Tankanje i gas uzbrdo - koliko se to dalo od prometa koji se već počinjao zgušnjavati - na Vratnik. Još malo kromoterapije modrinom ... ... i prebacujem se na istu vrstu terapije samo pretežito drugim dijelom spektra ... onim od 500 - 565 nm. Kroz Žutu Lokvu produžavam do Brinja, tek da bacim pogled sa brda gdje je nekad bio stari grad Sokolac. Dalje do Zagreba više nije bilo stajanja.

... pogled na Žrnovnicu, pogled na kamp Bunicu ... ... i preko 45. paralele pokraj Sunčanika u Senj (Sunčanik nije mjesto kraj Senja nego zanimljiva skulptura postavljena u čast 45. paraleli; Senj je na pola puta između ekvatora i sjevernog pola).

... Novi Vinodolski ...

Nakon grobničke terapije decibelima, prebacujem se na obalnu terapiju bojom ... sve za well-being. Najprije mali spust sa magistrale do plaže u Žurkovu ... ... zatim Bakarac, uz obalu ispod magistrale; kroz Crikvenicu do Selca gdje uočavam da ružna talijanizacija obale napreduje krupnim koracima ...

...

Ona "stara" RSV factory sa prve slike ima konverziju sa hidraulične na mehaničku aktivaciju kvačila. Kaže mi vlasnik da mu je ovako puno bolje, jer je u "racing" upotrebi pumpa kvačila funkcionirala 5-6 krugova a potom bi se sve pregrijalo. Cijeli sklop za konverziju cca 700 EUR. Prvi korak do obale - nakon Grobnika - obično je spust u Rijeku. Može se Rijeka novom obilaznicom i zaobići, no u tom slučaju otpada meni najbolji dio - onom starom cestom ispod Trsata pa do Rječine, polukružno oko autobusnog kolodvora i uz obalu dalje na jug. ...

...

Kratka terapija zvukom i bojom Truljavo i čemerno subotnje vrijeme nikako nije pogodovalo jednom kraćem izletu do mora ... baš nikako. Kišurina koja se kasnije tokom dana istresla još je dodatno razvodnila sve planove. Srećom, nedjelja je popravila čitav dojam o produženom vikendu. Odoh malo do Jadrana, na terapiju modrinom i vedrinom. Grobnik ima totalno nezahvalan položaj ... ne mogu se lijepo u miru spustiti do mora, bez da ne turim nos na stazu i oko nje. I opet neki track days u austrijskoj organizaciji ... brza inventura pa da gasiram na obalu. ...

... Ostatak od sedam gora prešišan je dobrim dijelom puta mokrim autobanom. Tamo oko Delnica bio je fino natopljen ... mora da se junački istreslo. Taktika odugovlačenja okolnim cestama ponekad bude i korisna. Doma ssam stigao suh.

Idući od Drivenika dalje prema Križišću teško je bilo ne vidjeti oblačnu masu nimalo privlačne boje koja se usidrila iza brda koje sam namjeravao prijeći te se u Oštrovici ubaciti na brzu cestu prema kuhinji. Taktika odugovlačenja ... idem ja štogod zaobilaznije kako bi dao šansu onim oblacima da se istresu bez moga prisustva ispod njih (što se kasnije pokazalo potpuno ispravnom odlukom). Prođem Križišće i negdje u Hreljinu ili oko njega skrećem desno, onim dužim putem do autobana, preko Fužina. Krajičkom oka spazim putokazić na kojem se spominje vidikovac ... ajde da vidim. Tako počinje uski šest kilometarski put - pun šodera, češera i konjskog dreka - preko još nekoliko od onih sedam gora, koji me dovede do točke sa koje se odlično vidi nekoliko od onih sedam mora :-) ...

Dva sata na Grobniku je taman koliko treba, možda i malo preko toga. Dan je lijep, žurbe nema. Preko sedam mora i preko sedam gora odoh doma. Najprije preko sedam mora ... ... potom na prvu od sedam gora ... stari grad iznad Drivenika.