Šta reći nego HVALA!
Hvala vam svima što ste nas onako toplo i sa oduševljenjem dočekali, to je, bar mene, baš pogodilo u srce...posle toliko događaja, doživljaja i peripetija kojih sam kao veseli redar imao, dolazim na plato a tamo nasmejani moji drugari, "ruke šire u lice se ljube" kako bi deseterac opisao ;D
Izvinavam se u moje i Gocino ime što nismo duže ostali, sve nam je odgovaralo: i pitice i društvo i muzika...ali za tri dana spavati samo ukupno 10 sati a brinuti o toliko drugara, popravljati nekoliko motora, jedan automobil, davati uvek podršku i ohrabrivati drugare u grupi...emotivno pražnjenje i fizička iscrpljenost su učinili svoje, verujte da sam jedva dovezao do kuće