Kao što naslov glasi tura je bila veoma uzbudljiva kao i sam naziv za vožnju "10 planina Srbije" a da li je tako bilo saznaćete u nastavku......
Termin je bio 17,18 Avg 2019.
Preko 600km vožnje isključivo u krivinama, serpertinama, oštroj planinskoj klimi i netaknutoj prirodi. Čitav doživljaj takođe upotpunjuje i off-road vožnja makadamom u dužini od oko 50km. Nezaboravno iskustvo i upoznavanje Srbije prepune planinskih vrhova, nesvakidašnjih predela, visokih šuma, nepreglednih pašnjaka, čistih reka, hladnih izvora, pogleda i vidikovaca od kojih zastaje dah.
Pokušaću fotografijama da Vam prenesem delić ove prelepe avanture i da svima koji nameravaju na slične deonice da posete pod obavezno.
Bilo nas je msm 9-oro iz svih krajeva Srbije i dogovoren je sastanak u Vrnjačkoj Banji odakle krećemo put Goča i dalje ka Kopaoniku.
Dan prelep, kao i put koji nas vodi kroz šumske predele dalje ka Jošaničkoj Banji.
Kratko zaustavljanje u mestu Koznik pošto je jedan kolega ustanovio mali luft u prednjem upravljačkom delu nestižemo da posetimo Tvrđavu Koznik.
-//-
-//-
Nastavljamo ka Kopaoniku gde i stižemo, A tamo namunjeni oglaci, druga klima, kao da se sprema kišica. Puš-info pauza i nastavak dalje.
Mnoštvo krivina vodi nas u podnožje Kopaonika u mesto Raška gde tankamo gorivo i nastavljamo dalje put Golije.
Golija, lepota netaknute prirode. Definitivno oduzima dah kada se nađete u ovako neopisivom mestu. Kreće nesto makadama i uživancije šta će se desiti jer vrsta Motora je bilo raznih. Od Maxi skutera do čopera.
-//-
-//-
-//-
Praznog stomaka, izgladneli ali punh očiju prelepih predela Golije i okoline, čistog vazduha punog kiseonika zaustavljamo se na Vrhu planine Golija gde nas nesebično dočekuju lokalni meštani s željom da se okrepimo i malo odmorimo. Na šta nismo mogli da ih odbijemo, roštilj je prelep kao i sve uz to
-//-
Ah............ Sada možemo i da odspavamo ali neeeeee
Nastavljamo dalje takođe prelepim delovima, opet je prisutan makadam koji je možda i zbog roštilja i umorenosti jedno kolegi doprineo to da blago sklizne i pomalo ošteti svoj Motor a o prođe blago ugruvan.
-//-
Dalje put nas vodi ka mestu Ivanjica gde pravimo kafe pauzu i ohrabrujemo kolegu koji je imao kiks da sa nama nastavi. Jer od straha nije hteo da nastavi put od bojazni šta ga čeka dalje. Ohrabren iskusnim kolegama a i tako smo se vodili da nije bilo razdvajanja velikog da smo svi bili jedna velika grupa kolega nastavlja sa nama dalje.
Od Ivanjice dalje idemo preko planine Javor dalje ka mestu Uvac, poseta rezervatu Uvac dalje ka Zlataru.
Od Javora ka rezervatu Uvac od glavnog puta ima oko 4,5 km. i od toga je skoro sve makadam ili zemljani put
Ali kada se sve to završi dolazite do mesta od kojeg zastaje dah, gde shvatite kako tako lepih mesta u Srbiji postoji i zašto ranije niste došli i posetili ovo prelepo mesto
-//-
Lepa uspomena dok se ponovo ne dođe ostaće u našim sećanjima kao i u fotoaparatima i Mob.Telefonima.
Dalje nastavljamo prelepim krivudavim putevima ka Sjenici i ka planini Zlatar gde pravimo kratku pauzu i sabiramo utiske o pređenoj deonici.
Mrak u najavi nastaljamo dalje do jezera i mesta Kokin Brod gde se vode svakojake priče uz smeh i prelepe utiske. Kako je još uvek "Letnja sezona" u jeku ova deonica popularna je kako putnicima namernicima tako i lokalcima i onima koji baš odabiraju ovu deonicu zbog mnoštva krivina, Borove glave i dalje planine Zlatibor (mislim na bajkere) razmenjujemo par iskustava sa kolegama koji su tu već bili prisutni, gde je najbolje obedovati na Zlatiboru, jer tu je planirano noćenje. Dobijamo neke odgovore i krećemo dalje put planine Zlatibor.
Stižemo mi na Zlatibor ali stiže nas i odmor skidanje opreme sa bajkova, raspremanje i klopa i smeštaj u mestu Pasutv, sve pohvale za mesto.
(struganje cerovine, kuntanje, knjavanje, spavanje) kako več neko zove i buđenje u 07-30 gde uz kaficu i tradicionalni Zlatiborski doručak (komplet lepinja) spuštamo se preko Čajetine i Belje zemlje gde se odvajamo dalje ka planini Tara
-//-
Prelepa deonica pre tunela skrenuli smo starim putem koji je zatvoren za saobraćaj, ne i za nas bajkere.
Stali smo na mestu da ovekovečimo odake se pruža pogled na daleki Durmitor i planine u okolini.
Stižemo do Drvengrad-a i pored njega penjemo se planinom Tara uzanim putevima, krivudavim ali nesvakidašnjim. Naravno tu je i makadam.
Još jedan prelepi pogled sa planine Tara na jezero Zaovine. Odakle nastavljamo dalje put Mitrovca i dalje ka jezero Perućac.
-//-
-//-
Znojavi, puni prašine, motori beeeeeliiii
pravimo pauzu u mestu Mitrovac menjamo nešto od opreme čistom, suvom i nastavljamo dalje ka jezeru Perućac u nameri da se malo brčnemo.
Na fotografiji ispod u daljini reka Drina.
Zbog ogrome gužve na jezeru Perućac odustajemo od pauze za kupanje i samo uz kafu i osveženje nastaljamo dalje do mesta Baina Bašta, dalje ka Ljuboviji onda preko Sokolske planine
i Osečine dobrim krivudavim putem izlazimo na poznatu deonicu Loznica - Valjevo. Predobar put, pun krivina mami nam osmeh na lice i napokon dozvoljada da poteramo konje ispod nas. Stižemo u Valjemo u lovački dom na poznati lovački gulaš i pivce za živce da ugasimo žeđ.
Jedan deo ekipe nas napušta nakon klope a mi koji smo ostali nastavljamo dalje. Kako je u toku biciklistička trka na planini Divčibare gde smo ostali zatečeni i nakon rasprave da ipak odemo odlučujemo da je ostavimo za neke druge dane nastavljamo preko Mionice dalje ka (Ibarskoj magistrali) gde idemo Slavkovica - Rajac.
Beležimo poslednje kadrove kako se bliži kraj dana nastavljamo dalje ka planini Rudnik gde pravimo pauzu.
Pravi se kratka pauza u mestu Topola i uz pozdrave odlazimo svojim domovima sa jednim veoma bogatim iskustvom i nezaboravnim prizorima.
Uz manje više pojedine problemčiće i Divčibarama koje nismo uspeli da izvozamo sve je ugavnom prošlo onako kako je zamišljeno
Sve preporuke za deonicu!