Rekord voznja. 7 i slovima sedam kilometara za 3,5 sata. Borje gusto sadjeno, prevarismo se u orijentaciji, i prodjosmo, kuda nijedno vozilo jos nije. Da bi prolazili izmedju borova, morali smo na bocni nagib, gde smo jedan drugom glumili balast sa odgovarajuce strane. Kad smo sisli do potoka, vvidelo se da se ipak nekad necim silazilo u potok.
Sreli smo grupu setaca-planinara , njih jedno 50, malo popricali. Baka planinarka se slikala na kvadu. Posle smo se iznenadili nacinom njihovog ponasanja.
Pocetak Tometino Polje, zatim preko grebena koji razdvaja Kosjersku i Pozesku opstinu, a izmedju pomenutog sela i sela Skakavci.
Zatim kroz sumu, do spomenika poginulim partizanima.
Tu nailazimo na ognjiste pomenute grupe planinar. Vatra je jos tinjala, pa smo je u nedostatku vode zatrpali kamenjem. Video sam bacene konzerve, posto su ih posle jela zafrljacili u sumu.
Toliko o ljubiteljima prirode.
Tu blizu su i ostaci rovova iz Kolubarske bitke.
Zatim jedan promasaj zeljene trase. U pozadini vrh Subjel.
Vracamo se malo unazad i ravno grebenom nizbrdo. Borje je sadjeno polukruzno na uskom razmaku.
Nekako pronlazimo izlaz iz lavirinta uz balansiranje po bocnom nagibu. Zanosenje vozila uz nagib, jer na bocnom nagibu i po borovim iglicama sklizne, i nasloni se na bor. Jednostavno nam nije bilo do slikanja od toliko napora.
Sledeca foto je pocetak strmog spusta do potoka. Iza borja je gori deo, gde mi nije na pamet padalo da se vozilom zaustavim i fotkam.
Dole je potok
Iza potoka je propao put ali ipak put, pa smo odzurili u lokalnu prodavnicu na osvezenje.
Zasto iz potoka nismo pili vodu?
Pa rio tinto zagadjuje
Konzerve od ljubitelja prirode u mom koferu. Odlozene posle u moju kantu za smece.
Potok
https://www.youtube.com/watch?v=0P-QcqbYgZ0