Reaktivac u gradskom i "okologradskom" prometu (munjevite promjene vozne trake), na otvorenoj cesti "ide ko po šinjama", a - što je fantastičan bonus u cijeloj priči - može se s njim tak fino kruzati da je milina. Sva sila okretnog momenta, komforno sjedište (da, da ... Ducati Monster) i zvučna pozadina sa certificiranim pozitivnim učinkom po psihu korisnika. Haj flaj Kad nije u pogonu, treba ga čuvati na hladnom i suhom, u dobrom društvu i u pozitivnom ozračju ugodnog talijaniziranog šlamperaja i kreativnog nereda. Neki ozbiljniji nedostaci: -- premalo karbona ... bočni poklopci razvoda ventila moraju biti karbonski na S verziji -- kolor te-ve nema ugrađeni em-pe četri plejer s podrškom za hrvatske titlove -- slaba zaštita od vjetra VAŽNO: Koristiti u razumnim dozama. Pretjerivanje može izazvati ovisnost. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte ovlaštenog Ducati zastupnika. No cats were harmed in the making of this pictures.

Nekoliko dana i nekoliko stotina km kasnije: Budući sam old school "motordžija", nije mi najvažnije da sve na motoru mora biti adjustable, intuitive i transparent. Budem ja sebe prilagodio motoru, koliko je to moguće i ako mi se dade ... ako me zainteresirao. Alzo, nakon sat-dva letanja okolo grada, prestalo me smetat što mi pete dotiču oslonce nogu suvozača - centimetar niže noga na fuziću, pete malo izokreneš van i teraj. Mjenjač neće u ler na mjestu, sitna gnjavaža na prvih nekoliko semafora - neće vražjumater ... nakon tri stara Husaberga, ovo je školski primjer rudarske elegancije ... lagano otpuštati kuplung i polugicu nogom povući (ne gurnuti) prema gore. Blicne zeleni N učas. No, ostaje činjenica da bi polugica mjenjača doista trebala biti cca centimetar duža. Vozačka pozicija, skoro pa potpuno "normalna" ... da, skoro. Jel to znači da je loša? Ma kakvi ... taman posla. Koljena pod trunčicu oštrijim kutem, gornji dio trupa malkoc nagnut prema naprijed (ima smisla ovo, uzevši u obzir raspodjelu težine malo više prema zadnjem kraju) plus guvernal skoro normalnog "benda". Sve funkcionalno, uz lagani homage starom Monsteru. U nekoliko navrata sam imao dojam "anderstiranja" ... prednji kraj trunčicu vuče van. U fest dugačkim i fest brzim zavojima, naročito od apexa prema izlazu, točno se osjeti pritisak guvernala na dlan (ako je lijevi zavoj, onda na lijevi dlan) i namjera širenja putanje. Ništa strašno - ponajmanje agresivno - ali je tu, osjeti se. Vjerovatno zato što je i vozačka pozicija malčice pomaknuta unazad, a dopuštam mogućnost da je i kompletno težište motocikla ciljano napravljeno da bude "malo niže i malo nazad". Pogled na neobičnu poziciju akumulatora ("usađen" u zadnju vilicu ispred zadnjeg kotača) još me jače uvjerava u ovu ideju. Sve mi to u glavi stvara sliku starih V11 Guzzija koji su tražili upravljanje "iz kukova" i ponešto oblije prolaske kroj zavoje. Nema tu ništa loše ... zaobljeno je lijepo Ako ću picajzlirat, Ohlins i Brembo na prednjem kraju nisu mi savršeno uglazbljeni ... volio bih da je druga polovica hoda ogibljenja "progresivnija" - OK, inicijalno da je damping malo na mekšu stranu - a i mekše kočione pločice ne bih odbio ... tek da bolje osjetim kad M50 zagrize u 33 centimetarske tanjure, i kada ih pusti. Sve se ovo lako riješi kvalitetnim setupom. Kiša, kišurina zapravo ... nametljiva prirodna pojava koja se događa uvijek kad ju najmanje trebaš. Recimo, na autobanu netom si prošao benzinjaru gdje bi se mogao skloniti. Kišnjak je ostao u torbici na velikom austrijancu, gdje ću mislit na njega a taman preuzimam ključ od Monstera. Postao sam je neugodno svjestan kad je postalo hladno na dupetu ... sedlasti oblik sjedišta baš ne dopušta vodi da se ocijedi čistom gravitacijom pa se iza napravi lokvica. Hint: veš od mikrofibre se osuši nakon nekog vremena, pamučni nikada. Koljena budu relativno dobro zaštićena, čizme također nisu stradale. Eh, da ... onaj nosač tablice koji je maznut sa Diavela odlično funkcionira kao blatobran, ništa ne šprica po leđima ... svaka čast; form follows function, temeljni postulat modernizma u industrijskom oblikovanju. Vodurina nije stvorila nikakve neugodne situacije, osim blasfemične zmazanoće kad se to sve posušilo. Sljedećih nekoliko slički fanatični Ducatisti moraju preskočiti.

Ili čistom srećom, ili mudrom odlukom nekoga iz razvojnog tima novoga Monstera, izbjegnuta je praksa prilagodbe starog okvira novom agregatu ... ono, tipa "ajmo mašinu od 916 ugurat u ramu od Monstera; nabacat Ohlinsa, Bremba i karbona; ofarbat u zeleno-bijelo-crveno i proglasit to za nešto novo i neviđeno". Alzo, ovo čudo nije agregat od Panigalea uguran u okvir od 1100 Evo. Ne ... ovo je full nova konstrukcija ... veći, širi, duži ... gabaritniji u najpozitivnijem smislu, po svim parametrima. Prvo što se uoči - odmah po sjedanju na motor - jeste velika (ogromna, zapravo) razlika u vozačkom položaju. Guvernal je sa druge planete (širi, drugačijeg "kroja", pozicioniran osjetno višlje i još osjetnije prema vozaču) i sjedište je bolje oblikovano. Puno bolje oblikovano. Drugo što se uoči jeste da pete udaraju o nosače suvozačkih fuzića ... ako se njeguje praksa da se noga na fuzić oslanja "jastučićima" ispod prstiju. Više se i ne sjećam kak je bilo na starim Monsterima, al ovo je isto kao i na novoj Multistradi i na još nekima novima Ducatijima. No dobro, ne treba baš sve promijeniti na bolje To budemo prodali pod tradiciju ... si? Treće na listi "za primjetiti" događa se kad se dade kontakt ... opaaa, kolor te-ve! Slika na njemu ovisi - dakako - o izabranom programu. Ovdje ih je tri - Urban, Touring i Sport - i svaki imade svoj default layout ... što će reći: u prvom je dominantno smješten veliki pokazivač brzine; u drugome je pokazivač brzine smanjen, uz dodani mjerač okretaja i razne trip-metre; dok je u sportivo modusu u centru veliki mjerač okretaja. Ovo sve skupa nije zacementirano stanje - layouti se mogu dodjeljivati između modova vožnje. Certifikat o završenom tečaju sistem administratora nije nužan preduvjet čeprkanju po različitim opcijama, al dobro dođe. Ima i četvrto za primjetiti - može se primjetiti da se pokazivač stupnja prijenosa (gear indicator) ne može primjetiti. Nema ga. Nema niti pokazivača razine goriva, al nema veze.

Malo, malo, možda malo ... ideja je bila uzeti malo novoga Monstera; malo se prođirati oko grada da steknem nekakav osnovni osjećaj o čemu se tu zapravo radi; potom možda malo otići izvan grada - recimo, do Zagorja - tek za potpuniji doživljaj ... nepoznati igrač na poznatom terenu. Kibiceri i komentari, atak krilate nemani usred mračne šume, surove sile prirode te još kojekakve čudne situacije ... od ničega se nije dalo pobjeći.

Kafca i kokakolca, sendvič, šetnjica, riječ-dvije sa ljubaznim osobljem i teraj dalje - istim putem dolje, do Zagreba sat i nešto opuštene vožnje.

Vraćam se nazad iz Trbovlja, spuštam se prema jugu na onu krasnu cestu uz Savu (cesta 108) i razmišljam na koju ću stranu ... na istok, prema Zidanom Mostu, pa na Krško i doma; ili možda budem na zapad, dalje uz Savu do Litije pa već nekako doma (okomito cestom 416 izići na A2 i piči za ZG). Taman uhvatim crveno na semaforu ... hoću lijevo il ću desno ... i nekako registriram da ima i komad ceste koji ide ravno. Nekih možda pet-šest metara ... i onda nestaje. Trebalo je ipak malčice mentalnog napora da shvatim da ta cesta nakon tih par metara ravnog komada naglo i pod velikim kutem i velikim nagibom zavije u desno ... kao da se penje uza zid. Jaoooo ... super. Kak se upalilo zeleno, već sam kretao tamo. Krajičkom oka sam stigao letimice snimiti tablu na kojoj se spominjao planinarski dom "Kum". To je toga časa bilo sve što sam znao o tom dijelu svijeta ... sasvim dovoljno. Konstantno uzbrdo, veliki nagib, najprije relativno normalna cesta, pa malo uža, i još malo uža ... zatim jako uska, i dalje teraj jako uzbrdo; asfalt postao pokrpan, pa zatim i nestao; evo makadama, i dalje uzbrdo garnirano lakat krivinama, špurama i rahlijim kamenjem ... deset kilometara i nešto metara čistog gušta. Mali plato na vrhu, lijevo očito nekakav repetitor a desno planinarski dom. Još malo travom uzbrdo i nekakva crkvica (Cerkev Sv. Neža). Planinarski dom - kakav je i red - ima terasu sa pogledom.

...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

Trbovlje; starodobni motociklizem, državno prvenstvo in amatersko tekmovanje: ...

...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

Na Grobniku je u austrijskoj organizaciji (www.igfc.at) održano nešto što se zove "1. Internationales IGFC Adria-Race Classic und Modern". Utrkivanje u nekoliko potpuno različitih klasa - što sportski, a što vremenski gledano - od kojih se meni nekako najzanimljivijom učinila ona klasa u kojoj je zajednički nazivnik 1989. godina ... sve klase motocikala proizvedenih zaključno sa 1989. godinom. Za ovaj sam događaj saznao potpuno slučajno, videći kod kolege na stolu nekoliko plakata sa najavom za ovaj događaj. Gdje su plakati završili nemam blage veze, no bitno je da smo mi otišli na čaj ... crni, s malo mlijeka. Budući Vakula nije bio sasvim siguran šta se od vremena može očekivati tijekom vikenda, ja sam si za kratku vizitu Grobniku izabrao nedjelju - nabrzaka skoknem dole, vidim šta ima, i još sam doma do 2 popodne ... taman na ručak. Tako je i bilo. A dole, na Grobniku, svašta lijepoga. Mnogi su bili raspoloženi za kraći razgovorčić, tako da je tri - možda malo jače - sata začas prošlo. Evo nekoliko sličica motocikala (i detalja na njima) koji su uspjeli privući moju pažnju: ...

... Sto i osamnaest km kasnije bio sam doma.