Ajd' i ja svoje impresije da iznesem glede jutrošnjeg događaja, pošto se desio neposredno ispred mene. DakleM, pošto tempo jeste bio maaalko brži ;D (nije bilo jurcanje), ja sam bio fokusiran na put. I odjedared, klepesto u jarčiću tumba se a i momci s njim. Sreća te nije bio dubok, te je bila meka zemlja posle ovih snegova, nedelja jutro bez gužve na putu i najveća sreća što vas je pogledao Čika odozgo i sačuvao vas od goreg stradanja. Ni ja nemam stotine hiljada ispod guzice, ali znam jedno: vozim tako da mi ne bude stresna vožnja i ne stidim se da usporim. Onaj ko bi te zajebavao zbog toga ni ne zaslužuje da se vozi s tobom. Još jednom, hvala Gospodu što ste prošli bez ozbiljnijih povreda a povređeni ego će brzo da zaraste.