Do izvora je trebalo protegnuti noge... ...i onda... ...zadivljuje količina vode koja izbija ispod kamenja...sve to popračeno zvučnom prirodnom kulisom... ...zapravo je lijek za dušu... ...a tek koji kilometar nizvodno....sasvim druga slika... Kraj prebogat ribom, u kojem i oni najnevještiji ne mogu izvaditi prazan štap... ...a to zadovoljstvo košta 85 euronovaca dnevno... ...i sad ona koncesija sa početka priče polako postaje smislenija! Prema Amirovoj tvrdnji Pliva je odlična za rafting... ...a na moj upitni izraz lica Amir se ponudio da nas razuvjeri u vlastitom čamcu... Čak i bez one poznate slike našega bivšeg ministra poljprivrede, za danas mi je vode bilo i previše! I tako sa krovom nad glavom posjetismo Jajce... ....

Upravo saznasmo da je najljepši dio toka Plive pod koncesijom.... ...no uređenost korita i ugostiteljsaka ponuda zaslužuju visoku ocijenu.... ...čak i po kiši... ...što za posljedicu ima i europske cijene... ...no priroda je ostala bosanska - što će reći - čista i krasna! ...zadivljuje što samo nekoliko stotina metara nizvodno od izvora, Pliva obiluje velikim primjercima pastve... ...a gdje živi ta riba izvor pitke vode izgleda ovako... ...a proizvodnja brašna baš onakva kako je vazda bila... ...i nije trebalo puno da provozasmo vreću brašna kroz Tursku pa sve do Varaždina... ...

Tek u jutro vidjeh gdje se nalazimo....Bešnjevo je na nekih 800 m.n.m. što po kišnom vremenu kojeg manjkalo nije, proicira temperaturu tek dostatnu za zapis dvoznamenkastim brojem. Sva sreća pa u Bosni drva ne manjka.... ...konjica odmara... ...a ja sam eto već nakon prvog dana priznao da sam i ja p...a.... ...i na prijedlog većine pristao na nastavak puta u vozilu sa krovom...kojeg je Amir vješto organizirao... ...a potom nas i nahranio.... ...i na kraju predložio turističku rutu.... ...i tako, kao pravi bikeri - sa ambrelama, uputismo se u obilazak ljepota kojima me Bosna uvijek iznova ugodno iznenadi.... ...ovaj put uz stručno vodstvo... ...prvo na izvor Plive, kojeg sam dosad vidio samo virtualno... ...u živo je puno ljepše....i hladnije... ...

Nakon obilne večere valjalo se opet "unajlonisati" i neširokom cestom popeti u obližnje Bešnjevo... ......

Ideja je bila stići u Bešnjevo, nedaleko Jajca, u kojoj Amir ima kuću. Najbrža ruta koja uključuje neizostavnu autocestu do Okučana odbačena je u startu... ...odlučismo iskoristiti suhu cestu i krenusmo kroz vrlo nenapučen dio Hrvatske... .....pauza u Pokupskom.... ...pa krasnim cestama dalje ka Bosni .... ..uz krasne starine kojima ne znamo niti ime... ...i taman kad izgubismo pojam o vremenu... ...Bosna nas dočekaše kišom...i pokvariše užitak vožnje po inače tradicionalno dobrim bosanskim cestama.... ...no bar nismo imali problema sa organima kojih nije nedostajalo... ...i tako sve do Šipova i ribljeg restorana...u kojem me ljubazno osoblje "teško" nagovori na čevape... .....

Da, ovoga puta dileme oko izbora destinacije nije bilo. Doduše nije je bilo niti 2010. kada krenusmo u naslovu navedenu zemlju, a kako završismo u Grčkog samo moja voljena zna. Obzirom da je dio plana bio i odlazak na godišnji skup Stromera u Ulcinju - i zadnja nepoznanica bila je jasna. Valjalo je samo definirati smjer kretanja. E tu smo kontaktirali meteorologe po svim znanim, a i manje znanim web stranicama.....I gle čuda - svi bijahu složni kao da je riječ o nečemu što ne graniči sa apstrakcijom - kiša, kiša i samo kiša. "Kakvo će nam biti vrijeme na putu?" - upita me suvozačica... "Ma nisam još dobro pogledao!" - promrmnjah sebi u bradu - tražeći bar jedan portal na kojem bi žutjela ikona sunca.... ...no takvoga nije bilo. I onda se sjetim kolege iz Sofije i njegove čuvene uzrečice koja uvijek pali... "Jesmo mi bikeri ili p...e!!!?" - izustim pobjedonosno "Ja sam p...a." - odgovori suvozačica bez da je trepnula.... ...Gledajući crnilo neba koje je nemilice prosipalo svoju utrobu, u tom trenutku i sam bi radije bio p...a, umjesto oblačio silne najlone raznih oblika, no.... ...uzmaka nije bilo. Upravo lani, netom po dolasku sa sličnoga puta, sudbina (uz malu pomoć foruma) me upoznaše s Amirom. Amir je zadrti BMW - aš, i upravo se počastio jednim RT - om....dok mu drugi spava u mojoj garaži.... Nije nam dugo trebalo da zaključimo kako je najbolja ruta za probnu vožnju ona do Ulcinja! ...i tako u četvrtak ne baš točno u podne, na zborno mjesto dođoše svi koji trebaše doći...

Krasna zemlja i dobri ljudi! Vidjeli ste sve bitno pa i više od toga! Do detaljnog putopisa -

Bilo bi lijepo kad bi okačio nekakvu kartu, čisto orijentacije radi!

Slike standardno odlične , ruta zanimljiva! Od tebe već uobičajeno!

Vrlo lijep i zanimljiv kraj.

Vrli lijepo i korisno. Užitak za gledanje, čitanje i upijanje korisnih informacija.

Lijepo putovanje i jako lijepa zemlja!

Legendo, ti kad bi i Crvenkapicu pretočio u putopis ispala bi bestseler!

Lijepe fotke i još ljepši motor! Za sve zajedno

Krasno putovanje i još ljepše fotke!

I za put i slike -

Vrlo iscrpan putopis sa detaljnim opisima mjesta i ustanova koje obiđoste. Iako sam posjetio neka mjesta u spomenutoj državi sad vidim kako ima još mnogo toga lijepog za obići!U svakom slučaju vrlo zanimljiva destinacija! Ako te rumunjsko ministarstvo turizma već ne plaća za izvrstan marketing, krajnje je vrijeme da to učine!!

Moram biti iskren i kazat kako sam se i ja malo pribojavao vožnje po "krivoj" strani, no iznenadilo me koliko se čovjek brzo privikne - gotovo kao da sam cijeli život vozio "lijevo". Jedino na što treba pripaziti su kružni tokovi i sam početak vožnje, kad je moguće da instiktivno počneš voziti po desnoj strani. Inače i Englezi su svjesni svoje "različitosti" i u rijetkim trenutcima (koji su uglavnom produkt višelitarnih ispijanja pive) priznaju kako i njih iritira što su u svemu drugačiji. Uglavnom, da skratim - sjedaj na stroj i zapali do brata, nećeš se pokajati!

Iz tvojih usta pohvala uvijek godi! Ne brini, ako sam blizu sigurno se javim, jer kako reče jedan moj prijatelj:"Kod motora najviše volim ljude koji ih voze !"

Da, no mjesta u potpisu ima nedovoljno za više od četiri putopisa, tako da ga je već davno usfalilo! Planova ima mnogo....najrealniji se čini....Iran! No živi bili do tad!

Drago mi je da vam se sviđa, iako vjerujte na riječ, moje fotografsko a i naratorsko "umijeće" ne može prenijeti prekrasne pejzaže koje smo na otoku vidjeli....

Iako je smještaj bio i više no dobar, spavao nisam naročito.... ....nakon doručka stigao je i Igor..... ...i donio vijest o kiši koja samo na nas čeka.... Ma gdje li je sad ona Učiteljica s početka priče koja nas je učila kako je na OTOKU kiša "domaća životinja".... .... za razliku od kontinenta....gdje "uvijek sunce sja"... ...odmah se obući... ...i.... ...osim rijetkih zaustavljanja, česte gužve i kiše koja me je podsjetila kako ipak nisam na OTOKU, ostatak dana nije vrijedan slova.... .....sve do oko šest popodne.... I bilo je to sve za ovaj put............................. kraj

Iako mrzim i samu pomisao višesatnih vožnji autocestom, u udobnom sjedištu uz ugodnog društvo priča je malo ljepša.... ....premda nepunih dvije tisuće kilometara u dva dana nikako ne zvuče lijepo.... ...kako kažu mudriji od mene... "...i put od tisuću kilometara počinje prvim korakom....", - "...valjda i onaj od dvije treba isto početi..."... ...prvo čim prije do Dovera....no ovaj put ne kroz centar Londona..... ...pa u vlak koji je brži no trajekt - a pošto nismo rezervirali karte unaprijed, ne i jeftiniji.... ....ukrcavanje uz pomoć simpatičnih djelatnica...ipak ide ljepše... ...čak i kad vas traže da u polupraznom vagonu nelogično preparkirate prometalo.... "Autoceste svih zemalja su jednako dosadne !" , nameće se kao najčešća misao vozača dvokotača, dok se pred njim mijenjaju imena država okružena zvjezdicama.... ...i tako sve do Frankfurta, koji je Igoru značio i uspješan povratak doma i obitelji.... ....Andrej i ja morati ćemo se još jedan dan strpiti.... ...

Iako nebo i ovo jutro bijaše milostivo, osjećaj tuge bio je vidljiv.... ...nakon deset prekrasnih dana, mnoštva novih ljudi i krajeva, bilo je vrijeme za povratak.... ....no prije toga kratki izlet po Cambridge-u..... ...pa ono na što nas prvo asocira spomen samog imena grada....sveučilište.....ili točnije sveučilišta..... .....centar.... ...i vrlo poznati most (iako nisam zaznao po čemu je toliko poznat).... ...i konačno, pokret.... ....

I za posljednju provedenu noć na OTOKU pobrinuo se Robert i njegova prijeteljica... ....prvo je zbrinuo dvokotače na sigurno mjesto... ....iako okruženje samo po sebi odiše sigurnošću.... ....a onda je smjestio nas.... ....pa....odlična večera uz slavonsku Šljivovicu..... ....sve to isprepleteno engleskim pivama....bila je prava mjera "posljednoj OTOČKOJ večeri" - barem za ovaj put..... ....