ovaj je upravo prestao lajati, jer mu gubica postaše zauzeta grickanjem Mireline nogavice... ...i odjednom mi vizir postane izrazito smeđ... ....

Ako na grčkoj autocesti zaželite popiti kavu, a da pri tom ne silazite s iste... ...možete očekivati najezdu najboljih čovjekovih prijatelja... ...i to u pozamašnom broju... ...ako pri tome kao i ja nemate ništa čime bi im utažili glad... ...stvar postaje pomalo i naporna... ...a ako ih poželite otjerati dalje i to dok ste jedini predstavnik ljudske vrste na cijelom parkingu... ...stvar se dodatno zakomplicira... ...ako im se kao i ja zamjerite.....onda bi vam se moglo dogoditi nešto što ćete ubrzo saznati... Unatoč ne brzom tempu valjalo je dodatno usporiti... ...olujno nevrijeme koje je također putovalo u Tursku kretalo se sporije od nas... ...i usput nam lijepo čistilo cestu... ...i nakon niza kontrolnih punktova, i smrknutih pogleda vojnika naoružanih do zuba.... ...no Turska nas dočeka kišom, što je značilo da valja još malo usporiti i pustiti oblak da putuje sam... ...bescarinska zona...i dućan u istoj... ...i lagano dalje... ...večerašnja ideja je bila doći na Eceabata, pa u jutro lagano na trajekt za Aziju... ...

Granicu prođosmo lako, uz obveznu provjeru registarske tablice, koja jako liči na makedonsku, a koju Grci očito ne vole... ...i dobrim grčkim autocestama krenusmo na istok... ...uz povremeno napuštanje autoceste i potrage za pumpom... Još davno pisah o tome da su grčke autoceste besplatne i da na istima nema benzinskih pumpi... ...pumpi još uvijek nema, al zato ima ovog...i to ne samo na ovome mjestu... ...što uz navedenu cijenu benzina objašnjava sablasno prazne ceste... ...očito i oni pune proračun gdje god je to moguće... ...

Obzirom da na putu bijasmo već gotovo tjedan dana, a do odredišne zemlje nas dijeli još jako puno jedinica za dužinu... ...valjalo je biti vrijedan... ...a bome i imati dobro vrijeme... ...upravo takvo je i bilo... ...unatoč skepsi učenjaka koji sebe vole nazivati meteorolozi... ...i nakon obavezne kave koju mi nevoljko skuvaše... Odličnom cestom preko Bitole i Prilepa... ...sve dok posljednji put na ovom putu nismo vidjeli uvijek rado viđen simbol ... ...i jeftino napojili Suzanu... ...jer u susjednoj Grčkoj litra dragocjene tekučine naplaćuje se gotovo dva eura! ...

Prateći oznake nacionalnog parka "Galičica" nastavismo dalje... ...sve do usamljenog manastira...koji je očigledno još aktivan... ...pa onda u oblake... ...u doista prekrasne prijedjele još prekrivene snijegom... ...i očito slabo posjećene... ...osim grupice istomišljenika... ...sve dok vizure jednog jezera ne zamjeni drugo - Prespansko... ...već na prvi pogled vidljiv je neiskorišteni turistički potencijal viđenog... ...na kojem smo im tada bili vidno zahvalni... ...i uz opuštajuće zvuke tišine kročili planinom sa koje puca pogled na tri susjedne države... ...pa opet u Ohrid na reprizu jučerašnje večere... ...

Obzirom da Pajo nije "pogodio" popodnevno vrijeme, valjalo je i Suzani protegnuti noge... ...prvo u rekonstrukciju naočito ribarskog sela, izgrađenog na jezeru... ...i idiličnu tišinu prekinu cika njemačkih turista sa prepunog broda... ...pa ubrzasmo obilazak prije iskrcaja.... ...vrlo zanimljiv oblik "kabine komandnog mosta"... Samo naselje lijepo je izvedeno, možda i malo prelijepo za pokušaj stvaranja dojma nekih minulih vremena... ...no očito i kao takvo dovoljan je mamac gladnim kamerama turista... ...unatoč ulaznici od nekoliko euronovaca... ...i zmiji koju nagazih na ulazu...i koju nisam ozlijedio unatoč zahtjevima pojedinaca... ...fotografija nema, jer i samo izgovaranje naziva spomenute životinjske vrste izazvaše paralizu fotografa... ...zgrada parlamenta... ...bolnica... ...unatoč mnogobrojnim otvorima , zadivljuje velika razlika u temperaturi unutar i van objekata... ...i potvrđuje kako su ljudska znanja o fizici zgrade čak i tada bila na zavidnom nivou... ...i to na posve priraodan način.... ...

Doista zanimljiv vozni park... ...osim kulturno - povijesnih ovdje ima i drugih ljepota... ...a očito i nostalgije... ...

Ohrid nije samo makedonski biser... ...i odista, bila bi prava šteta svaki put pretvoriti ga u "spavaonicu" pri čemu je cilj uvijek negdje drugdje... ...nekolicina od navodnih 365! manastira Ohrida... ... i filozof Stanko (sam se tako predstavio), koji se na tečnom hrvatskom jeziku ponudio objasniti povijest svetog tla kojeg upravo gazimo... ...ne toliko zbog nekolicine eura koliko bi vjerovatno koštalo njegovo izlaganje, već naprosto zbog stvaranja percepcije nečega temeljenjem raznih povijesnih "istina" koje ionako pišu pobjednici, nisam htio kvariti tišinu neznanja o ovome povijesnom blagu... ...a i Stanko uhapsi neke Austrijance kojima opet na tečnom njemačkom nastavi izlaganje točno na onom mjestu gdje je nama stao... ...pogled za koji bismo u većini zemalja plaćani ne male iznose, ovdje još uvijek ništa ne naplaćuju.... ...

I napokon osvane jutro cijelo okupano suncem... ...i jutarnja kava uz odličan makedonski burek dobi novu dimenziju... ...Mirelin pogled bio je dovoljno razumljiv...dok izgovaraše... "Ne misliš li da bi nekad mogli ostati u Ohridu malo duže, a ne samo prespavati i ići dalje!?" ...i tako opet ne uspjesmo napustiti Makedoniju po planu... ...i ovaj put Viktor nije bio "krivac"... ...ne dugo zatim "uhapsi" nas Pajo...koji nam znalački objasni kako na vožnju možemo upravo sada jer popodne dolazi veliko nevrijeme... ...iako to vjerovatno govori svakom koga vidi...povjerovasmo mu... ...i dogovorismo da nas prebaci do "Starog Ohrida" čamcem... ...vidite onu crvenu točku na rubu litice?...tad nisam ni ja... ...sad je malo bliže... ...i Pajina obećana polsatna vožnja nije trajala duže od desetak minuta... ...no dalje smo mogli i pješice... ...

I ostatak puta protekao je prema očekivanju - dakle vrlo tečno i fluidno odličnim albanskim cestama sve do graničnog prelaza... U globalu, sad to mogu sa sigurnošću reći, upravo najljepša destinacija za moto vožnju bila je kroz Albaniju... ...čemu je pridonjelo i ne loše vrijeme bez padavina... A Albanija, u nepune dvije godine koliko prođe od našeg posljednjega posjeta, definitivno izgleda puno drugačije... ...nekome bolje, a nekome i ne... ...Ohrid nas dočeka hladno, no samo dok ne stupite u kontakt sa njihovim žiteljima... ...i u trenu vam postane toplo...oko srca... Tako je bilo i ovaj put...nakon što potražismo smještaj kod lokalnih biciklista koji uvijek hodočaste ohridskom rivom... ...i za tili čas smjestismo se u pristojni apartman u samom centru mjesta za pristojne novce... Plan u početku bijaše samo prespavati i u osvit zore krenuti put Turske... ...no Makedoniju nikad nismo napustili prema planu... ...da li će tako biti i ovaj put!? Prvo na večeru... ...a potom u grad na kavu... ...i tako i ovaj dan privedosmo koncu.... ...

Danas je valjalo prevaliti Albaniju koju moja voljena naprosto "obožava", još iz vremena kad sam za nju dobijao papirić na kojem su bili ispisani najvažniji podaci iz putovnice, i bez kojeg je toj osobi bilo nemoguće izaći iz zemlje... ...očito je trgovina bijelim robljem bila u jakom zamahu... ...no u ta "zlatna" vremena supruga me u Albaniji voljela više no igdje... ...čak je i u muški WC išla sa mnom...ne skidajući oka sa džepa u kojem je bio dragocijeni komad hartije... ...no ovo su neka nova vremena.... Do zajedničkog graničnog prelaza priroda je krasna... ...za razliku od ceste koja je u izgradnji skoro na čitavom potezu... Nakon desetak kilometara makadama, koji zahvaljujući nedavnoj kiši nije ličio na prašnatu zavjesu, stigosmo na granični prijelaz... ...prije samo dvije godine ovo bijahu kontejneri i drvene stračare na kojima smo plaćali tzv. albansku vizu po odokativnoj cijeni... ...danas je to najsuvremeniji granični prijelaz na Balkanu, gdje putovnice dajete cariniku jedne države a nekoliko metara dalje dobijete ih nazad od njegovog kolege. Izgrađen je čak i prolaz samo za dvokotače koji čekajući u koloni nisam niti primjetio... ...sve dok me crnogorski policajac nije preusmjerio... ...i za nepunu minutu već smo bili u Albaniji... Skadarska tvrđava još je ista... ...no ovoga posljednji put nije bilo... ...napokon završeni most koji omogućava normalnu horizontalnu komunikaciju preko rijeke, za razliku od još postojećeg, na kojem smo 2009. bili umalo opljačkani od maloljetničke bande, čekajući prolazak vozila iz suprotnog smjera... Očito nedavno postavljena vertikalna i horizontalna signalizacija umnogome olakšavaju vožnju... ...a napokon završena cesta omogućava užitak u istoj... ...no dobro, neke stvari su ostale iste... Odličnim tempom dođosmo pred Tiranu gdje sretosmo grupu Talijana na GS-ovima... ...i dok obnavljah ne još tako davna sjećanja , kako izgleda vožnja po navedenom gradu, shvatih da kolege voze kroz crveno bolje nego članovi daltonističe udruge... ...očito i oni pamte Albaniju iz nekih minulih vremena... ...dalje nastavismo sami, poštivajući svu silu očito novopostavljenih semafora, kao i svi ostali sudionici u prometu... ...osim Talijana... Danas je albanska metropola mjesto krajnosti... Tiranu prođosmo puno brže no što smo se nadali, te nađosmo usamljeni restoran u brdima prema Elbasanu... ...inače u navedenoj zemlji možete platiti u Eurima po vrlo fer tečaju (za razliku od recimo Bugarske), i vrlo fer cijenama... ...obzirom na nerazumjevanje cjenika (ako uopće i postoji) nikad nam se još nije dogodio pokušaj prevare, što se za dobar dio ostatka Evrope i ne bi moglo reći... Cesta prema Elbasanu tradicionalno je dobra, a još kad nema prometa kao to popodne... ...i puno prije no što smo željeli... ...Elbasan... ...vrlo ružan, industrijski grad... ...

Nakon naporne noći jutro uvijek dođe prebrzo... ...no pravi put bio je tek pred nama... ...a vrijeme.... ...i dok bi u ovo doba godine ova ista plaža bila krcata kupačima, sad je bilo teško razaznati liniju koja razdvaja nebo od pučine... ...a mi idemo upravo u tom smjeru... ...no kako kaže stara kineska:" Kat ti kuća gori, e ti se ogrij!"... ...tako i mi prošetasmo plažom kao pravi turisti... ...pa uzesmo SDO - ili ti suho dnevni obrok, kojeg sam nedaleko Ulcinja, u vojnom odmaralištu u Valdanosu prije neki 25 godina vrlo često dobijao... ...čak je i sadržaj bio vrlo sličan... ...ekipa se pakirala u najlone i polako kretala ka sjeveru... ...a mi odlučismo čekati da kiša napokon stane... ...što se oko podneva, doista i dogodi... ...a u Crnoj Gori to ionako dođe u jutro... ...nakon pozdrava sa organizatora, posljednji napustismo Ulcinj... ...

Obzirom na raspored, valjalo je požuriti... ...prvo na večeru... ...a potom na nadaleko čuvenu Ulcinjsku plažu... ...koja unatoč kasnim danima svibnja bijaše sablasno prazna... ...sve do dolaska ekipe... Prvo je organizator pozdravio sve prisutne goste... ...pa podijelio jubilarne nagrade... - za odvažnost i upornast našega člana koji je pokazao da boj ne bije svijetlo oružje već....svi znate kako već ide... ...i zaista od Đakova do Ulcinja u cugu na skuteru zaslužuje respekt... ...a potom nagradio donosioce štafete, koja je baš kao i davnih dana za "Dan mladosti" (koji se, gle čuda upravo poklopio sa održavanjem susreta) obišla sve republike, (sada države) bivše nam države, a i još neke koje se nađoše usput... ...a potom prepustio riječ predstavnici hrvatskog veleposlanstva koja nas je došla pozdraviti... ...lijepa gesta, nema šta... ... a potom... ...i neizostavni Robert kad su susreti u pitanju... ...koji je u društvu dvojice istomišljenika stigao sa - Otoka, onog britanskog naravno... ...

Prije Podgorice stadosmo svući najlone i razgibati smrznute organe... ...i naravno obavijestiti Gorana da stižemo... U Podgorici se nismo zadržavali iako je namjere bilo... ...nedugo, i ugledasmo odbor dobrodošlice... ...koji nas je znalački sprovodio sve do večerašnjeg konačišta... ...usput plaćajući tunelarine... ...sve riječi hvale su nedostatne... Nama je ostalo samo da ga pratimo i uživamo u blagodatima mediteranske klime... Nakon jutrošnjeg snijega na Igmanu ovo je bio raj... ...i onda... ...mnoštvo poznatih lica... ...

Kiša, koja nas je doslovno dočekala na samoj granici Bosne, na istoj takvoj granici je i stala... ...i učinila vožnju po Crnoj Gori puno ugodnijom i toplijom... ...naročito poslije Nikšića... ...jučer uz Plivu, a sad uz Pivu... ...svaki put kad dođem u ovu neveliku, ali iznimno raznoliku zemlju, krajobraz me naprosto oduševi... ...kao i ceste koje vijugaju poput zmije... Cesta prema Nikšiću pozivala je na vožnju, naročito poslije mokre Bosne... ...no domaći, očito bolje informirani vozači, upozoriše nas na revnost organa reda... ...koje se iz 2010. i ja još sjećam... ....i tako ne odveć brzo, iza SUV-a domaćih tablica, spustismo se u Nikšić... ...

Jučerašnji dan bio je naporan... ...što je na nekima ostavilo traga... ...no Larisa je bila vrijedna i pripremila doručak... ...vrijeme - repriza iz dana u dan... ...ipak iz Zenice krenusmo bez dosadnik najlona... ...autocesta prema Sarajevu u većoj je mjeri gotova... ...a u glavnom gradu posjetismo samo pumpu iako nitko nije bio žedan... Put od Sarajeva ka Foči uvijek mi izmami osmjeh na lice... ...no ovoga puta nije bilo tako... ...rekonstrukcija ceste pod neprekinutim prometom, uz nepostojanje nikakve signalizacije (ako izuzmem jedan znak za radove na cesti), mnoštvo isfrezanih pravilnih otvora asfalta, veličina omanjih dječjih bazena, koje domaći vozači izbjegavaju nepredvidljivim manevrima, a sve to potpomognuto velikim količinama oborina svih tečnih a i krutih stanja, učiniše Foču daljom i iščekivanijom no ikad.... ...i naposlijetku... ...pa pod hitno malo šećera da povratimo crvenilo u lice... ...i cijeli prostor kafića postaše nedovoljan za sušenje pokislih putnika... ...iako su Amir i Larisa trebali s nama sve do Ulcinja, pumpa u Foči je postala mjesto rastanka... ...barem na ovom putovanju... ...no pred nama je još dug put... ...a po ovakvom vremenu i nimalo bezazlen dio sve do graničnog prelaza... Unatoč širini ceste jedva dostatnoj za mimoilaženje sa manjim četverokotačnim vozilom, priroda očarava... ...kao i razni kampovi očito nastali radi hedonizma ljubitelja raftinga... ...

Iako nisam pobornik vožnje ne vlastitih prevoznih sredstava... ...potaknut Amirovom sugestijom, odlučismo na kratko razmijeniti dvokotače... ...čisto da vidim što to ljude tjera dvobojnom propeleru, u narodu poznatijem kao BMW-e... Položaj tijela meni i nije najsretniji - očito sam naviknut na Maxi enduro stil (po tom pitanju GS bi bio sretnije rješenje), što nipošto ne znači da je isti loš, jednostavno meni nije "lego". Uglađenost rada agregata je dobra, iako se osjeti pogon kardanom... ...momenta i snage u cijelom području rada agregata ima u izobilju... ...mislim da bi pokazivač stupnja prijenosa puno više trebao Stromu... Kočnice - jednom riječju su - KOČNICE! Motor staje i prije no što pomislite na to... ...unatoč velikoj razlici u obujmu, kočnice su razlog što ova dva motora ne možete svesti pod zajednički nazivnik... Zaštita od vjetra - iako smatram da i Strom ima izvrsnu zaštitu od istog, električno podesivi vjetrobran i širina ukupne prednje maske, po cijeloj vertikali naprosto je ogromna. Unatoč istom na visokim brzinama motor je iznimno stabilan. Potrošnja - neznatno veća od stroma (cca. 0,5-1,0 litara) u nižem režimu vožnje.. ...a čim ritam postaje življi, ili pak odlučite konzumirati autocestu, stvar polako postaje obrnuto proporcionalna do te mjere, da Strom (mali) odjednom postaje veći potrošač! Kad tome dodate i rezervar od 28l - autonomija je kao u dizelskom četverokotaču! Subjektivni doživljaj vožnje potpomognut svim današnjim čudima elektronike iznimno je dobar... ...za moj pojam putovanja i predobar, jer nerijetko motor ne pruža dovoljno povratnih inf. o kvaliteti prometnice po kojoj se upravo vozite... Uočljivost od strane trećih lica...u početku su svi primjećivali samo Amira, što sam si ja u početku objašnjavao - zato što vozi ispred mene... - a poslije - zato što ima ljepšu obleku... - a kad zamjenismo motore - bolno prihvatih - zato što ima ljepši motor! No šalu na stranu - iako su svjetla na Stromu prilično dobra - RT-ova su bolja... ...što sa aspekta vidljivosti vozača - a naročito vidljivošću istoga od strane ostalih sudionika ima ne malu prednost... Istina ponekad zna biti bolna, no čim je prije prihvatimo i bol ranije splasne... ...naročito kad se sjetim razlika u cijeni, kako motora, tako i opreme za iste... ...bar sam se tada tako tješio... ...

Nakon naporne šetnje kojom okrijepismo duh, valjalo se pobrinuti i za tijelo... ...a za to nema bolje od bosanske kuhinje...i još kad je na ovakvom mjestu... Za one koji vole jesti sa mokrim nogama...ja sam za promjenu htio da bar danas budu suhe... ...pa na još jedno lijepo mjesto... ...obzirom da kiša nije padala već cijela dva sata... ...a posebice nakon što je Larisa rekla da pravi kolač od jagoda... ...valjalo je požuriti do Zenice... ...ali to nipošto ne znači da ne treba jesti i kod Amirove tetke... ...i tako završi još jedan kišni dan... ...a mi naučismo da je u Bosni količina kiše upravo proporcionalna povećanju obujma struka... ...

U Jajcu bijah dosta puta, no stručnog vodiča nikad imao nisam... ...i tako nisam znao da je upravo navedeni grad imao najjači kontinentalni turizam u bivšoj nam državi... ...a mi odlučismo provjeriti - zašto!? ...nekada odličan riblji restoran... ...centar grada danas... ...i nekada davno... ...kontrast... ...i neuspješan pokušaj šopinga... ...naime, moja zakonita suvozačica odlučila je kupiti izvorni mlinac za kavu... ...kojeg nismo pronašli čak niti u Istanbulu! ...