Meteorolozi su najavljivali za danas konacni kraj zime i dugo ocekivani pocetak pravog proleca. Kako takav dan ne iskoristiti za ono zbog cega smo svi ovde, putovanje motorom? Neske nas je pozvao na rostilj u njegovu vikendicu, podno juzne strane Rudnika, deo Srbije i Sumadije koji nisam imao prilike da pogledam poblize. Cak ni danas to nisam mogao da uradim, jer sam samo prolaskom kroz ove krajeve zagrebao povrsinu onoga sto se ovde moze videti.
Krenuo sam najkracom i najbrzom mogucom varijantom, koja je trebala da me sto pre dovede na lice mesta - Ibarskom magistralom. Na njoj nista novo, obesni vozaci automobila i opsta jurnjava. U stvari, nije da nema niceg novog - tu je poneka nova rupa i pukotina u asfaltu. Tu je i stari dobri zvuk V2 motora i poznati zvizduk u kacigi koji sam cele zime cekao. Nista se posebno nije desilo do Gornjeg Milanovca, a tu sam napustio Ibarsku magistralu i skrenuo na put koji vodi ka Kragujevcu. Uronio sam u nepoznato.
Prolece je zapravo pocelo samo kalendarski. U ovim krajevima nadmorska visina je konstantno preko 300 mnm - i to se oseca, a i vidi. Drvece naravno ni blizu zelenila, a sva okolna brda su pokrivena, sada vec tankim slojem snega. Ipak vetrovi koji duvaju preko njih, u doline spustaju temperaturu koja je osetno niza od onih iz gradova. Lagano krstarim krivudavim putem.
Povremeno nailazim na interesantna dela narodne radinosti...
Ubrzo stizem na veliku raskrsnicu gde se put odvaja na levo ka manastiru Vracevsnici. To se naravno ne propusta. Uski put postaje jos uzi, rizle ima jos vise, primetio sam, bas na raskrsnicama! Interesnatan detalj me obavestava u koji deo stizem.
Odvajanje puta za manastir:
I konacno stizem na kapiju manastira.
Manastir je 1428 godine podigao Radic Postupovic, visoki celnik, sin vojvode gruzanskog Milutina. Rastao je na dvoru kneza Lazara, sa njegovim sinom Stefanom Lazarevicem. Narod ga je kasnije nazvao Oblacic Rade. Ime manastira Vracevsnica vezano je za sledeci dogadjaj. Na Kosovo je posao vojvoda Milutin Postupovic i njegov sin Radic.Tada se molio Radic svetom Djordju i obecao da ce mu sazidati crkvu, ako ga sacuva zivog i zdravog i vrati ga domu. Radic je ispunio svoj zaveti sazidao crkvu Vracevsnicu. 1818-te knez Milos je sazvao skupstinu u Vraccevsnici i proglasio Kragujevac za prestonicu. 1813 godine je u manastiru sahranjena majka kneza Milosa, baba Visnja. Vracevsnica je igrala znacajnu ulogu u istoriji srpskog naroda i zato je u nekoliko mahova rusena i opustosena. Prvi put se to dogodilo 1438 godine, kada su pali poslednji gradovi Boric i Ostrvica. Sto cetrdeset godina bila je pusta i u razvalinama da bi je 1579 godine obnovio rudnicki mitropolit Diomidije. 1682 godine pred slom turske vojske Vracevsnica je ponovo porusena, a mnogi kaludjeri od maca izginuli. Ostala je pusta 55 godina. 1737 godine ponovo ozivljena i zivopisana trudom igumana Mihaila. 1739 godine je treci put popaljena a bratstvo izbeglo na Frusku Goru i ne zna se kada se vratilo. 1806 godine monasi iz manastira Studenice izbegli u Vracevsnicu gde su doneli sobom i mosti svetog kralja Stefana Prvovencanog i ovde ostali sedam godina. Posle sloma Prvog Srpskog ustanka 1813 godine, Vracevsnica je i cetvrti put popaljena i poharana od Turaka. Tek 1860 godine knez Milos je izvrsio poslednju obnovu manastira Vracevsnice kakva je bila pod Radicem.
Ljubazna monahinja me je provela kroz ceo manastir, a prethodno sam posluzen slatkom od ribizla i hladnom vodom.
Ulaz u manastirski muzej. Kameni komadi su delovi nekadasnjeg manastira koji su nadjeni na starim temeljima.
Spomenik baba Visnji:
Konak iz vremena kneza Milosa:
Manastirska crkva i dvoriste:
U manastirskom muzeju se mogu videti mnogi vazni dokumenti iz onog vremena, originalna Jevandjelja, odezde koju su radile ruske monahinje kao i brojni predmeti korisceni na dvoru Obrenovica - garnitura za sedenje i prvi lezaj u Srbiji pravljen od kovanog gvozdja. Na zalost (ili na srecu?) u muzeju je zabranjeno fotografisanje tako da imate dodatni motiv da sve ovo posetite.
Gledajuci eksponate u muzeju, saznao sam da je nedaleko odavde, u zaseoku Godnja Crnuca, kuca u kojoj je neko vreme ziveo i radio knez Milos. Jako me je zainteresovalo, a posto rostilj moze jos malo da saceka, iz manastira sam produzio dalje uskim puticem stegnutim medju brda. Pored puta mnoge stare, napustene kuce koje pricaju svoju pricu iz davnih vremena.
Put mi nedvosmisleno pokazuje da se priblizavam Gornjoj Crnuci, jer naglo zavija, strmo uz brdo. Pitam se da li cu naci knezevu kucu, ali sam je na srecu spazio jos iz daleka. Nalazi se u sklopu seoskog domacinstva ljudi koji je paze i odrzavaju.
Domacinstvo je relativno novije i stari konak, svojom arhitekturom prosto strci u odnosu na ostale objekte. Domacini su odmah tu i ljubazno nude da mi pokazu kucu i ispricaju deo istorije vezan za nju. Kako sam saznao (a nisam proveravao) knez Milos je ovde ziveo nekoliko godina pripremajuci organizaciju Drugog srpskog ustanka. Na zalost, kuca je prilicno zapustena i bilo bi neophodno uskoro odvojiti nekakva sredstva za zaustavljanje daljeg propadanja ove istorijske znamenitosti. Nevezano za boravak kneza Milosa, cak i sama njena starost cini je izuzetno vrednim spomenikom.
Domacin mi saljivo kaze da su sva vrata na kuci jako niska, jer su tako svi gosti morali da se na ulasku u kucu poklone Milosu. Prva prostorija je "radna", u njoj je bila kujna i veliko ognjiste iznad koga se krov suzava u dimnjak. Zaista je interesantno videti kako su kuce u ono doba bile lepo organizovane!
Obratite paznju na cetvrtastu rupu u zidu, to i nije bas rupa, bec loziste. Vreli gasovi bi prolazili kroz otvor u zidu i ulazili u neku vrstu peci, koja se nalazila u prostoriji iza...
... a koja je bila dnevna i spavaca soba. Gasovi bi se zatim kroz onaj manji otvor iznad lozista vracali nazad i izlazili na gore, ka dimnjaku. Ispred kuce nalazi se veliki trem na kojem ce se vas izvestac upisati u knjigu utisaka, a zatim probati vrhunsku rakiju koju kucepazitelj prodaje za samo 300 din/l.
Slika kneza Milosa na tremu je u njegovoj prirodnoj velicini. Ispod trema se nalazio - zatvor!
Evo kako su se nekad pokrivali krovovi...
Posedeo sam jos malo sa Dobrivojem, koji, ispostavilo se, zna Nesketa i odmah mu je porucio "da je bure kod prodavnice namontirano" - ma sta to znacilo! Izgleda da se ova misteriozna poruka odnosi na neku vrstu rostilja koji se tamo nalazi. Kada sam kasnije preneo ovu poruku, izraz Nesketovog lica mi je potvrdio da sam bio u pravu.
Opreznom voznjom niz strmu padinu prekrivenu rizlom, napustam Gornju Crnucu. Vracam se na glavni put ka Kragujevcu i samo dva kilometra dalje me GPS obavestava da sam vrlo blizu danasnjeg cilja. Vrlo blizu, jer put do Nesketove vikendice nije upisanu iGo karte, ali sam cilj ipak lako nasao. Drustvo za stolom ispred kuce se naime, videlo sa puta, pa mi navigacija nije ni bila potrebna.
Nesketov vajat:
Sledecih par sati je cisto uzivanje - odlicno drustvo, rostilj, picence, pogled puca kilometrima okolo, vazduh cist, tisina... Sta jos pozeleti?
Arakis je uporan...
... a Scubici su na zasluzenom odmoru posto su zavrsili posao oko rostilja.
I konacno nasi domacini!
Vreme je zaista brzo proslo, i na put se moralo krenuti, i pored upornog Nesketovog navaljivanja da ostanemo na prenocistu. Gosti se istim putem kojim su dosli vracaju ka Beogradu, a meni to odgovara jer sam planirao da napravim pun krug oko Rudnika..
Putevi pravi Sumadijski, malo pravci, malo krivine...
...tako da smo brzo u Donjoj Satornji gde se drustvo odvaja ka Topoli, a ja skrecem levo ka Arandjelovcu. Sunce, delimicno sakriveno retkim oblacima se na horizontu lagano spustalo ka Rudniku...
... a ja sam se preko Gornje Tresnjevice ulio u reke automobila koje su tekle Arandjelovcem. Nedugo zatim bio sam kuci.