Malo jedno zapažanje današnjeg dana;
Gosn Bokilić, od kad sam ga jutros zvao za iglice, bio je čovek u nekoj gužvi, kaže otvoren karburator ispred njega, drugi čeka, kakve sad iglice ti trebaju, ima ih gomilu, u gužvi je..frka.. ..ali ne prekida vezu. "Čekaj, imam tu neke, stani nisu ove..ovo je TDM..trebalo bi da je to to..imam neke. Kakve ti trebaju?" Ispričam ja njemu najbolje što sam mogao šta mi treba, kaže on nije frka, šalje mi.
Posle 5 minuta me zove ponovo "drug mogu ti ja ovo poslati...ali nije to to..ne bih ja ove stavio..nemoj, neće biti dobro, to je problem kod skoro svih Tenera, dobre su al...opet."
Ja reko, ok, proceni ti jel valjaju ne valjaju, svakako znaš bolje. I pošaljem ja sliku onih mojih retardiranih da čovek uporedi.
Ponovo zove posle sat vremena lik "našao sam ti neke dobre, puno bolje od tvojih, šaljem ti danas, sutra..."
I eto. Zvuči prosto jel da?
Poenta mog posta je da me je čovek za jedno pre podne sam pozvao 3 puta, bez neke moje preterane inicijative, zvučao je potpuno zainteresovano i posvećeno i rešio stvar na način na koji je rešio. Dok majstore sa kojima sam ja imao posla ne mogu da dobijem po 2 nedelje na telefon i gde ne odgovaraju na poruke danima, a kad dođem da pogledam urađeno, samo što me ne isteraju iz dvorišta.
Sad očekujem napušavanje tipa "rekli smo ti debilu"