U cetvrtak posle podne, sretnemo se drug pecai ja, te odlucimo da bi bilo fino
da napravimo neku lepu voznju dok jos ima lepoga vremena. Gde como, sta cemo, pa na kraju ajmo do tare da odemo, ta velim tamo jos nisam bio. KOnacni plan je napravljen u 23.00, kada su se za voznju prijavili i Ivan (Ra$in brat) i moj drug Velja is SM. Oformismo dve ekipe, crvenu iz S. Mitrovice (DR650 i zx636r) i crnu iz Beograda (cbrf i zzr)(inace da napomenem da ni ivan nije iz beograda, ali nas je peca na svakom stajanju krstio u beogradjane). Krenusmo iz Sabca oko 12.00 i putevima u izgradnji dodjosmo do Valjeva (meni nije smetalo, a ostatak se nesto bunio). Od Valjeva do Bajine baste nailazimo na fantastican put na kome smo odlucili da iskljucimo receptore za normalnu voznju, te smo se tu lepo izduvali. Posto je onda usledila lagana voznja mokrim sumskim puticem, peca i ja se zaustavljamo, posto je peca ostao bez goriva. Posle nekih dvadeset minuta nas stizu velja i krvavi ivan, koji je odlucio da isproba sposobnost svojih kocnica da ga otresu u krivini. Sto znaci, skor je vec 2:0 za crni tim. No nista strasno i ubrzo sam slepao pecu na obliznju pumpu. Stali smo na Peruccu da previjemo Ivana i nastavili preko tare da uzivamo u fenomenalnim bojama listopadne sume. Onda opet sledi deonica ludog asvalta do baine baste. Vec se smrkavalo, te odlucujemo da pozurimo podrinskim putem do banje koviljace da se odmorimo od dugog dana u prirodi. U Koviljacu dolazimo vec po debelom mraku. Na skupu naravno nas cetvorica i jos po koji domacin, ali lepa prijateljska atmosfera. U svoj toj "guzvi" neki lik obara motor koji pada preko pecinog "F"-a i ivanovog ZZR-a, sto znaci 4:0 za crni tim u ekcesnim bodovima. Crveni tim je ubrzo zatim odlucio da se povuce iz igre i do kraja dana utakmica postaje vrlo dosadna. Sve u svemu, jako lepa voznja, svakom bi je preporucio. Peca prijavljuje nekih 600km, a ja verujem u mojih 460. Trebali smo da krenemo malo ranije, al u svakom slucaju, trudili smo se da malo stvari propustimo uz put...
Peco, molim slike...