Slika kao i svaka druga slika al meni draga uspomena. Đir do opservatorije na planini Bjelašnici

Očekivao sam da će se neko uhvatiti tog detalja pa stavio za svaki slučaj pod navodnike ...msm da nema potrebe tu nešto detaljno pojašnjavati. Nego kako se vama čine ova dva motora, šta je bolje kod VFR a sta kod FZ.

Hvala druže! Gledao sam baš ove specifikacije i upoređivao brojke al volio bih čuti iz iskustva ako je netko vozio ova dva motora. Kakav je za vozača osjećaj motora, znam da je VFR 50kg teži ali kako se to odražava u praksi, dal motor djeluje glomazan i težak npr. za spori manevar (kod polukružnog zaokreta i sl.) kakav je osjećaj za ljude 175cm visine. Kako se sjedi u odnosu na FZ6, jel udobniji ili lošiji.

Društvo pozdrav svima! Nedavno prodadoh moju mačku (FZ6S '05.god.) i sad razmatram šta dalje. Vozim umjereno i pazim šta radim, nisam trkač al volim kad motor može oflekat šleper u "treptaju oka". Ponekad mi se žena pridruži pa prođiramo do obližnjih varošica u okruženju i tad vozim još pažljivije. Volim ponekad sići i na makadamski put pa laganice u drugoj kroz prirodu a nekad motorom idem i na posao tokom tople sezone. Ovih dana pratim oglase da vidim šta bi sljedeće pazario. Gledao sam NC750X na oko mi djeluje ok za asvalt i makadam, nznm kakav je u preticanju i za dvoje (75+55kg). Meni nakon FZ6 djeluje kao da skuplje plaćam skromniji motor(4-5K €) još kao opcija su mali V-strom i Versys, u tom rangu cjena. E sad da se prebacim na ono što me kopka ... ničim izazvan iskoči mi VFR800 Crossrunner. Motor je '12.god. "48K km prešao" scotoiler, grijane ručke, top case, nosač navigacije ...kaze lik uvezao ga iz CH i cjena je 5100€ do registracije. Dok ga dovezem i registrujem još oko 300€. Mozete li osim skuplje registracije Crossrunner u odnosu na FZ6S uporediti šta dobijam bolje a šta lošije kupovinom ovog motora. Kakav je u solo voznji i u dvoje, za održavanje, kakav je potrošač, šta posebno pregledati kod kupovine. Nismo baš ni blizu da odem pogledati i probati motor pa bar ovako da steknem nekakav uvid s čime se susrećem.

R6 je odličan motor, tako je i zamišljen. Nema neku "urođenu manu" i generalno nije kvarljiv motor. Nije isključeno da je neko imao i loše iskustvo ali to je dio neke druge priče, znamo kakvo smo tržište i šta se sve kod nas preprodaje.

Lijep i topao novembarski dan. Negdje na cesti Sl.Brod-Našice

Druze jel ovo iznad Sarajeva ili sam se prevario?

Druze Robert je ove uradio. mozemo se cuti i na viber +38765581585

Ako je netko zainteresiran, mozda bih prodao ovaj komplet.

Ispucao sam sve za danas pa evo ovako da se zahvalim za ovaj putopis sto si podjelio sa nama. Odlična tura.

Kamp Zlatorog Bohinj Nadjoh na sajtu cjene, taksa 2€+15€ dan za šator. Zna li neko dal se jos nesto placa od dadžbina u ovom kampu. Ljetos prodjoh pored kampa, lokacija se cini odlicna, kamp u borovom šumarku uz Bohinjsko jezero, ima i plaza ;-) Imal ko info iz prve ruke za ovaj kamp ili neki drugi u ovoj regiji.

Svaka cast i hvala na ovako dobrom putopisu. Ovo sam od prvog do zadnjeg slova procitao u cugu

Jeste da je tema malo starijeg datuma ali svejedno volio bih da prenesem pozitivan utisak za Fastway opremu. Vec trecu sezonu sluzi odlicno, kisa vjetar sunce i nemam nikakvih ozbiljnijih primjedbi. Cak sam imao i pad sa klizanjem i nekim cudom nikakvi tragovi nisu ostali na odjelu. Ako bih nesto obnavljao od opreme opet bih uzeo ovaj brend, za ulozen novac i vise nego dobra oprema.

Super ti je ova tura a pogotovo svemu ovom svidja mi se kampiranje, šator kao opcija za prenociti . Svaka cast i hvala na ovom putopisu i da bude toga jos.

Sorry ćale, sad vidim da sam to zaboravio, ustvari nekako mi sad izgleda da sam zbrzio cjelu pricu.

Moja macka

Nastavismo dalje obalom, prođemo Trst pa Muđu, Lazzaretto, Ankaran i stigosmo u Kopar. Uvjek se radujem dolasku u taj grad, nekako na prvu mi je legao. Moja rodica nas je srdačno dočekala a meni je baš prijala prava kava, domaća. Sjedili smo vani, uživali na terasi i imali smo puno toga da ispričamo jer do Kopra napravismo stvarno jedan dobar đir.

A stvarno bio je merak, pogotovo kad smo se spustili do pola gdje cesta prolazi kroz rashladnu bukovu šumu. Bledska voda je bila odlicna, pravo okrepljenje nakon voznje i penjanja po brdima do vodopada i vidikovca. Vrijeme je bilo toplo, oblaci povremeno zaklone sunce al opet toplo.

piki Kilometri nizbrdice na putu gdje nema jurnjave, laganice spust do dole, nisam vidio potrebu da masina radi osim kroz tunele gdje je cesta bez nagiba. Dan je bio topao pa smo i mi malo raskopcali opremu da se rashladimo do glavne ceste gdje sam svakako planirao zaustaviti da se spremimo za dalju voznju.

Ninja66, djolji Početkom avgusta odradim zadnju kocnicu. OE plocice i novo ulje stavim (dot4) pa je i meni cudno da je kocnica otkazala. Sad nesto kontam da skinem celjust, da povadim klipove i isperem detaljno celjust. Ja sam to odradio na klasican nacin, odvrnuo ozraku celjusti, kad je sve iscurilo nasuo gore u posudu novo ulje, drukanje i ozracivanje...klasika. Moguce da je u samoj celjusti zaostalo starog ulja, to je i dovelo do otkazivanja kocnice

Naš put dalje je protekao extra, prelijepi krajolici, odlična cesta... uživanje je voziti čak i na djelu gdje je pred nama prošla kisa. Spustismo se u Kobarid pa ubrzo u Italiju ...Gorizia, Sistiana pa stigosmo u Grignano i tu napravimo malu pauzu. Odemo protegnut noge kroz park dvorca Miramare.

Nešto čudno se desilo pri spuštanju sa Sedla, dobar dio spusta je bio sa ugašenim motorom tako da sam dosta koristio kočnice. Negdje na preostaloj trecini osjetim da je zadnja kočnica slabija a do kraja spusta ostao sam bez zadnje kočnice. Zaustavim prije uključenja na glavnu cestu da vidim sta se desilo, sve se čini ok, sve na svom mjestu, nigdje tragova curenja ili bilo šta drugo, nivo kočionog ulja dobar ?. Ajde de ici cu laganije i opreznije, kntm kočiti motorom i prednjom... krenemo dalje i tokom vožnje kočnica se vratila u funkciju, proradila. Imal ko ideju šta se tu odigralo (nemam ABS na motoru)

Nastavili smo dalje prema nasem cilju, opet smo u Sloveniji i krećemo sa usponom prema Sedlu.Put je pouzak pa svi voze pažljivo, auta često staju kako bi se sigurno mimoišla a nas su uglavnom propuštali da prođemo i teramo dalje uspon. Kako se penjemo tako i pogled biva sve fascinantniji mada nisam puno ni razgledao, uglavnom sam pazio kud vozim. Na par mjesta smo zastali da vidimo tu ljepotu prirode, za nas ljude iz ravnice ovo je stvarno nešto nesvakidašnje. Penjemo dalje i nakon nepunih pola sata dođosmo na Mangartsko Sedlo.

Za čas smo stigli u Kranjsku Goru tu skrenem na Vršićki put i ubrzo stigosmo do Ruske kapelice i tu napravimo malu pauzu. Cesta je dobra ali naš put ide na drugu stranu. Spustismo se dole u K.G. pa na zapad i dodjosmo u Italiju. SS54 pravac Tarvisio pa dole prema Lago del Predil. Tu smo čuli grmljavinu ...par Harleya protutnjaše vijugavom cestom.

Dobro smo spavali. Osvanulo je sunčano jutro a mi se spremamo da idemo dalje, naravno prvo fruštuk. Na parkingu sretnem dvojicu putnika iz Njemačke, ADV riders. Švrljali po Balkanu pa odoše kuci, nema gdje nisu stigli a želja i planova još pregršt ...thats the spirit