Zelena polja i crvena zemlja pratile su me skroz do Črnomelja, lako moguće novog sjedišta onog slovenskog kombinata za proizvodnju i motanje šavnih cijevi. Od tri benzinjare u Črnomelju, na onoj najjužnijoj bilo je i sendviča sa tunjevinom. Matešićevu šećernu vodicu imaju svi i svuda Lokomotivu na željezničkom kolodvoru također imaju svi i svuda. Dižem sidro iz cijelog ovog kolorita, uz povremeni pogled na zelena polja što počimaju dobivati žuti šlajer od uljane repice koja upravo počinje cvjetati. Budem navratio opet.

Cijela ova divotica nalazi se u Beloj Krajini, na pola puta između Metlike i Črnomelja. Nakon što Dakota ostane s lijeve strane, glavni je štos u mjestu Gradac skrenuti desno odmah nakon mosta. Tri-četiri km kasnije, kroz nepogrešivo slovenski pejzaž, eto i tražene lokacije ... Konec asfalta. Skretanje za izvor je desno od ovog znaka, a sam znak se zapravo odnosi na cestu iza njega, više s lijeve strane. Dio populacije skloniji bjesomučnom jurcanju po blatu, možda iz primozga izvuče informaciju da se jedna od utrka slovenskog MX prvenstva vozi u mjestu Stranska vas pri Semiču. E, to je ovdje, kilometar i malo jače sjeverno od izvora. Stranska vas pri Semiču i Krupa su dva susjedna sela.

Kad se povede priča o rijeci Krupi, najprije se spomene da ista izvire u selu Krupa - negdje oko Obrovca, tamo s južne strane Velebita. Južnjaci s Neretve, iz okolice Hutovog blata, budu spomenuli da Krupa nema izvora već da ističe iz Deranskog jezera ... i da teče i uzvodno i nizvodno, ovisno o vodostaju Neretve. Ima i Slovenija svoju rijeku Krupu. Dužina joj je čitavih dva i po km, al joj zato izvor super izgleda ... tridesetak metara ogromna stjenčuga, do koje treba sići prilično strmom i prilično kvrgavom stazom. Scenografija filmska ... za avanturu B produkcije. Mala dolina skrivenog ulaza, duboki izvor ispod kamenog zida, prozirna plavičasta voda sa travuljinom koja mjestimično dopire skroz do površine. Pa još mali slapić i mali kanjončić kojim ova idila izlazi iz kadra. Ubilo se za nastavak filma Doc Savage: The Man of Bronze

Sport Force je iznenađujuće dobra guma. http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,233010.0.html

Nedjelja popodne, Sljeme. Prilaz sa zapadne strane, najvećim dijelom odličan asfalt (brdska SM staza ), zadnja dva-tri km makadam koji na jednom mjestu prelazi i preko skijaške staze gdje se vozi "Zlatna kraljica" (vozi se kad ima snijega, naravno ).

Hvala

Konačno u Rogaškoj, dao sam si vremena da nekoliko puta prođiram i kroz mjesto i oko njega. Također i po bližoj okolici. Čini mi se vrijednim provođenja vikenda u nekom od hotela koji imaju bazen s toplom ljekovitom vodom ... a moguće da baš to upravo i imaju, budući se u tamošnjim ljekovitim vodama namakaju još od rimskih vremena. Ukratko rečeno, lajkam Poprilična kilometraža za jedan kasno zimski dan odrazila se i na stanje organizma, što je značilo da treba obnoviti zalihe ugljikohidrata, šećera i masti ... ... kako bi se izdržalo daljnjih stotinjak-i-nešto km na putu doma. Zagorski Nardo (novoasfaltirana dionica legendarne "stare zagorske") brzo mi je dosadio pa sam se preselio na najlokalnije od lokalnih cestica. Bilo već i pola šest popodne kad sam uplovio u garažicu.

U maločas spomenutoj Bistrici ob Sotli, desno prema Sutli odvaja se zgodan cestuljak prema Kunšperku sa uistinu sjajnim pogledom na dio doline Sutle. Dvadesetak km kasnije, Podčetrtek. Iz mjesta Podčetrtek ima - normalno - cesta u brdo prema starom Gradu Podčetrtek. U ovom slučaju, zadnjih dva km uopće niti nema asfalta ... što je odlično jer otpada igra živaca sa rasipničkim navikama slovenskih cestara. Ovako fino imaš nekakav razvaljeni makadam sa mjestimičnim nakupinama krupnijeg kamenja ... taman da se austrijanac na nekoliko trenutaka osjeća kao doma. Otprilike petnaestak km nakon Podčetrtka, cesta 219 završava - izlazi se na 107 - lijevo prema Celju, desno prema Rogaškoj i dalje prema HR meji ... to je ona cesta kojom se na kraju stigne u Đurmanec. Vremena je bilo sasvim dovoljno pa sam malčice skrenuo i prema Celju - ali samo do prvog mjesta koje se zove Šmarje pri Jelšah. Ovdje također postoji dvorac, mislim da se zove Jelšingrad.

Prošli put kad sam se zatekao u Rogaškoj Slatini - jesenas, nema tome dugo - cijelo vrijeme je kenjkala nekakva neugodna kišica ... taman onakva da zaslini asfalt, da zamagljuje vizir na kacigi i da dosta naruši ugođaj vozikanja zanimljivim gradićem. Danas je bilo OK. Ulazak u Sloveniju tam iza Zaprešića ... u Dobovi odmah desno i zapadnim rubom Jovsija preko Kapele umjerenim tempom do ceste 219 koja ide od Brežica skroz gore do pred Rogašku. Dijelom je to i Bizeljsko sremiška vinska cesta, no o tom dijelu priče nekom drugom prilikom. Cesta 219 je zanimljiva već sama po sebi: ima dijelova sa odličnim asfaltom, pejzaži su zanimljivi - čak i sada u kasno zimsko doba, ugostiteljska ponuda vrijedna istraživanja. Ipak, još su bolje pokrajnje cestice koje izlaze na 219 ... u ovo doba godine izrazito bogate šoderom kojeg slovenski cestari izgleda nemilice rasipaju. Na cesti po obroncima oko Bizeljskog, gdje se nalazi i stari grad Bizeljsko, količina šodera je još podnošljiva ... ... ali već malo dalje, u brdima prije Bistrice ob Sotli, em se količina šodera mjeri u tonama, em je u slučaju izlijetanja s ceste zagarantiran nezaboravan ugođaj

Vozeći se dalje kroz šume i vinograde - između ostalih sorti grožđa, ovdje ima dosta i meni jako dragog žutog muškata - sve uz pogled na Dolenjsko, cesta me dovela do zidova Kartuzije Pleterje. Od Pleterja s južne strane ulazim u Šentjernej, i opet nazad u Kostanjevicu. Palo mi je na pamet da bi - budući vode svuda ima u izobilju - bilo zgodno opet baciti oko na malenu dolinu koja vodi do Kostanjeviške jame. Budući se ova špilja nekada nazivala Jama nad izvirom Studene, a ima tamo blizu nešto što nalikuje izvoru i bilo je prilično suhonjavo kada sam ljetos bio u ovom kraju, nije me iznenadilo to što sam sada vidio ... Preko kostanjevičkog otoka nisam više prelazio, nego južnom stranom doline, uz nova polja visibaba, otperjao do trećeg drvenog mosta preko Krke, u mjestu Brod. Preko mosta samo ravno, skroz do Krškog, te kod Rajhenburga prelazim Savu i lijevom obalom se vraćam u centar. Uz tankanje na nekom OMV-u, do Brežica čas posla. Da nije bilo kafenisanja u Samoboru, bilo bi čas posla i do Zagreba ... ovako se malčice oteglo.

Prođem Cerklje i principijelno ne skrenem odmah lijevo, na ranije spomenuti ravniš, već produžim ravno na Črešnjice i skroz gore (ha, sigurno 3-4 km) ispod autobana do Drnova, tek da bih mogao panoramski prešišati prek one petlje i stuštiti se kroz Kalce ... i opet izaći na onaj ravniš koji nikako da izbjegnem. Minutu-tri kasnije, eto me pred drugim drvenim mostom na Krki, na "sjevernom" ulazu u Kostanjevicu. Raširila se Krka i ovdje, ali zbog drugačije konfiguracije terena ne izgleda tako dramatično. Nedjeljno kasno prijepodne, lagano na špicu gasa da slovenskim diplama ne narušavam slovensku idilu, prođem preko otoka i uputim se na zapadnu stranu. Između Krke i obronaka Gorjanaca prolazi Podgorjanska vinska cesta. Počinje negdje oko Krškog i proteže se skroz do Dolenjskih Toplica. Ja sam se na nju ubacio ovdje u Kostanjevici ... malo prije Galerije Božidar Jakac uzletio ubrdo, skužio tablu (prilično su dobro označene sve te turističke i biciklističke staze) i lagano po bregima. U ovom slučaju, "lagano" je i jedini ispravni način, jerbo svuda - ali baš svuda - po tim relativno uskim asfaltnim cestuljcima razasuto je toliko šodera da bi komotno mogli i cijelu Krku s njime zatrpat. Kad se u jednadžbu još ubaci i mjestimično mokra cesta, potočići od otopljenog snijega koji cure preko ceste taman tamo gdje nebi trebali, eto materijala za pisanje novog priručnika iz serijala "Power is nothing without control". Kad se uzmogne prilika da se pogled sa ceste premjesti na okolicu, ukaže se ovo ...

Čitavo more visibaba, tek ponegdje žuti se grmić jaglaca. To je prvo što mi je privuklo pažnju odmah po ulasku u Sloveniju, čim sam prošao Obrežje ... još tamo ispod brda paralelno sa autobanom do Čateža. Dan ranije opet sam se bio motao po Vukomeričkim goricama, a visibabe nije bilo ni za lijek da je trebam ... ne znam u čemu je kvaka. Kam su utekle visibabe? Eh, da ... i nekakvog plavog cvijeća ima dosta ... šta je to? Ako već i imam nekakvu okvirnu ideju dovesti se do Kostanjevice na Krki, nastojat ću izbjeći onaj dosadni ravniš od Krške Vasi na zapad ... elegantnije mi je skrenuti lijevo u Velike Malence, pa se uz Krku prošmajhlati barem do Cerklja - kako sam napravio i ovaj puta. A na južnom ulazu u Cerklje - prvi drveni most. Ajde, nije da nisam još u Velike Malence primjetio da je Krka malčice narasla. No tek ovdje, tek koji metar prije drvenog mosta shvaćam koliko se ta vodurina zapravo razmahala. Prvi puta da sam mentalno dotaknuo fiziku mosta, do sada me jedino zanimala estetika

Cca 120 slika sa sajma u Veroni ... http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,240167.0.html

2011. - mali izlet do Đerdapa ---> http://www.motori.hr...c,227133.0.html ... 2011. - Rumunjska, Transfagarasan ---> http://www.motori.hr...c,225688.0.html ...

Prošli vikend u Veroni ...

@ all - hvala @ Djuxy - do proljeća je samo mali Đuka u prometu. Veliki knjava u garaži ... otkako je stigao tek je malčice tabane ugrijao. Čim prigrije, vodim ga u proljetni vojvođanski đir.

... nastavak "slovenske teme", danas 19. 01. 2014. Zimska zbunjola ... u Sloveniju bez skija i sarmice Spominjati u istoj rečenici zimu i Sloveniju, obično bi značilo lamentirati o nekoj od popularnih - ili barem uobičajenih - destinacija za ubijanje dijela godišnjeg odmora, što ponekad uključuje i skijanje. Sastavni dijelovi takve priče uvijek su zimske gume i lanci za snijeg, gužva na granici, lonac sarme i pancerice negdje u gepeku, i skije ili snowboard negdje na krovu. Izlet u Sloveniju, po zimi, bez skija na krovu i sarme u gepeku jednostavno nema smisla ... ili barem nije imao smisla. A sve to, pa još motorićem ... van pameti. Druga je polovica siječnja/januara, temperatura zraka je 12 celzijevaca (jučer je bilo 16!), oblaka ima al ništa ne miriši na dramu ... taman za malog austrijanca izvest u šetnjicu. Ima već tjedan dana da se nismo gibali :-) - "Po zadnem ... `el ide to kaj?" - pitam me slovenska uniforma na granici. - ?? - "Po zadnem ...", ponovi, i šarafi po zraku desnom rukom. - "Aaa ... ma jok, neće to kateemovi." - "Srečno!" - "Fala." ... i ode ja ... Prvo što sam primjetio jest da je cesta vlažnjikava. Kao da je jutros onak fino padalo, pa se nije sve stiglo osušit. OK, ništa neobično, cesta je dobrim dijelom u sjeni od brda s lijeve strane ... smanjim tempo i pičim dalje. Prođem rotor, prođem semafor prije mosta za Brežice i odmah lijevo na onaj komad ceste koji ide uz Krku. Odmah mi pogled uhvati izuzetan detalj ... ne mislim na rupe i zakrpe po tom dijelu ceste. Mislim na ušće Krke uz Savu koje je na 20 m od ceste - vrlo je jasna i vidljiva crta na vodi koja dijeli zelenu vodu Krke od smeđe vodurine Save. Kao nacrtano. Tri-četiri km dalje pređem most preko Krke, i tu mi pogled uhvati sljedeći bitan detalj ... oblačna fronta, rekao bi Vakula. Baš onako po desnoj strani, smjer Krško ... a ja baš nakon mosta skrećem desno gledajući u putokaz na kojem piše Krško. Ma idem pa šta bude. Prilazim Krškom - Skopice, Vihre, desno kroz Brege, veliki rotor - a cesta onako pravo mokra. Nema veze, austrijanac se ne buni, njemu je normalno da je musav i zaflekan. Prolazim kroz centar, uz OMV, mokro svuda, al onako fest mokro. Prvi rotor nakon izlaza iz Krškog ... ode ja desno i preko mosta onom friškom cestom nazad prema centru. I šta vidim kad sam krenuo nazad? Oblaci se fino zatvorili zamnom, ona pogranična brda se niti ne naslućuju ... što znači da tamo pada poštena kišurina. Ajme koliko rotora ima ovdje. Na onom gdje odlučujem hoću li na autoban, ili lokalnom cestom nazad na Drnovo i dalje, prva je kapljica kvrcnula o kacigu. I onda još tridesetak kapljica sljedeće sekunde. Opći potop. Baš sada i baš ovdje ... čistina između sela, nit birtije nit ikakvog zaklona. Do onog birca kod mosta u Velke Malence umjerenim tempom ... nek curi ... ni prvi ni zadnji pljusak na putu. Nisam stigao posrkat kafcu, kišurina je već stala. Osim rukavica, ništa drugo nije promočilo. Unatoč tome, nije bilo naročito ugodno vraćati se nazad ... do meje je bilo opako mokro, a od meje do Samobora ajde-ajde. U Samoboru na trgu i nije neka gužva ... baš se pitam zašto Dalje sve suho. Za kišu nisu niti čuli, kamoli vidjeli. Ja primrznut ... dva šumeća Aspirina i zaron u kadu tople vode. Austrijanac musav ... pranje i glancanje kad stignem. Na kraju krajeva, većina sastojaka zimskog izleta u Sloveniju je prisutna ... propisno smrzavanje uz blaženi smješak na licu, sve popraćeno mokrom opremom i aspirinima. Falila je samo sarmica.

Evo sam - u svoj ovoj Dakar ludnici - nabasao na MCN-ov filmić gdje su se prošetali kroz KTM Factory Racing odjeljenje i malo bacili oko na novi 450 Rally Factory motorić. Piše na početku da je snimljeno početkom 12-tog mjeseca 2013; ja sam bio krajem sedmog mjeseca i taman su ih slagali. Servisni kamioni su isto bili u fazi konfiguriranja. Koliko vidim, niti MCN-u nisu dali da snimaju okolo kak im se hoće ... malo se prošetali kroz "Hall of Fame" (fali nekoliko motora prije Despresovog 690 koji je na kraju; ja sam ih zatekao sve, svaki na svom tepihiću), stavili novi motor u kut sale i snimaj. Nema švrćkanja okolo sa kamerom Evo filmića: Eh, da ... kompletan đir po Austriji, uključujući i Mattighofen je ovdje: http://www.motori.hr...c,238013.0.html

Hvala. Bit ću na proljeće u Apatinu, pa moguće da malo prođem i preko Bečeja. Tu još nisam bio. Hvala kolega ... angažiraj maserku. Neku koja liječi dodirom

"Granice" odavno nema, a za vožnju je zgodno ... naročito kad se s brda vidi tršćanski zaljev. Uvijek je moguće spustiti se na kaficu u Trst, mada je meni Muggia puno bolja za kafenisanje ... mirna i opuštena atmosfera bez onog tršćanskog krkljanca. Ceste su svuda kvalitetne.

Slovenija: Điranje po Sloveniji uzduž i poprijeko ... Vršič, Mangart, slovensko primorje (Koper, Izola, Piran, Portorož), dolina Krke, Košanska dolina, Mislinjska dolina, Tuhinjska dolina ... Puno više i detaljnije ovdje --> http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,225610.0.html

Sezona 2014. je i službeno započela ... još u subotu. Ovo je od danas ... Za sada je samo mali austrijanac u pogonu ... veliki će ipak pričekati do pravog proljeća i do "ozbiljnijih" đireva

...

... ...

... ...