Tek što krenusmo sa Timmelsjocha (paso di Rombo) - cestarina 12Eura! Uzalud smo objašnjavali da smo došli sa Talijanske strane - sve što smo uspjeli "dobiti" bila je godišnja pretplata za 60 Eura! Uglavnom - Austrijanci naplaćuju veliku većinu svojih prijevoja za razliku od svih drugih država kroz koje smo prošli!!! Nakon što smo u ovom restoranu nešto pojeli i natočili hladne alpske vode nastavismo ka Soldenu i idućem prijevoju... Priroda niti ovdje ništa ne zaostaje.... Objed 3 Vrijeme se naglo mijenja te valja ponovno u civilizaciju... Nismo napravili niti pet kilometara a Alpe su pokazale i svoju suroviju stranu, srećom u Bsclabsu nalazimo smještaj za sve... I Suzana ima društvo... Inače motociklisti su najprirodnija pojava u Alpama, češća i od kiše tako da nigdje nismo morali pitati za smještaj motora - on se podrazumjeva sam po sebi!!! Pogled kroz prozor... Današnji dan je bio prilično zahtjevan no osjećaj na prijevojima dok gledate zelene doline iz kojih ste upravo došli i stremite vrhovima koji su pomalo i zastrašujući naprosto vas stapa s planinom - fascinantno. Sad mi je jasno zašto se ljudi uvijek vraćaju Alpama! ....

Nije da sam htio kvariti idilu no valjalo je dalje... Niti silasci nisu ništa lošiji od uspona...bar što se prirode tiče... Taman kad smo se klimatizirali na oko 2.000,00m.n.m. dođosmo ovdje... Muzej cestogradnji... Pogled iz muzeja... Ovako je to izgledalo zimi... Mirela je uživala u snježnim radostima... A Suzana - je dobila muško društvo... Od svih BMW-ova oni se sparkiraše baš kraj nje... Jedan se odvažio i počeo skidati pokazujući svoje cilindre... Bilo je vrijeme da je premjestim... Dok sam ja fotkao Mirela je trebala pričuvat Suzanu... .....

Doista ovdje ne trebaju granice ...priroda je i dalje veličanstvena.... U početku nam je bilo čudno da i u Italiji sve piše na Njemačkom. Mislili smo da je to tek izuzetak - no bili smo u krivu. Naime cijeli alpski dio Italije nije ona Italija koju smo dosad poznavali... Svi s kojima smo pričali, a nije ih bilo malo izvrsno govore Njemački a skoro svi natpisi su dvojezični s tim da je dobrim dijelom Njemački na prvom mjestu... Negdje oko Brixena ugledasmo ovo... Mirela se odmah bacila na posao.. Objed 2 Nisam znao što to je a nije mi se dalo niti čitati - koga zanima tu piše... Suzana je bila nestrpljiva...kao da je znala da ide na... Neke stvari se doista ne daju kupit novcem - ovo je jedna od njih... .....

Dan je obećavao.... A najbolji početak lijepog dana je lijep doručak, no!? I kako je i cijena u ugostiteljstvu bila gotovo svagdje ista takav je bio i fruštuk...na ovo će se trebati navići narednih dana. Zato nije bilo nikakvih problema skopčati odijelo. Nastavismo dalje ka Lienzu na Stallersattel... Nisam odmah shvatio zašto su svi motori parkirani na jednu a samo ova Yamaha na drugu stranu i to baš uz ogradu... Priroda je veličanstvena... Sam prijevoj je nekad bio granica između Austrije i Italije tako da nastavismo prema Brunicu...

Prolazimo Mojstranu (Glažar je negdje na Jadranu tako da se nismo vidjeli) i tankamo na zadnjoj pumpi prije meje, pardon nekadašnje meje. Inače ono što nas je pratilo tokom cijelog putovanja da ne mali broj puta nismo znali u kojoj se državi nalazimo. U početku puta kad god je Suzana bila žedna Mirela je bila gladna - u nastavku joj je planinski zrak valjda otvorio apetit.... Objed 1 Upravo tamo gore idemo... Wurzenpass - 1073m.n.m. Tu smo vidjeli neki čudan znak. Obzirom da naše prometalo nema pet brzina smatrali smo da se to na nas ne odnosi. Dan je odmicao kraju te negdje oko Greifenburga nađosmo lijep Gasthoff za 60-tak novaca sa fruštukom - što će se kasnije pokazati kao referentna cijena za potrebne nam usluge na cijelom putovanju. ...

Zapravo, osnovni plan je bio sasvim drugi, a Alpe tek rezervna varijanta - no ispostavilo se da i rezerve ponekad znaju zablistati. Nakon već uobičajenih priprema, na put smo krenuli u subotu i....ne baš prerano. Nije bilo nekog posebnog plana, jer pokazalo je iskustvo da je najbolji plan ne planirati, osim maximalnog izbjegavanja autocesta! U Sloveniju smo ušli prilično brzo - i to je ujedno bilo sve što bi se moglo nazvati brzim na ovom putu.... Negdje oko Rogaške... Jedina vinjeta na cijelome putu... U Celju skrećemo prema Hrastniku kako bi se našli sa Ofsajdom i još jednom obnovili sjećanja iz Baranje. Usput saznajemo da će susret u Sloveniji biti bar jednako dobar kao i prošli - o detaljima.... Ofsajd preuzima daljnje planiranje rute u svoje ruke a rezultat slijedi... Ubrzo nam se pridružuje i njegova supruga te uz dobro društvo u hladu uz piće... Suzana je spremo čekala... Nastavismo prema Ljubljani odličnom cestom u Savu. Nismo mogli proći a da malo ne izvidimo mjesto idućeg susreta... Bled... Poslije ne baš obilnog ručka krenusmo dalje... ...

Zovem se Tomislav, 37 godina, iz Varaždina - pozdravljam sve forumaše!