...

Kratka terapija zvukom i bojom Truljavo i čemerno subotnje vrijeme nikako nije pogodovalo jednom kraćem izletu do mora ... baš nikako. Kišurina koja se kasnije tokom dana istresla još je dodatno razvodnila sve planove. Srećom, nedjelja je popravila čitav dojam o produženom vikendu. Odoh malo do Jadrana, na terapiju modrinom i vedrinom. Grobnik ima totalno nezahvalan položaj ... ne mogu se lijepo u miru spustiti do mora, bez da ne turim nos na stazu i oko nje. I opet neki track days u austrijskoj organizaciji ... brza inventura pa da gasiram na obalu. ...

... Ostatak od sedam gora prešišan je dobrim dijelom puta mokrim autobanom. Tamo oko Delnica bio je fino natopljen ... mora da se junački istreslo. Taktika odugovlačenja okolnim cestama ponekad bude i korisna. Doma ssam stigao suh.

Idući od Drivenika dalje prema Križišću teško je bilo ne vidjeti oblačnu masu nimalo privlačne boje koja se usidrila iza brda koje sam namjeravao prijeći te se u Oštrovici ubaciti na brzu cestu prema kuhinji. Taktika odugovlačenja ... idem ja štogod zaobilaznije kako bi dao šansu onim oblacima da se istresu bez moga prisustva ispod njih (što se kasnije pokazalo potpuno ispravnom odlukom). Prođem Križišće i negdje u Hreljinu ili oko njega skrećem desno, onim dužim putem do autobana, preko Fužina. Krajičkom oka spazim putokazić na kojem se spominje vidikovac ... ajde da vidim. Tako počinje uski šest kilometarski put - pun šodera, češera i konjskog dreka - preko još nekoliko od onih sedam gora, koji me dovede do točke sa koje se odlično vidi nekoliko od onih sedam mora :-) ...

Dva sata na Grobniku je taman koliko treba, možda i malo preko toga. Dan je lijep, žurbe nema. Preko sedam mora i preko sedam gora odoh doma. Najprije preko sedam mora ... ... potom na prvu od sedam gora ... stari grad iznad Drivenika.

Specijalna zanimacija bio mi je jedan stroj iz klase SuperMono: specijalno rađeni okvir, KTM 690 mašina koja je prošla tretman kod Herr Josefa, vrhunske komponente ... fina igračka. Popričao sam u dva navrata sa autorom ovog bombona - Markusom Krämerom. Bivši KTM-ov zaposlenik, otvorio vlastitu malu firmu za izradu racing strojeva, a sa KTM-om i dalje na ugovor razvija neke zgodne điđe. Cijena kompletnog motocikla, sa mašinom na kojoj je najjači KTM-ov komercijalni racing kit je 15K EUR. Tko želi skupljati bodove po europskim SuperMono prvenstvima, morat će pustiti JF-a da nabaci svoj 790 cc kit i još koješta, a to će cijenu skoro uduplati. http://www.kraemer-motorcycles.com/en/hkr-evo-2.html

...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

KTM TNT i povratak doma preko sedam mora i sedam gora KTM TNT je utrkivanje za amatere bez licence u organizaciji KTM-a ... neka vrsta kup takmičenja. Dvanaest utrka na 6 europskih trkališta - Hungaroring, Oschersleben, Brno, Grobnik, Red Bull Ring Spielberg i Panoniaring. Sudjelovanje je dopušteno na svim motociklima, ne samo na KTM-ovima. Naravno, KTM-ova je najviše, dosta ima boxer BMW-a i Ducatija. Osim njih dade se uočiti i fircilinder bemveja, trocilindarskih Agusti i Triumpha, poneka Aprilia (i stari V2 i novi V4 strojevi) i nešto sitno starijih japanaca. Vozačka ekipa pretežito momci iz klase 45+ (ovi sa bemburama još više u plusu), a vidio sam i nekoliko dama u jednodjelnim kombinezonima kak se švrćkaju okolo. Navratio sam bio na Grobnik da vidim šta ronda po boksovima ... ...

... Alzo dakle, dok sam ja na miru ispregledao meni zanimljivi hardver, oblačine su se navukle još bliže. Bit će Selca i Opatije drugi puta ... idem ja starom cestom doma, tek da mi je lakše stati kad bude trebalo navlačiti kišnjak. Jel ga trebalo navlačiti? Naravno, čim sam zašao na teren lady Galadriel, debelo prije Delnica ... evo nje, dočekala me iza krivine, bez ikakve najave. Ništa ono kapljica po viziru, pa dvije kapljice ... jok, ožeži iz zasjede. Hvatam prvo zgodno mjesto, navlačim kišnjak, pičim dalje. Nije nešto predugo trajala, al je nebo bilo takvo da nije bilo rezona skidati kišnjak. Može se do Zagreba stići i u takvom lepršavom, manje elegantnom izdanju.

... ...

Ništa u Opatiji, nešta na Grobniku Uopće ne znam šta mi je bilo da u onako "klimatski nesigurno" nedjeljno prijepodne krenem na more. Jeste da je bila najava da se popodne na sjevernom jadranu očekuju pljuskovi sa grmljavinom ... OK, neću dugo ... đir do Opatije i kafcu sa kokakolcom. Vratim se doma prije najavljenog kijameta. Ovo je doba godine, pa dijelom čak i dan u tjednu, kada turisti idu na more. Palo mi je to na pamet prekasno, na brzoj cesti prema naplatnim kućicama u Lučkom. Srećom, nikakve posebne gužve ... tko je htio valda je otprašio subotom, a ovih nekoliko avanturista koji vuku jedrilice i kampice nisu bili naročita gnjavaža. Od Bosiljeva, prema Rijeci, bilo ih je još manje. Da, automobila je bilo sve manje, a oblaka sve više. Prolazak kroz Tuhobić nije donio onu svjetlost i osmjeh oko glave kako to inače znade biti. Oblačna masa se približava s mora, uopće ne izgleda primamjivo da se strmoglavim u Rijeku pa da potom gledam kam ću dalje ... nit prema Selcu, nit prema Opatiji. Ah, ajde da turim nos na Grobnik, možda ima štogod. Ima! Klubsko utrkivanje, čini mi se u njemačkoj organizaciji ... njemačke, austrijske i pokoja talijanska registracija. Pa kad sam već tu, da vidim jel ima tu štogod meni zanimljivoga ... ...

Na okolnim putokazima spominje se i put koji vodi do vrha. Krenuo sam najprije po 200 m asfalta, koji se pretvorio u solidan makadam ... a zatim to sve postaje fajn raskupusani šumski put koji se sve više spušta u dubinu i udaljuje se od vrha. Ili sam ja negdje fulao - ne bih rekao al nije nemoguće - ili ovaj put najprije zaobilazi brdo pa se uspinje s druge strane. Kako god, podloga je postala previše razvaljena za 200 kg austrijanca sa cestovnim gumama, pa ja fino hvatam neko proširenje i elegantno se vraćam nazad, do planinarskog doma. Nije mi se dalo raspitivati tamo u planinarskom domu o detaljima puta do vrha - ostavljam to za neki drugi puta sa lakšim austrijancem - te se nizbrdo, uz mjestimični pogled na Zgornje Poljčane, spuštam u civilizaciju i gasiram doma.

Bilo je tek jedan sat popodne, Sunce prži i jednostavno me tjera da opet uteknem nekam u brdo. Krstareći lagano prema Rogaškoj, u mjestu Zgornje Poljčane krajičkom oka snimim maleni putokazić - zapravo tablu sa imenom ulice - na kojem piše "Na Boč". Ma jel moguće - to je ono brdo Boč (zovu ga i Štajerski Triglav) koje je inače dio "Krajinskog parka Boč - Donačka gora". Kao naručeno. Naravno da sam momentalno skrenuo ... cestica starta prilično naglo, mjestimično je i dosta uska, te izlazi kod planinarskog doma.

Cesta 701 nizbrdo nije asfaltirana. Nakon onog restorana - do kojega se dođe ispod vučnice tako ne-slovenski raskavsanim asfaltom - na lijevu stranu ima još 500-tinjak metara asfalta, i potom makadam. Prošao sam to sve još ranije, skroz do Drave, a ionako mi se nije išlo na onu stranu ... eto razloga da vidim kakvih sve sporednih cestica ima kad se s Rogle spuštam na jug. A ima ih ... Prva koja me privukla je cesta prema Resniku - idealan asfalt tek malo širi od standardne vozne trake, klasični šumski pejzaži i s lijeve strane krasan pogled na jugozapad. Vratim se na 701 i nastavim dalje do mjesta Padeški Vrh gdje skrećem lijevo. Razlog: nekoliko tabli - na jednoj piše "Gorenje" a na drugoj "Panorama". U donjem dijelu kvaliteta asfalta nije idealna, šuma djeluje puno sirovije nego na zapadnoj strani a pogled koji se pruža sa ceste je odličan. Sa ove se ceste nisam vraćao na 701 ... uredno nastavljam dalje; prolazim kroz mjesta Gorenje, Zlakova i Gračić; te izlazim na 701 kilometar od križanja gdje je cijela ova epizoda sa Roglom i započela.

Spuštajući se onom strmom stazom od boksova prema glavnom ulazu, sjetio sam se da dugo nisam bio na Rogli. Ne mogu reći da mi baš nešto jako fali, no zanimalo me da nisu slučajno asfaltirali cestu koja se dalje spušta prema sjeveru i izlazi na Dravu, malo iza mjesta Lovrenc na Pohorju (sve je to cesta 701, još od skretanja uzbrdo u Zreču). Nepun sat vremena kasnije taman sam bio na spomenutom skretanju. Oblake nad Roglom nikako nisam mogao ignorirati ... i još su postajali sve tamniji kako je cesta motala uzbrdo. Mjestimice jest bilo mokrih fleka na cesti - bit će da štogod istreslo iz tih oblaka nešto ranije - no trenutno ništa nije padalo.

...

Motocross, Rogla i Štajerski Triglav Bez obzira što se u Radizelu vozilo europsko MX prvenstvo u klasi Open, nisam se tamo zadržao više od sat vremena. Dapače, još na putu prema tamo motale su mi se po glavi razne lokacije u relativnoj blizini na koje bi se dalo skoknuti. Novost na MX stazi u Radizelu jeste da se više ne mora čekati da vožnja na stazi završi, kako bi se ušlo u unutarnji prostor - napravili su betonirani prolaz odmah pri glavnom ulazu. ...

Za nekakvu silu, dalo bi se preći preko njega na drugu stranu i motorićem od 200-tinjak kila. Meni je bilo OK samo se prošetati preko njega. Malo škripucka, al ništa tragično. Ima i skela sa strane ... ne vozi trenutno jer je vodostaj nizak, tako da je prilično otežan ukrcaj i iskrcaj vozila. Super ... bio, vidio, sad može kafca i kokakolca. Prema Somboru preko Pislinog mosta, đir po gradu i tražim izlaz prema Apatinu ... usput mi je prema Erdutu. U Apatinu nekakav mali sajam u centru, sa štandovima sa robom domaće proizvodnje. Šta mi je privuklo najviše pažnje? Oni žele bomboni koji se uvaljaju u crvene ili crne granulice pa izgledaju kao maline ili kupine. Nisam to vidio već dugo vremena.

Fali treći most ... "Ciganski most". Nije na nikakvim bitnim pravcima - jugozapadni izlaz iz sela prema šumama - ali ja ga nisam vidio. Pa sam se zato vratio u Bački Monoštor ... da vidim Ciganski most. I da srknem kafcu i kokakolcu na terasi pod krošnjama drveća. Puno je lakše nešto pronaći kad mi to netko objasni - ako je žensko i dobro izgleda treba nekad i dva puta ponoviti, usljed odvlačenja pažnje na druge strane ... "ovde na prvoj raskrsnici odmah desno, a onda na prvoj sledećoj levo, i samo do kraja ... ". Pronašao ga od prve ... je, i rekla mi je da nije u prometu.

Treći most - Nomen est omen? Dva peciva, nedugo prije izvađena iz rerne, mirišljiva, topla, baš se fino sjaje onako lagano masna - 50 dinara. Smazati ta dva peciva, sjedeći na stepenicama ispred pekare - neprocjenjivo. Jeste da je već bilo prošlo podne kad sam u punoj opremi banuo u pekaru, i jeste da je asortiman bio već prilično prorijeđen, i jeste da sam već napravio krug po mjestu tražeći treći most ... al prodavačica u pekari je spasila stvar. Fino mi pokazala šta ima sa pekmezom a šta sa sirom, fino mi objasnila kak da dojdem do trećeg mosta i još mi poklonila fini osmjeh. Simpatična cura. Šta pekara, gdje pekara, kakav most? Bački Monoštor, selo na sedam Dunava ... prolazio tamo u ljeto prošle godine. Ući i izaći iz sela može se jedino preko nekog od mostova. Ušao sam bio preko pontonskog, tamo iz smjera Bezdana.