Jump to content

Moto Zajednica

twintower

Članovi
  • Broj tema i poruka

    71
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

1 Pratilac

Profile Information

  • Lokacija
    kojekuda
  • Interests
    poso kuća birtija
  • Motocikl
    varadero xl125v

Poslednji posetioci profila

748 profile views

twintower's Achievements

Svrati ponekad

Svrati ponekad (2/6)

179

Reputacija u zajednici

  1. Čudno mi je to sa kvačilom jer Versis ima inače fino kvačilo ...jedini minus je ponekad onaj KLIK kod ubacivanja u prvu a mjenjč je precizan i glatke su promjene brzina, čista desetka. Manual preporučuje ulje 10-40 čega sam se i ja pridrzavao, međutim puno sam zadovoljniji prelaskom na gradaciju 10-50 jer neki nus-zvukovi koji su najizraženiji u laganoj gradskoj vožnji su nestali. Što se potrošača tiče, ja grijače ručki do sad nisam koristio a maglenke ponekad u jesen dobro dođu. U farove sam ugradio LED i to je pun pogodak, dugo svjetlo potegne samo 0.1V što nije bio slučaj sa halogenim. Ako stojim u gužvi, često ugasim mašinu da mi ne uključuje ventilator jer on baš povuče struje.
  2. Preporučio bih ti da ugradiš i voltmetar te da elektro potrošače pažljivo koristiš, izbjegavaj puno njih uključiti istovremeno kako namotaj ne bi trpio. Kod kvačila obrati pažnju kad slažeš lamele u korpu, zadnja lamela se postavlja drugčije u korpu i ona je za nijansu deblja od ostalih. Onaj deklić na lijevoj strani kroz koji prolazi osovina od šaltača, probaj njegove vijke popustiti pa vidi ima li promjene kod šaltanja
  3. Svaka čast Gligo ...bgm ovo je doživljaj i kad se čita, kakav si ti tek izašao iz svega ovoga. Hvala za ovaj izuzetan putopis i sa srećom na prašnjavom drumu.
  4. Par sličica meni posebnih. Gradac Dolina ušća Neretve Pelješački most Neumski zaliv Jadranka
  5. Ljudovi tragam za servisnim uputstvom za Suzuki GSXR 250 GJ72A Bio bih zahvalan ako neko ima pdf ili bar da me uputi na link koji radi pa skidam sebi uputstvo. Hvala unaprijed.
  6. Jučer otvorim msgr kad tamo javio se putnik. Ostao bez čorbe nadomak Zaječara ali našao je dobru ekipu. Zovu po selu da neko donese litar benzina pa da se preveze do pumpe. Sve je lakše sa pravim ljudima uz ladno Zaječarsko
  7. Na grani mirna večer, bi neka fina plavuša opali štambilj i ljubazno otpozdravi. Pređosmo u Bosnu. Za dobrodošlicu 20km drndanja do Broda na Drini. Tu namotamo kod Neškovića, natnkali full, kupili piva pa odemo iza u restoran, 21:20 Tu za početak uzmemo nešto malo na kašiku a posle maznemo pljesku (i gajbu piva, mlakog crnog). Kresnemo makine i pravac Tjentište, put se odužio al stigosmo. Vidim već neke šatore a pored jednog skuter. Noć je, zbudžimo i mi šator, motore privezemo pored i pravac u krpe. 5.dan, srijeda Dobro sam spavao, kao klada. Izađem iz šatora, noge operem po rosnoj travi. Nedaleko iza kampa šumi bistra Sutjeska, svjetluca na jutarnjem suncu. Vidim lika sa skuterom pakuje šator, veže stvari na kofer. Mi lijeno počnemo pakovati stvari kad javi nam se taj bajker, na odlasku je i mi otpozdravimo. Čujemo ga ubrzo gdje se vraća nazad, aman da je nešto izgubio ili zaboravio?? Priđe lik kontejneru da baci smeće, mi gledamo kad ono Rumunska tablica. Zovnemo ga da popričamo. Pitam ga za skuter, kaže "very comfy bike, Honda 110ccm" Kaže đirao gore po Sloveniji, Jadranom a vraća se preko Bosne i Srbije. Sa oduševljenjem je spominjao Užice i ljude od tamo. Šljivo ga zovne na kavu i odemo do Komlena, restoran u blizini. Tamo se raspričali, iz RO je sa tim istim skuterom išao u UK, dao ispite i nazad kući u Bukurešt.A Lone Rider Pozdravimo se nakon kave i rakije i krenemo svi svojim putem. Mi smo stali samo pri ulasku na auto cestu. raspalimo SA, ZE, DO. Tu se pozdravimo, drug Šljivo ode u Doboj naći sa ženom a ja nastavim dalje za Brod. Put do Broda nisam ni registrovao. Misli odlutale, uplele se sa vjetrom i viore po Durmitorskim livadama, omotavaju se oko stjenovitih vrhova, prolijeću niz vijugave puteve. Stigoh u Brodnavratim u Door's da se prijavim da sam živ. Tu naleti @BBojan da koju prozborimo i drmnemo ladno Nikšićko. Lijepo je doći kući.
  8. Dobro dođe ova pauza. Razgledali ljepote prirode i već naklapamo kako i šta bi mogli neki idući put dok laganim korakom idemo prema motorima. Usput kupimo po neki suvenir, malo slatkog i po neki bocun voćnog vina. Valja bar nečim predočiti ovdašnje ljepote kada stignemo kući ...ako se nešto ne donese, neće nam niko vjerovat da smo bili, odmah kažu šuplja priča (mojne mi šupljaka). Spakujemo se, kresnemo makine i opet smo na putu. Poznat znak, često ih srećemo Điramo lagano često se zaustavimo da slikamo, da upijemo što više ove ljepote. Dan je prelijep i Durmitor se pokazuje u najljepšem svijetlu. Za isteć se, nakon duge vožnje. Nekidan prođosmo ovuda, bilo je i tad dobro, oduševljenje pomalo pomješano sa tremom, valjda to tako biva kad ideš u nepoznato. Sad kad se vraćamo pa znamo šta je pred nama, sad je full relax. S pogledom na Sedlo Opušteno degustiramo ove predjele, svako malo zastanemoSjednemo da lapimo, bez ikakve žurbe. I tako malo pomalo provozasmo se ponovo ovom cestom, klekovaču smo propustili. Kroz par tunela sidjosmo strmom cestom dole na magistralu, par minuta vožnje i pređosmo branu Mratinje, teramo dalje. Stali smo na izvor pored ceste, napili se hladne vode pa prešli cestu i popeli se na vidikovac. Kanjon Pive Još dok smo u CG da zraknemo ljepotu ove prirode, ubrzo ćemo stići do grane pa u Bosnu.
  9. 3.dan, ponedjeljak Malo bolje sam spavao noćas. krmeljam i opet se dovikujem sa Šljivom ...kuvat ćemo pravu kavu, ovu našu gromovaču. Kntmo da idemo do Tirane, da popijemo konjak, malo razgledamo po gradu i da klopamo pa se spustimo u Drač. Tamo bi mogli ljenčariti na plaži, otprilike neki raspored kao i jučer. Spakujemo sve full, odjavimo se iz kampa, pozdravimo domaćine i zaputimo se ka Tirani. Ceste su dobre, ljudi polagano voze 50-60km/h čak i oni koji voze kubikaže. Dvije i po prostrane trake, nađe se dovoljno mjesta kod preticanja. Mi smo se nekako nenamjerno nakalemili iza grupe motorista sa grčkim tablama. Vozili smo oko 80-90 i držeći tempo grupe začas smo prošli grad Lješ a posle smo naišli na dionicu auto ceste gdje smo još malo ubrzali i terali do grada Tumane. Poslije smo malo olabavili jer kako smo prilazili Tirani saobaraćaj postaje sve zagušeniji, stani kreni, kamioni, prašina, podnevna vrelina. U svemu tome uhvatim parče hladovine ispod nekog podvožnjaka i tu stanemo. Obojica skontamo da nam je pametnije ići na more uživati nego se krčkati po betonu. Ostavismo Tiranu i malo pomalo izvučemo se iz gužve, nakon nekih 45min. Drač. Uđemo sve do pješačke staze uz plažu i tu napenalimo motore. Tu nam se javi prolaznik i pozva nas da sjednemo, kaže momci hrabri ste kad ste čak dovde došli motorima. Ovdje je kod sestre na moru a inače sa Kosova. Popijemo mi sa njim i čovjek nam rješi da opremu ostavimo u tom restoranu. Ponesemo samo ruksak. Nije loše ...kupanje, klopa, malo se i prikunja. Tamo negdje popodne kad je vrijeme za pivo ili kavu, odem do bara da nešto provjerim, kad ono Ima!! Poduplam Skenderbeg a na to još potpalimo po Toscanello, ma idii begaj bree.Nismo samo ležali i cugali Išli smo i u vodu, rashladit se i to dobro jer kontamo da večeras sprašimo do Bara u CG. Do ovdje smo motorima dobacili na jugoistok a možda nekad odemo i dalje, otom potom...sad nam je vrijeme da se polako vraćamo.. Bar kakav suvenir da ponesem. Krenusmo iz Drača oko 19h i nešto, povezemo onako veselije... ide vožnja fino i negdje ofulasmo skretanje, odvede nas put ka Tirani. Ubrzo zastanemo i vidimo da na sljedećoj petlji možemo cestom pored aerodroma opet na našu putanju. Izvučemo se i teramo dalje, večernje sunce obasjava krajolik, na cesti pitoma atmosfera. Nakon dva sata prolazimo Skadar i otužno nastavljamo dalje. Dolazimo na granicu i tu smo dobro prošli, zovnu nas službenik kroz nekakav prolaz kao za pješake i tu ostavljamo za sobom kolonu auta. Put nas iz početka vodi kroz nizinu oko Ulcinja a zatim gore u brda, noć se već spustila i vidljivo je po munjama da se sprema nevrijeme. Konačno naletimo na odvajanje za Bar i spustimo se dole na magistralu. Šljivo je nekad tu ljetovao pa zna za šumarak pored plaže. Preko pješačke staze i utabanim puteljcima banemo na mjesto za šator. Nabrzinu raspakujemo jedan šator i postavimo, velim ajmo sad na pivo. Šljivo hoće još nešto zavezat pa klinove ...ma hajde druže idemo, ugrija nam se pivo. 22h idemoooTu smo i klopali, pa još po pivce kad poče nevrijeme. Lije kao iz kabla, svi smo se zgurali unutra u lokal. Grmi vani a grmi i muzika, omladina uživa tipkajući po telefonima, ma provod loodnica. Poslije se smirilo i poče razlaz, mi lagano u šumarak na spavanje. Šator otkriven, kacige pune vode, jakne mokre u šatoru bazen, shit happens. Sredili smo mi to i konačno zalegli. U neko doba noći budimo se, ostavili otvoren šator i sad je pun komaraca, al smo ih pobili, do krvi. Zarozali luftere i ponovo na spavanje. 4.dan, utorak The morning after. Sušenje veša na plaži, kupanje, kava u onom istom baru od sinoć. Poslije se spremimo, natankamo full pa Sozina tunel, pa pored Skadarskog prema Podgorici. Dan je prelijep za voznju, teramo dalje Danilovgrad pa Nikšić. Poslije Nikšića sa ceste ugledamo nekakvo jezero. taman je prošlo 11h i mi svrnemo dole do jezera. Šljivo zaspao u hladovini, ja se dobro osvježio, Krupačko jezero, tako se zove. Teramo dalje, Krnovo pa Šavnik, cesta je baš lijepa, fine krivine, prelijepi predjeli, vožnja uglavnom nizbrdo. Tu stanemo da malo zraknemo kanjon, okinemo koju sliku. Još u Skadru skontali smo da ponovimo Durmitor ali po ljepšem vremenu i sad mu polako prilazimo, često zastanemo gdje nešto lijepo ima da se vidi Vozimo dalje u Žabljak, do kraja rampe. Parkiramo motore, uzimamo ulaznicu i laganice kroz rashladnu šumu sve do Crnog jezeraTu smo sjeli da se popravimo sa kavom i da nešto pojedemo, ima još dosta puta pred nama.Svratimo u jedan kamp, malo da razgledamo stanje i cjene. Ovdje bi tačno nekad opet došao, ima se šta proći i vidjeti. Prizor sa staze
  10. Stigosmo mi začas u Velipoje. Prišli smo motorima skroz do bara na plaži. Ljudi su do bara popločali stazu i prostrli tepih preko pjeska ee tu smo navezli mašine i pozabadali ispod nekakvih palmi u "debeli lad". A typical day at the Beach uspio sam malo i otkunjat. Kupanje, klopa ovo donesoše sve do ležaljke. Moj jaran i 10€ i opet pivce Ima i ovo, pa ko voli da jaše... Dobro smo prodeverali dan na plaži, dođe vrijeme da se vrćemo nazad. Usput negdje nadomak Skadra svrnemo natankat, auu jbt natankasmo najskuplje gorivo do sad (2.05€) Jbg, teraj dalje. Stigli u Skadar i malo đirnemo po gradu. Odemo ka našem kraju i prije kampa svrnemo u neku uličicu. Živa neka atmosfera, žamor glasova, smijeh. Tu protegnemo noge do mosta na rijeci Bojani. Ajd da ne pokušavam dalje, evo slika Odavde se lijepo vidi i tvrđava Rozafa, o njoj mi je još onomad @Jimmy LaLapričao i reče da ne propustim pogled na tri rijeke koje se tu sastaju. Večer je lijepa, predjeli obasjani suncem na zalasku, nestvarno djeluje taj trenutak. Nagledali se ljepote pa se i ožednilo. Siđemo dole u kamp pa na pivce. Prije spavanja uletim ja brzinski u bazen, sjednemo još vani i neki đir za sutra dogovorimo.
  11. 2.dan, nedjelja S obzirom na jučerašnji dan, nije baš da sam nešto dobro spavao. Dovikujem se sa Šljivom iz šatora, budan je i on pa dogovaramo kavu. Lijeno se izvučem van i odgegam u kupatilo. Kamp ima oko desetak WC i nekoliko kupatila, vešeraj i sušilice. Sve je prilično uredno. Odemo po kavu u restoran i ljenčarimo vani, dumamo kud danas. Plaža i more ...idemo u Velipoje, nije daleko a danas će baš da ugrije. Maznemo fruštuk a ondark da se slegne pa se može i na put. Bez ovog se ne ide... gaće, papuče i ručnik. Poskidam odmah bočne kofere da se može komotnije tražit parking kad stignemo tamo. Spremimo se i laganice ka moru.
  12. Dan se polako pretapa u noć dok vozimo prema Skadru. U Skadru tipkamo odredište i pratimo putanju, stižemo nešto prije 21h u Kamp. Od jutros pa do ovdje prešli smo 595km. Na recepciji nikog pa malo procunjam i srećem lika koji nešto tu kao radi ...veli "samo postavite šator a sve ostalo rješit ćemo sutra". Vidim da jako dobro govori engleski, reče došao tu iz NY i baš i ne namjerava da se vraća. Odosmo mi našim poslom. Kamp je baš dobro raspoređen, iza restorana koji je nekako u centru nalazi se šumarak i to je isključivo za šatore. Tu vidjesmo još šatora i motora ...NL, D, CZ skitnice kao i mi. U centru do bara/restorana je bazen. Nabudžim šator pa brzinski na jedno dobro okrepljenje. Poslije kupanja zasjeli ispred bara, tu drmnemo po ladnu Korču za miran san, pa može li bolje.
  13. Đurđevića Tara Stigosmo ovdje oko 16h Odemo na sokić, drmnemo po Kolu i kavu da se malo razbudimo. Tu popričamo sa švabama, grupa penzionera (1290, R1200GS) stigli iz Bremena pa odoše u Žabljak. Tu još kupimo suvenire, podmažemo lance te nastavimo naš put ka Mojkovcu, Kolašinu i Podgorici. Cesta je vlažna pa smo se prilagodili brzini ostalih. u Mojkovcu navučemo kišna odijela jer nadalje je putem bilo mjestimično i kiše. Ceste su ovdje dobre a i ljudi fino voze, poneki indijanac projuri ali ne kvari opći dojam, dobro smo prošli u ovom dijelu puta. Nakon sat i nešto stigosmo u Podgoricu i stajemo odmah na prvu pumpu ne toliko zbog čorbe već samo da više svučemo kišna odjela. Raskomotili se i natankali full. Gledamo oko sebe, fino je, vedro i ima još dana. Nema šta, palimo dalje za Tuzi i oko 19:30 stižemo na GP Božaj. Sad bez ikakve žurbe, nismo ni mislili da se ubacujemo, pogasimo, sjašimo i laganice kraj sebe preguramo motore sve do prelaza. Prođemo pasošku i uđosmo u Albaniju, krenemo polako a onda nakon kilometar dva, kao ker kad prekine lanac ....gasss.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja