Nikad ne bih otisao samo zbog nekakvih krivina. Razumem one koji voze tamo svaki dan, poznaju svaku krivinu, idu bez ikakvog prtljaga pa uzivaju. Ovako dodjes natovaren u putu, prvi put i ja cu kao nesto da obaram motor itd. a nemam pojma niti jednu krivinu. Na stranu priroda okolo, to je druga prica.
Bez nekog cilja da nesto vidim, obidjem, posetim (istorijske znamenitosti broj jedan), neke osobe, dogadjaj itd. ne bih ni kretao.