Uobičajena prijevozna sredstva... Potonji nam je ponudio nastavak razgledavanja sjedeći.... Zaista krasan grad kojeg vrijedi obići..... ....i naravno.... ...

Nakon uobičajeno dobrog OTOČKOG doručka, trebalo je krenuti..... .....za Edinburgh...... Vrijeme suho i ugodno.... ....temperatura OTOČKO ljetna - 20-tak celzijevaca..... Asfalt - suh i grub..... .....što još vozač dvokotača može poželjeti.... .....i ono čega na sjeveru OTOKA ne nedostaje..... Nedugo zatim.... ....i onda.... Nakon što se smjestismo u samom centru grada, što u škotskoj metropoli nije niti malo jeftino, ljubimce ostavismo u nekoj nazivno čuvanoj garaži.....što nam sutra lijepo naplatiše.....valjalo je pogledati ljepote Edinburgha.... .....a nije da ih nema.... .....za one koje pak više vole starine.... ...

Na žalost, ne tako davna sjećanja na ovakve trenutke bila su još sviježa, te početni šok i nevjericu brzo zamijenih stanjem razuma! Andrej bijaše još prisebniji, te poput pravog ratnog reportera odmah izvadi stroj i ovjekovječi događaj!!! Vozač iz upravo nadolazećeg automobila, čija prisebnost i sigurna reakcija nisu doveli do tragičnijih poslijedica, odmah ponudi svoju pomoć koja nam na neizmjernu sreću i nije bila neophodna....... Igor se brzo pridigao.....i zaustio: "Ma sve je u redu Jurice, ne brini, upravo to se meni dogodilo na jednoj od vožnji po OTOKU..... ....Da stvar bude bolja - ja sam srušio čovjeka čiji motor sam upravo vozio i to u trenutku dok je on iza sebe vozio sina!!!!" I sad dok ovo pišem, jasno vidim kakav karakter moraš biti da u TAKVOM trenutku preko usta prevališ TAKVE riječi!!!! Bravo IGORE!! Nakon što utješismo Juricu, konstatacija materijalne štete bila je upravo neproporcionalna mom početnom šoku i nevjerici!!! Nekoliko ogrebotina na Igorovom i još manje na Juričinom ljubimcu!?! Kako je izgledalo činilo se da bolje nije moglo niti završit! Barem prvih pola sata dok Igora nije počeo boljet Palac lijeve noge koji je nečim ostao prignječen, te sve do kraja putovanja, naročito pri promjeni stupnjeva prijenosa na više, bolno podsjećao na minuli događaj...... Osim početne vožnje desnom stranom, koja na svu sreću nije imala posljedice, nastavak dana bio je puno, puno bolji.... ....a danas, dok malo bolje razmislim, upravo ovaj događaj označio je radikalni preokret vremenskih prilika, koje od tog trenutka postaše gotovo nestvarne i za OTOČKE pojmove i nevjerovatne.... Ovdje ćemo se vratiti.....Kirkstone pass...... U srcu Lake Districta...smještaj sa najlijepšom poslugom.... ...

Samo vi slobodno komentirajte, to me zapravo motivira kad već moram lupat po tipkovnici!

Putopis ti je odlican kao i svi prethodni ali ljudi ne vole da komentarisu dok ne bude kraj. Tako putopis ostaje u jednom komadu bez prekida. Cekamo nastavak. Stil pisanje je za 10+ Ma sve pet ja sam se već uplašio da vam se ne sviđa, pa da se onda ne trudim više!

Da to je upravo ono zbog čega prevalih ovoliki put.... ...ponavljah u sebi poput prvaščića koji uči prvu pjesmicu, a sva ostala čula bijahu zauzeta upijanjem prekrasnog krajobraza... "...treća sreća - pomislih....ne mogu imati peh na sva tri ovogodišnja putovanja....", Rojiše se misli same po sebi, uvelike potpomognute tamnim oblacima koji nas obiđohu u širokom luku... I.... taman kad sam bio siguran kako više ništa ne može poći po zlu... ....na jednoj maloj cestici bez puno prometa uključivasmo se u cestu sa pravom prvenstva... Igor, kao prvi među nama, uspori i polako zastane propusti vozilo sa prednošću prolaza.... ....Jurica, odmah iza njega počne usporavati.....kad... ...upravo pred mojim očima odigraše se scena koju niti u prvom redu kina nisam mogao bolje vidjeti.... ...i beskrajni trenutkak prekine tup udarac.... ...dal od opijenosti engleskoga zraka, ljudskog faktora potpomognutog ABS-om, ili pak nečega trećeg.....u tom trenutku nije mi bilo bitno.............vjerujem i nikome od nas.... Ne.... ma ne može biti..........ma zar je to moguće, pa baš kad smo počeli uživati.... ....dve tisuće kilometara od doma.....pa zar mi ove godine putovanje ne može proći bez jeb...g pada u jeb...j nedođiji..... Tek krenusmo, a već je došao kraj putovanju.....i to na najgori mogući način.... ...

Poslije pravog engleskog doručka.... ...pogled u nebo i nije obećavao... Nakon tri dana gutanja kilometara po mrskoj mi autocesti, napokon je moglo počelo.... Ruta (za koju je najzaslužniji Igor) je obuhvaćala obilazak tri nacionalna parka Sjeverne Engleske... .....North York Mooors.........Yorkshire Dales....... i konačno Lake District!!!! Ne zagađen planinski zrak otvorio je apetit! Pitoresna engleska mjesta izvedena u istom tonu... Pa skelom preko jezera.... ....u očaravajuća brda.... ...

I.... tako stupismo na OTOK.... ...uobičajena carinska procedura ( UK nije u "Šengen" zoni), te nastavak vožnje po - lijevoj strani.... Obzirom na vrlo visoku naseljenost južnog dijela otoka trebalo se čim prije teleportirati na sjever, odnosno u zeleni North York Moors....kojeg jednoglasmo uzesmo za današnji cilj ....najbolji način je nažalost - autocesta.... ...iako su na OTOKU autoceste besplatne, nisu ništa manje zamorne.... Prvo OTOČKO stajanje .... Na drugom nas je dočekala - kiša... ....i pojačala moje strahove o OTOKU kao asocijaciju kiši.... Zapravo, upravo je zapanjujuće kojom se brzinom mijenjala boja neba... ....iz nebesko plave, bez mrlje na sebi - do crno sive u svim kombinacijama Nakon loše kave i "pristojne" konobarice... ....činilo se da su kišna pokrivala postala naši jedini prijatelji... Nastavak nije bio ništa ljepši, a jedina činjenica koja me radovala bio je crni, eruptivni asfalt, koji, iako mokar, osigurava vrlo dobru prionjivost pneumatika.... ....obzirom na učestalost padavina - vrlo razumno rješenje.... Nedaleko Whitby-a u nacionalnom parku.........pristojan B&B za nevelike novce.... I puno lošija hrana za velike novce.... Tad još nisam shvatio da će ovo postati OTOČKO pravilo!!! ...

U času kupismo karte i odlučismo iskoristiti Bogom-dano vrijeme (kakvog ćemo valjda samo danas imati) i na OTOK otići onako kako se i ide na OTOK - brodom!!! Nismo sami morali vezati ljubimce....kao u Grčkoj primjerice.... OTOK je bivao sve bliže i bliže... A mi sa ushićenjem slušasmo bikerske priče osamdesetogodišnjeg kolege koji upravo vraća unuka, sa kraćeg putovanja Njemačkom - dvokotačima. Kaže da je u svojoj dugooooogodišnjoj bikerskoj karijeri pao točno sedamnaest puta, no nikad ozbiljno!!!?? Poželio nam je upravo tadašnje vrijeme i rekao da pripremimo kabanice, jer ovakvo je vrijeme zapravo učestalo kao i snijeg u pustinji!! Mi smo si poželjeli upravo takvu bajkersku karijeru!! A za vrijeme kakvo već bude!! U daljini se nadziraše - OTOK - bijele stijene Dovera!!! ...

Iako je u "štali" vladao red, a poslovično ujednačeni germanski doručak nije zaslužio riječi pokude i sam pogled na nebo ispod kojeg treba doći na obalu Atlantika i nije izgledao kao naročito poželjna aktivnost... ...posebice u kišootpornoj opremi pojedinaca.... Imena država okružena plavim zvijezdicama brzu se smjenjivahu, a putnici koji hitaše ka OTOKU dnevne aktivnosti svedoše na uzimanje i ispuštanje tekućih i krutih tvari.... Austrija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Belgija, Belgija, Belgija......, pa opet Francuska i tako sve do Calais-a, pitoresnog atlanskog gradića kojeg vjerovatno nitko od nas ne bi posjetio kad on ne bi bio zadnje odredište odlaska na OTOK.... ....moram reći nezasluženo, jer Calais je krasan gradić.... Ovdje nam se priključio i četvrti član kvarteta OTOČANA - Igor, koji je krenuvši danas iz Frankfurta ipak imao znatno kraći put... ...te je na vrijeme pronašao adekvatan smještaj prihvatljive cijene.... Prvo večera... A potom večernja šetnja.... I provjera vremenske prognoze za sutra koja kaže - kiša, kiša i onda....kiša!!! OTOK - i kiša............bile su poslijednje misli prije no utonuh u san pravednika te usnuh.........kišu!! I onda je svanuo i taj dan......... ...

Ebate, ima li neko nešto za kazat il ste svi zauzeti kokicama!?

Nastavak je donio kišu i upravo probudio sve moje strahove temeljene na raznoraznim savjetima zlobnika koji mi savjetovahu da ne zaboravim sunčane naočale. Iako nisam labilnog karaktera, al u tom trenutku jedinicu za mjerenje morala i ne bi mogli nazvati mojim imenom. Iako nas je kiša potjerala na autocestu, grupa od tri bikera koji se voziše jedan iza drugoga, ponaosob vođeni nepogrešivošću čuda tehnologije zvanog GPS, u času se pretvori u dvije grupe!!! Već tada je bilo vidljivo da vrlo ambiciozan današnji cilj u dalekom Schwarzvaldu postaše udaljen kao oaza u pustinji.... ....čekanje Andreja koji istovremeno negdje dalje čeka nas.... Uz pomoć drugog tehnološkog dostignuća, popularno nazvanog GSM, dogovoreno je novo zborno mjesto u Bregenzu na obali aristokratskog Bodensee-a..... ....mi baš i nismo izgledali aristokratski... Sretni da je to sve zlo za danas, moralno isprani kišom (unatoč kišnim navlakama), obližnje konačište činilo se savršenom idejom.... Poslije sušenja... ...i celulozna austrijsko-njemačka kuhinja izgledala je odlično... No odlična piva ipak vratiše moral iznad linije podnošljivosti..... ...iako strah od kiše na OTOKU rastao je eksponencijalno..... ...

Iako sunčano jutro mjeseca srpnja živa u termometru spustila se blizu jednoznamenkastih brojki.... ....i dok sam uvlačio zimske potstave u jaknu i hlače, nisam niti slutio da će one ostati netaknute sve do danas.... Ista ona učiteljica sa početka priče, svaki put kad je pričala o OTOKU spominjala je padavine svakojakih vrsta koje otočani mjere u vrlo velikim iznosima, bez obzira dal se računaju u mm/m2, ili u otočkim jedinicama koje mi tada bijahu potpuno nepoznate... ....no i tada sam razumio da to znači puno kiše i vrlo malo sunca bez obzira na mjesec u godini.... ....nedavno sam još naučio i da je srpanj jedan od kišnijih mjeseci u godini.... Obzirom na još sviježa sjećanja sa ovogodišnjih putešestvija po Balkanu i Slovačkoj gdje količina sunca nije bila dovoljna niti da pokrene moj solarni kalkulator, strah od učestale kiše činio se i te kako opravdanim!!!! Čak sam poneo i rezervne kišne navlake za sve dijelove tijela..... O kako sam samo bio u krivu............. Na dogovorenom mjestu u dogovoreno vrijeme na prvoj jutarnjoj kavici.... U kratkom vremenu ustanovismo da dijelimo zajedničko gađenje prema autocestama svih vrsta i načina naplate i nastavak potražismo izvan istih.... Još ne tako davno bio sam se pitao gdje li su svi oni Austrijanci koji nekad posjećivahu Jadran... ....a odgovor je .... Obzirom na temperaturu vode jasno je zašto je jezero prazno.... ....

Sama priprema puta bila je kraća no ikad. Već i sam pomisao na činjenicu da na put idem bez bolje polovice a u društvu kolega stromera izazivala je osjećaj bezbrižnosti. Prljaga se reducirala na minimum, jer po vrlo uskim cestama Škotske valjalo se kretati bez bočnih izbočina, koje u moto svijetu nazivaju - Koferi! Suzana je po običaju bila jako nestrpljiva, čak bih rekao da su je prijašnje mini vožnje pomalo i vrijeđale........ I tako je došao i dan D, ili točnije dan "Š"! Sa Riječkom ekipom (Juricom i Andrejem) dogovoren je susret u Austriji, nedaleko Hermagora.... Obzirom na nekorištenje autocesta valjalo je biti "vrijedan"........ Tako je i bilo......u 5 ujutro....... Poznatim i pustim cestama sve do omiljenog skijališta..... ....no ovaj put odredište je mnogo dalje.....i iščekivanije..... Odličnom i doslovce praznom cestom do Dravograda..... ....i potom.... Iako obožavam krstariti Alpama i koristim svaki mogući trenutak uživanja u istima, ovaj put užitak je izostao... ....ne, nisu ceste bile loše, čak je i vrijeme bilo odlično, naprosto misli su mi već bile na OTOKU i svi oni inače predivni alpski krajolici ovaj put ostaše neprimjećeni.... ....čak je i Suzana nervozno prela predosjećajući kako će ovaj put biti doista drugačije.... ...

"Putovati je dvaput živjeti!", Pročitah u uvodu nekakvog vodića...... .....što bijaše popraćeno mnoštvom fotografija dorađenih raznim photoshopovima..... ....iskonska reakcija svakog putnika bila bi - vaooooooo..... .....a uobičajena poslijedica potrage za vizurama na upravo viđenim fotkama - fuck, nije to to!!! Upravo navedeno nije mi dozvoljavalo akademsku pripremu itinerera, a bome niti velika očekivanja.... ......rezultat je slijedeći............... No krenimo redom..... .......

"Djeco, otok vam je dio kopna sa svih strana okružen vodom, a najveći otok na svijetu je Grenland!" Bile su to riječi učiteljice zemljopisa 5e razreda osnovne škole koje je jedan učenik zapamtio za cijeli život iako mu ta definicija nije jasna niti danas.....a kamol i ondah! Zureći tad u kartu svijeta, prociranu iz valjka, bilo je i većih kopnenih masiva od "bijelog Grenlanda", a osim toga sve kopnene mase uključujući i euroazijskoafričku bijahu okružene vodom......bile su misli desetogodišnjaka koji se od straha da ne lupi kakvu glupost znalački cerio potvrdno klimajući glavom u znak odobravanja i svojom šutnjom nije otklonio sumnju u možebitnu glupost! Od toga dana prva asocijacija spomenute imenice bila je upravo - Grenland - kao najveći među njima..... Nedugo zatim počesmo ljetovati u Milni na otoku Braču - najvećem otoku Dalmacije i moja prva asocijacija pojma otok polako se mijenjala. I kad začuh očevo pitanje: "Djeco, idemo na otok?" - značilo je samo jedno - "idemo na Brač!" Od toga dana značenje pojma "otok" za mene je bilo jasno definirano - Brač i nijedan drugi! Druge smo zvali imenom..... Prije nepunih pet godina u firmu je došao novi kolega....i kako to već biva, između inih stvari rekao da dolazi iz - Otoka!!! "Misliš sa otoka!?" Odgovorim zbunjeno, jer nije trebalo biti odveć pametan da se vidi da je čovjek sa kontinenta..... "Ne mislim iz Otoka, mjesta iz Slavonije pokraj Vinkovaca!" - Odvrati ponosno! Iako i sam Slavonac, do tad nisam niti pretpostavio da se i mi možemo pohvaliti kako imamo - Otok! .....i pojam otoka u meni opet dobije novo značenje..... Tako je bilo sve do nedavno, točnije do trenutka kad spoznah surovost života, te se pomirih sa spoznajom da od mog već dugo planiranog puta u Skandinaviju neće biti ništa.....i pregledavajući forumske stranice vidjeh susret otočkih Stromera u Rogartu i prekrasne slike okolnih pejzaža! "Gdje je taj Rogart?" , Rojilo mi se po glavi sve dok vjerni googl nije izbacio sliku OTOKA i prekrasne zemlje na istom! Vidjevši zadovoljni osmjeh na mom licu, Mirela me upita: "E da mi je znat gdje si sad isplanirao zbrisat......." "Na OTOK!!" - Odvratih ponosno dok mi izaz lica nije dozvoljavao sumnju u značenje upravo izgovorene riječi.......... "A kojiiii to otok!?...." Upita me žena..... "Kako koji" , odgovorim značajno, "pa koji je najpoznatiji otok na svijetu!?" , I zapravo tad i sam shvatih kako tada, a naročito sad dok lupam po tipkovnici, pojam OTOK za mene ima sasvim novo značenje, bitno drugačije od svih dosadašnjih!!! "Uh baš bi i ja voljela tamo!" Prevali preko usta moja lijepša polovica, iako plavetnilo Škotskog mora, zrcaleći se sa ekrana u njenim očima govorahu samo za sebe..... Ja sam to naravno shvatio kao znak odobravanja..... Tako je i bilo, kad već ona nije mogla ići radovala se barem mojoj sreći - upravo zato i volim svoju ženu!!! Odmah poslije nje (princeze koje naprosto obožavam, ovdje ne računam) najviše volim putovati - naročito dvokotačem.... Zašto?!! Pogledajte u nastavku..................... ........

Već vidio, al vrijedi ponovit!

Krasan put i odlične slike! Što se Neše tiče - doživio!

Trebalo je još samo doći do Varaždina, no ni to nije bilo lako poslije obilnog ručka.... Požeški Enduraši... ....i nenadano dobijamo društvo prijatelja i iskusnih bajkera koji nas u odličnom tempu prate sve do Virovitice.... ....točnije mi smo pratili njih..... ...odlična cesta preko Pakraca.... ...pa u Daruvar na kavu.... Irena i Željko na VFR-u Danijela i Kruno na Z-7 U Varaždin smo stigli oko sedam i ovaj put kiše nije bilo.... Zahvaljujem se svima koji su nam svojim prisustvom ulijepšali ovih šest dana a naročito Marti i Emilu!!! kraj

...

Stali smo netom prije granice sa Madžarskom, dobro, bivše granice.... ....skinuli nekoliko slojeva odjeće i nakon nekoliko dana shvatili da je .....ljeto..... Kroz sjevernu nam susjedu nismo koristili autoceste, ne zbog "visoke" cijene iste, već radi odličnih alternativnih pravaca na kojima smo držali solidne brzinske prosjeke.... ....mađžarsku monotoniju razbili smo vožnjom kroz predivnu Budimpeštu.... Vrlo jak bočni zapadnjak, omogučio je vožnju pod kutem upravo dovoljnim, da kroz ravnu Madžarsku ne uništimo sredinu ovalnih pneumatika... ...i tako sve do Drave koju smo nekada vrlo često prelazili.... Pa poznatim krajevima dalje....sve do Našica.... I najzad Požega... ....i moj prvi dvokotač koji je upravo zagazio u tridesetu.... ...

Isto veče nakon vremenske prognoze, koja je valjda bila reprizirana cijelog tjedna, dok je istovremeno u Hrvatskoj ljeto bilo u svom najljepšem izdanju, Mirela reče: "Idemo u Požegu obići djecu!"... ....žabu se u vodu ne tjera nikad.... I u času Zumo izbaci nekoliko ruta.... ....u jutro izabrasmo onu gdje se je nebo najmanje crnilo.... Moram priznati da sam više navijao za onu preko Rožnave, no.... I dok mi je moja zakonita suvozačica sugerirala kako Požega i nije blizu, ugledam kolegu koji je netom stigao iz Češke.... ....i Požega mi se u trenu učini preblizu.... Svjetlija strana... Kišnjake smo obukli radi kiše, i dobro da je tako, jer temperatura se spustila na desetak stupnjeva i sve do Banske Bistrice vrijeme nikako nije ličilo na ljetno....naprotiv... ....

Obzirom da su zadovoljene sve biološke potrebe (kod Mirele pritom mislim na šoping), a moje molbe oko slovačkih meteorologa uslišane, red je bio da "protegnemo noge".... Ruta je ionako bila spremna... Iako smo ovaj dio obišli i lani nije na odmet ponoviti gradivo... Kežmarok..... Poslije Spišske Bele počinje uspon na V. Tatre i obzirom da sa prošlogodišnjeg putovanja odavde ima dosta fotografija nismo ih htjeli duplicirati.... .....recimo samo da je užitak bio višestruk... Ne moram niti spominjati kako nas je opet uhvatila kiša.... .....

Inače ne brojim ono što pojedem il popijem, no moja pedantna suvozačica danas danas je došla do broja od devet kava - što je značilo da je kiša počela (i prestala) identičan broj puta.... ....ne znam dal od kave il kiše no taj dan mi više nije bilo do turizma te se odlučismo vratiti u Poprad i sa kave prijeći na pivo... ....za neupučene u Slovačkoj (a i u okruženju) vrijedi 0,00 promila ..... Kako je kiša visila u zraku odlučismo iskoristiti neplaćanje Slovačkih autocesta.... ...za ono što nam je trebao gotovo cijeli dan, u povratku, bez stajanja, prijeđosmo za nepuni sat.... Jutro je ponudilo identično vrijeme.... ....što je u prijevodu značilo obilaženje Popradskih dućana kojih kao i u svakom slovačkom gradu ima na prijetek... ...za mene je to opet značilo nizanje kava (pivo nisam pio jer sam ipak vjerovao da slovački meteorolozi mogu i pogriješiti) i proučavanje slovačke auto-moto scene.... ...samo za informaciju cijene novih automobila nižih razreda manje su od istih u Hrvatskoj za 10% - 15%, a kad se prijeđe u više klase proporcionalno raste i "popust".... ...tako primjerice osnovni A6 ili BMW 5 možete nabaviti ispod 40.000,00 Eura... Ovo vrijedi i za rabljena vozila.... Vjerujem da je ista priča i sa dvokotačima iako nisam uspio nači niti jedan valjani cijenik kojim bih se uvjerio u isto.... Poprad je prilično lijep grad..... Albanci sa ponosom reklamiraju svoje proizvode... Nakon niza kava i nešto konkretnije... .......

Nakon napornog planinarenja ponovni osjet vjetra kroz proreze jakne bio je rajski osjećaj ....bar dok opet nije počela kiša... ....no već stigosmo do Prešova.... ....Prešov je centar sjevernog dijela istočne Slovačke i poslije Košica u ovom dijelu zemlje i najveći grad.... Opetovanu kišu odlučismo dočekati u krasnom autohtonom restoranu.... ...inače, cijene Slovačke gastronomije (koja meni osobno odgovara) ako baš ne hodočastite turistička odredišta, još uvijek nisu u hrvatskom rangu i odličan ručak u autohtonom restoranu nigdje nismo platili više od dvadesetak domaćih novaca za nas dvoje, uz napomenu da Mirela jede dječje porcije.... ....ukoliko niste jakog apetita cijena može biti i upola manja... ....Suzanin objed bio je nešto skuplji, ili u prijevodu litru 95-ice plaćali smo između 1,45 - 1,5 Eura.... ....srećom je Suzana bila puno manje gladna no mi.... ....