Da sam nastavio tom lokalnom cestom i dalje, prošao bih kroz mjesto Miren, iza kojega je Italija i vrlo blizu je ušće Vipave u Soču. Malo prije Mirena ipak skrećem desno, kroz Vrtojbu - tamo gdje je bilo ono Ducati okupljanje - i u manje od četvrt sata prolazim Goricu i eto me na parkingu uz ranije spomenutu rijeku Soču. Onaj moj plan predviđao je da se nekako prebacim do SLO-ITA-AUT tromeđe, gdje bih se po običaju uvalio u podkorenski hotel Vitranc, moj uobičajeni bazni kamp za švrljanja ovim područjem. Između Vitranca i mene je Soška dolina, bajkovit kraj kao stvoren za vožnjicu motorićem. Jedini je problem što sam tu bio već neznamkoliko puta a zaželio sam se friških terena. Hajde da ja krenem pa uz put budem nešta smislio. Prvi dio puta kroz Sošku dolinu (cesta 103) je onako malo magistralnijeg karaktera - ako ništa drugo, širinom ceste i ponekad brojem kamiona - i brzo se prolazi. Pod uvjetom, naravna stvar, da se ne staje svaki čas uz Soču. Desetak minuta kasnije, mjesto Kanal ob Soči, i prva ideja o alternativnom nastavku puta. Ovdje bih se mogao uvaliti na lokalne ceste po brdima i neposredno uz talijansku granicu dovesti se skroz do Kobarida. U Kobaridu ionako treba ostati uz Soču lokalnijim putem tako da bi ovo mogla biti privlačna alternativa. Da, i odnijela bi mi puno i previše vremena. Bacim pogled na most preko Soče i gasiram dalje. I razmišljam dalje.

...

Mali krugić po gradiću Vipavi, pokušavam doći motorom do izvora istoimene rijeke ali ne ide. Nemam volje pitati lokalce za detalje, već napravim još jedan krug i izlazim iz grada kroz još jedan drvored. Već se ja budem susreo s rijekom Vipavom. Ajdovščina, gradić gdje nastaju Fructal sokići, pojavio se puno prije nego sam očekivao ... možda 5-6 km iza Vipave. Ona voda što teče kroz grad nije Vipava, već Hubelj. Iako se ovo područje kojim se vozim zove Vipavska dolina, i dalje nikako da se s njom susretnem. To mi je ipak uspjelo skretanjem sa ove "glavnije" ceste na jednu puno lokalniju, okruženu voćem i vinogradima, a koja u kratkom razmaku čak dva puta prelazi Vipavu. Nek sam i to riješio :-) ...

Ne odustajem od ideje da se provezem kroz Vipavu i Ajdovščinu. Eto me ubrzo u Sežani - nemam pojma kako niti kojim putem - gdje pitam prolaznika kako da se dokopam Vipave. Nešto spominje selo Dutovlje, pa nešto prije Štanjela bude putokaz za Vipavu ... uglavnom raznim cestama i cesticama, između voćnjaka i vinograda, zateknem se i pred Vipavom. Znam da tamo vjetar znade biti zabavan, no danas samo 40 kmh.

Nastavim dalje. Put me dovede do nekoliko zgrada i velikog parkirališta, sve u zelenilu. Vidim da ima različitih sadržaja ovdje, pravim mentalnu zabilješku da ovo sve treba detaljnije obići i okrećem nazad. Zastanem još jednom kod bijele ograde, tek da malčice pogledam konje. Plemenite životinje.

Skinem se s autobana u Postojni, lokalnom cestom nekako dohvatim Vipavu, odmah do nje je i Ajdovščina, sutradan se bacim na austrijske Alpenštrasen, a onda već budem smislio kamo i kojim putem dalje. Tako je izgledao plan. Do Postojne je sve bilo super. Besprijekorno. Snimim putokaz na kojem se spominje "Razdrto" - tamo bih trebao skrenuti desno - i krenem u tom smjeru. Imam neki skrinšotić sa guglmapsa gdje se to fino vidi ... GPS sam ostavio doma, šta će mi to za ove lokalne vožnjice ... ne idem u Zanzibar. Prođem kroz prvi drvored, izađem na omanju čistinu s lijevim zavojem, bljesne pogled na planine ... ihaaa, eto mene, na pravom sam putu. Sunce grije, dignut vizir od kacige, sve miriši. Naročito miriši crnogorica, onak intenzivno, kao da sam na moru. Zapravo - ukapiram taj čas - i arhitektura ovih kuća pored kojih prolazim mi nekak vuče na primorsku stranu ... baš cool. Super se vozit, još samo da negdje na putokazu vidim koliko km do Vipave i nitko sretniji od mene ... mogli bi Janezi stavit povremeno i poneki putokaz, ne bi ih ubilo. Prođem i kroz neku urbaniju sredinu ... ma nije Vipava, pisalo bi negdje. Sad se već i cesta malčice suzila ... pa šta nebi to kroz Vipavsku dolinu trebalo bit malčice šire ... a i šumetina je pofajn izrasla. Aha, eno se nazire neka od onih velikih tabli ... sigurno za neku vinsku cestu, ima toga po Vipavskoj dolini. Roj upitnika zuji mi iznad glave. Lipica ... to je ono gdje su konji. A to je - koliko se sjećam - odmah do talijanske granice, pet-šest km od Trsta. Ahaaa, zato meni intenzivno miriši crnogorica, i zato su kuće i dvorišta u mediteranskom stilu ... pa ja jesam na korak do mora. Ali i dalje pojma nemam kak sam ja tu dospio ... OK, dovezao sam se nekom cestom ili sam prošao kroz neku vrstu crvotočine. Nema veze, dan je prekrasan, ja sam u Lipici, hajde da vidim što tu ima ... shvatit ću ovo kao bonus materijal. Još jedno skretanje desno i eto me kako prolazim između kamenih vratnica koje se uzdižu sa krajeva suhozida. Asfaltirani put između bijelih drvenih ograda, velike zelene površine i lijevo i desno od puta. Vidi se jasno da se ovo područje kvalitetno održava. Vidi se također da je desna strana zelenija ... ma naravno, upravo registriram da je to golf igralište. Parkiram svog ponija uz bijelu ogradu, da se malo saberem. Na golf igralištu velike table s brojevima ... kao oznake za kočenje kad se utrkuju onim golf kartovima :-) Odleti mi pogled i na drugu stranu ... nejasno vidim krdo konja u hladovini koju čini skupina drveća.

Knjiga "Pogled s ceste - Srbija" ima novi link za download. Link za download: https://jumbo.iskon.hr/dl/f064c390-7c0d-4a5f-89ac-d2cd0d6e4146 Hvala

Knjiga "Pogled s ceste - Slovenija" ima novi link za download. Link za download: https://jumbo.iskon.hr/dl/b842aef4-c615-41d8-bb65-1ef084ea8fba Hvala

Pogled s ceste - Srbija Druga knjiga iz biblioteke "Pogled s ceste", dopunjeno je i prošireno izdanje nekoliko mojih vožnjica i kratkih izleta po Srbiji i najbližoj okolici. Kao i prva knjiga (Pogled s ceste - Slovenija) i ova je napravljena potpuno neobavezno i iz čistog gušta. Mali preview: PDF datoteka je velika cca 58 MB i može se skinuti sa sljedećeg linka: https://jumbo.iskon....d8-26dbd43dbd0f Preuzimanje (download) knjige je potpuno besplatno. Ako se nekom knjiga jako sviđa i osjeti želju da autora nekako počasti, u knjizi pri dnu stranice broj 100 piše kako to može učiniti Hvala na pažnji

Ovo je od prošle subote ... kraća vožnjica do prve skele nizvodno od Zagreba, skelom na drugu obalu pa doma. Vremenska prognoza za sutra je također obećavajuća. Ne bih odbio đir do Slovenije ... možda kafca u Krškom.

@ all - hvala, hvala Veseli me da se ljudima sviđa. Da, bit će ih još nekoliko

Alzo, došlo je vrijeme da se neke stvari uobliče u formu koja im više priliči, a koja se meni daleko više sviđa od web stranice ... naravno, mislim na formu knjige. Za prvu ruku, "dopunjeno i prošireno" izdanje nekih mojih vožnjica i izletića po Sloveniji i najbližoj okolici. Ovo je knjiga u digitalnom obliku - PDF dokument - i priređena je za čitanje i pregledavanje na suvremenim digitalnim medijima - ekranima računala, raznih tablet uređaja i pametnih telefona ... svima onima koji mogu prikazati PDF dokument, de facto standard za dokumente u digitalnom obliku. Knjiga je napravljena neobavezno i iz čistog gušta. Evo mali preview: PDF datoteka je velika cca 57 MB i može se skinuti sa sljedećeg linka: https://jumbo.iskon.hr/dl/3824aad9-7283-401a-831e-1a8cd058034d Preuzimanje (download) knjige je potpuno besplatno.

... Sve slike sa sajma - njih točno 345 - nalaze se na ovom linku:

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

Vratio se noćas iz Milana ... lijepo, ali ponešto manjeg opsega nego ranijih godina. Ne žalim se, to je tek sitna opservacija Nekoliko sličica za preview: ...

Kako znam da je prava cesta negdje s moje desne strane, prema tome si podešavam smjer na raznim etapa makadama. A makadama je bilo više vrsta: onog fino utabanog koji samo po sredini ima hrbat od šodera i ne voli kada se prelazi iz lijeve u desnu špuru, onog koji je uglavnom zemljani sa dubokim rupama i koji je kad je mokro prolazan samo i jedino sa pravim terenskim šlapicama, te onog sastavljenog od tvrdo nabijenog šiljastog kamenja. Na asfalt sam opet izronio iza nekog mostića - a bilo ih je više - u mjestu Vlatkovac, koji me nakon par km doveo do Čaglina. Dalje je sve bilo lako.