Moje iskustvo, kao "mladjeg" motoriste, (28 godina, za puno A polozio pre dve godine), i to kao nekoga ko nikad nije imao motor u porodici, uglavnom sam vozikao motore od drugara, jer mi niko u porodici nije voleo, ni vozio motore, je u tome da svako pojedinacno mora u glavi da ogranici neke stvari. Nemam dece, bice nadam se uskoro, dace Bog, al' mislim da komplet razmišljanje i obrazovanje dece ide, sto kazu, "iz kuce".
Niko me nije mogao nagovoriti ni na drogu, ni na cigare, na brzu voznju... ili bilo sta slicno ako ja to nisam hteo.
Tako je i za voznju motora. Vozim, aktivno, dve godine. Vozim sa raznim likovima, sa raznim tipovima motora, od Crossa, Skutera do RR, i nikad nisam imao potrebu da se dokazujem, da se trkam sa njima. Vozim svoju voznji. Pazim na svoju voznju (i voznju auta oko mene) koliko sam god u mogućnosti. Jbg mogu uvek sranja da se dese, ja mogu samo, svojom paznjom, da smanjim mogućnost da do sranja dodje.
Da skratim, milsim da svako pojedinacno, bilo da je dete od 7, ili "mator konj" od 77 mora sam da misli svojom glavom, a to dolazi od kucnog obrazovanja koje ne sme biti prisiljeno nego licno prihvatljivo i poučno za pojedinca. Tako vam je i za voznju. Svako pojedinačno od nas odredjuje da l' ce voziti da bi se nekome dokazivao ili da bi uzivao. Koliko god nam neko pricao ili ubedjivao u suprotno to izaziva kontra efekat...
Tako da decu treba vaspitavati da sami misle svojom glavom, naravno licnim primerom, da budu svesni svih svojih postupaka, i posledica istih. Tako je i sa voznjom motora.