Kao sto rekoh, od Stanisica do granice je samo par kilometara. Zacas sam bio pred salterom gde su bili vise zainteresovani za zvuk BMW-a nego za moja dokumenta. Na nasoj strani, cak ni to. Vece je vec bilo tu, a meni je preostao obilazak jos jednog zanimljivog mesta, izletista Suncana reka.
Preko Prnjavora brzo dolazim na obilaznicu oko Loznice i Koviljace, te uz minimalni gubitak vremena stizem do Suncane reke. Na zalost, sunca i nije bilo previse, snimci su napravljeni u rano vece.
Odmah na ulasku prolazim pored teniskih terena kao i terena za druge sportove. Na lepo uredjenoj stazi dobijam zanimljivu dobrodoslicu - konje Moram priznati da nikad ovakva dva nisam video - gurali su me njuskama, dok nisam skapirao sta zele - kocke secera! Dobijam par komada i svakom pojedinacno pruzam dlan sa kockom koja brzo nestaje. Mislio sam da ce se smititi, ali su me tek tad pratili trazeci jos...
Tu je i naslednik koji se sve vreme nije smirivao njisteci i trceci okolo...
Sedam za jedan od stolova...
... i narucujem ovo!
Kafa je odlicna, ratluk, dve kocke secera (koje cuvam za konje) i velika casa vode - 60 dinara!
Sigurno bi bilo lepse popiti tu kafu na ovoj terasi, ali sam za to zakasnio. Mrak je naglo padao, a sa njim i temperatura. Ipak se okolo nalaze prilicno visoka brda, a i prisustvo reke cini svoje.
E da, mnogi mi zameraju sto to nisam uradio - pa evo dokaza da je stvar konacno uradjena!!
Odavde, krecem uzvodno prema Rogacici. Vece je ustupilo mesto hladnoj noci. Skoro sve vreme Drina je zlokobno svetlucala pored desne ivice puta. Sva sreca, saobracaj je prilicno slab pa sam brzo stigao do Rogacice, odakle nastavljam preko Debelog brda ka Valjevu i Lazarevcu.