Na pola puta izmedju Bora i Borskog jezera nalazi se Brestovacka banja, udaljena 8 km od Bora.Prema arheoloskim
istazivanjima za nju su znali jos Vizantinci kasnije i stari Rimljani,i prema tome spada u najstariju banju u Srbiji.
Deset termalnih izvora sa temperaturom od 32 do 40 stepeni Celzijusovih lece oboljenja kostiju,zglobova,misica
kao i koze,a pomaze i kod opste iscrpljenosti organizma kod posledica povreda,reume,bolesti nervnog sistema,
zapaljenja zenskih polnih organa,oboljenja perifernih krvnih sudova.Gostima koji borave u banji posebno prija
stoletna suma koja zahvata povrsinu od od oko 90 hektara.Voda se direktno sa izvora navodi u zatvorene bazene.
Banja dozivljava puni procvat nakon oslobadjanja ovih predela od Turaka.Na to vreme podseca tursko kupatilo
[hamam], konak Kneza Milosa,izgradjen 1837.koji predstavlja kulturno dobro pod zastitom drzave ali i dvorac
kneza Aleksandra koji datira od 1856. godine.Inace objekti koji su tada izgradjeni, sacuvani su i do dana
danasnjeg u gotovo nepromenjenom obliku.
U Brestovackoj banji,osim kneza Milosa, boravi kneginja LJubica,Jevrem Obrenovic,Milosev brat,Milutin Petrovic,
brat hajduk Veljka i drugi vidjeniji ljudi,tako da je sa pravom nosila ime dvorske banje.