... Vozeći se uz Mosor prošao sam kroz Dugi Rat i ušao u Omiš. Odlična atmosfera u Omišu ... ne znam zašto, no tamo sam se baš dobro osjećao. Neka pozitivna vibra ... ili je to već ulazak u ono posebno stanje nakon x sati vožnje i xxx pređenih kilometara? Što god bilo dobro je. Budem opet svratio da provjerim o čemu se tu radi. Magistrala južno od Omiša meni je bila potpuna nepoznanica ... očekivao sam ništa, a dobio sam puno. Toliko puno da sam u nekoliko navrata zastao da sve malo bolje upijem ... i boje, i mirise, i liniju horizonta, i Brač desno preko mora, i Mosor koji odlazi i Biokovo koje dolazi. Baš super. Šest je sati i pet minuta popodne, temperatura je nemalih dvadeset i šest celzijevaca, stojim uz rub ceste i uz svu tu ljepotu i lijevo i desno meni na pamet padaju tričarije ... hrana, topli tuš, hladno pivce, suha majica i čiste plahte. Dobro ... ništa neriješivo. A gdje sam trenutno ukazalo se na velikoj tabli jedva tri minute kasnije ... Makarska rivijera, eto gdje sam. ...

... Što i kamo dalje, logično je pitanje nakon povratka na D8, prolaska kroz Marinu i čiste uživancije u iznenađujuće dobrom komadu ceste između Poljica i Seget Vranjica? Ha ... ne moram biti naročito geografski vudren da znadem da sada dolazim na prilaze Splitu a time i na prometno podosta opterećen dio obale. Trogir sam ipak prošao cestom uz obalu. Da, palo mi je na pamet kako bi bilo lijepo proći kroz stari dio grada i prebaciti se na Čiovo. Kako mi je ta misao padala na pamet, odmah je s pameti i odlepršala ... samo jedan pogled na ulazak jednom trakom - radovi, radovi - u stari dio Trogira i mudro sam zaključio da će ta aktivnost pričekati neku drugu prigodu. Prošao sam kroz svih sedam Kaštela ... i baš mi je drago zbog toga. Nisam se dao potjerati na D8 nakon Trogira nego sam na rotoru iznad Divulja skrenuo desno i uplovio u Kaštela. Lagano, s četiri otvorena oka ... asfalt baš i nije najnoviji, puuuuno je sitnih poprečnih uličica i sa semaforom i bez njega, pješaci u japankama skakuću naokolo ... ... i tako do iza Kaštel Sućurca gdje sam izašao na krasnu široku cestu i njome efikasno eskivirao Split, pri čemu me zaobišlo samo 6 mat crnih temaksova, 2 glos crna temaksa, i neutvrdivi broj iksmaksova. Sivih. Samo dvadeset i pet minuta nakon izlaska iz Sućurca bio sam parkiran na proširenju uz ludo dobar komadu ceste u Jesenicama i buljio naokolo ... čas u lijepe jahtice koje su u malom brodogradilištu očito na nekakvom servisu, čas u more koje se plavi i zlati, čas u bijeli hrbat Mosora koji prati cestu dalje na jug. E tamo i ja idem ... cestom ispod Mosora, jeli. Ne na more. ...

... preko Šibenskog mosta i oko Šibenika. Ima li radova na cesti ... ima! Čeka li se na prometovanje izmjenično jednom trakom ... čeka se! Jesam li to sve obišao i preživio ... jesam! Jesam li možda iza Šibenika skrenuo najprije u Primošten a potom u Rogoznicu ... naravno da jesam. ...

... Ponovo skrećem s D8 već nakon manje od deset minuta ... u Vodice. Ravnom okomitom cestom spustim se do obale i nemalo se iznenadim ... na drugom kraju zaljeva usidren veliki kruzer. Mislio sam da toga ovdje nema ... bit će da su Vodice postale jako zanimljive prekooceanskoj klijenteli. Hajde baš da ga vidim izbliza. Kako prilazim sve bliže kruzeru - probijajući se kroz grad malo po cesti, malo preko parkinga, malo po rivi - tako mi sve to s kruzerom počinje biti sumnjivo. Bilo mi je sumnjivo s punim pravom, što sam ustanovio ubrzo, jer to kruzer baš i nije ... stvarno nije. To je novi hotel koji raste na obali, izgleda poput gornjeg dijela trunčicu modernijeg kruzera, i nekako mi se teško uklapa u svoju okolinu u kojoj prevladavaju lijepi klasični hoteli lijepih klasičnih fasada i s lijepim klasičnim vrtovima ispred. Napravim dva đira po gradu - opet različitim kombiniranim metodama koje su dodatno proširene probijanjem kroz izrazito uske ulice iza centra - svratim na benzinjaru na izlazu prema D8, te se onako usput javim kolegi koji je tamo negdje dole ... iz čega se stvori plan da ja lijepo u povratku, kad god to bude, opet skrenem u Vodice, pa iz Vodica sutradan sit, napit i odmoran krenem doma. OK, sutra popodne na istom mjestu. Gibam dalje ... ...

... ...

... Sretan i veseo, što zbog zelenog jezera, što zbog elegancije kojom sam došao do njega, vraćam se na D8 ... odnosno samo prolazim ispod D8 i spuštam se u Pakoštane. Nikad bio, nikad vidio ... Uskim uličicama koje se polako pretvaraju u labirint uspjevam se dokopati obale u Pirovcu ... ... iz kojega nekako pronalazim i put nazad na magistralu. A na magistrali žuti putokaz ... skrećem desno na cestu 121 i gledam u još jedan žuti putokaz ... sve lijepa mjesta u kojima još nisam bio. Do sada ... Tisno, preko mosta na otok, Murter, Betina, sviđa mi se cesta preko otoka, Jezera, Tisno, nazad na D8. ...

... Još dvadesetak minuta kasnije i eto me opet kako se muvam po centru - ako to jest centar - grada uz obalu. Biograd na Moru ... odavde pa dalje na jug motorom još nisam prolazio. Skretanje do centra gradova i gradića južno od Zadra, a u kojima sam bio ikada ili nikada, na ovaj ili na onaj način, postat će moja današnja špranca. Nisam još nikada ranije bio na Vranskom jezeru i želio sam izbliza pogledati jeli voda doista onoliko zelena kao što sam znao viđati u različitim medijima. Da bih to provjerio, trebao sam nekako doći do jezera. Skrenuo sam nekamo lijevo uz jezero, kako me je cesta već navodila ... lijepo i krasno, ali jezera nema. Zapravo ima ga, ali se ne vidi ... ili od drveća, ili od raznog raslinja, ili od ni sam ne znam čega ... ne vidi se i kraj priče. Dugačka ravna cesta vodi me prema mjestu koje se zove - kako piše na putokazima - Vrana. Nakon drugog desnog skretanja odustajem, okrećem polukružno i vraćam se do nečega što je ličilo na zatvoreni auto kamp ... provučem se pokraj rampe, stotinjak metara samo ravno, eto me na pijesku uz jezero. Stvarno je zeleno. ...

... Ponedjeljak ujutro odličan je tajming za početak vožnje jadranskom obalom. Osim toga, kraj petog mjeseca također je odličan tajming za vožnju obalom ... turistička sezona tek se budi, mađari i poljaci još nisu stigli - barem ne ovoliko daleko na jug - a ono malo slučajnih prolaznika neće naročito smetati. Štoviše, temperatura zraka oko 25 celzijevaca isto je odlična za vožnju obalom ... nije agresivno prevruće, a dovoljno je toplo da se podstava izbaci iz jakne i spremi pod sjedište ... ako tamo ima dovoljno mjesta. Ako u jednadžbu ubacim i konstantu koja se zove "godišnji odmor do kraja mjeseca", time je ovaj matematički izraz kompletan. Na desnoj strani ove formule, iza znaka jednakosti, rješenje je tako jednostavno ... vozi se dalje na jug i ne talasaj. Alzo ... imam još tri dana na raspolaganju - godišnji mi je do kraja mjeseca - i mogao sam ili vratiti se doma pa razmisliti kam budem još s ta ekstra dva dana, ili mogu nastaviti obalom dalje na jug, pa šta bude. Dokle stignem. Jedan dan treba mi za povratak - onako opušteno, bez ikakvih naznaka žurbe i nervoze - što znači da imam čitava dva dana na raspolaganju. Jedan od ta dva dana - a to je sada i odmah - budem potrošio na lagano krstarenje obalom na jug. Može li bolje? Preduvjet za lagano krstarenje na jug lagani je doručak ... pečena jajca, šunkica, malo ajvara, topli kruhić i sokić od naranče ... ništa fensi šuškavci s nemasnim jogurtom, ništa dječja radost. Iza laganog doručka na redu je bio lagani pokret. Četiri krivine dalje sve je postalo nešto manje lagano a nešto više razigrano ... do Starigrada Paklenice nisam stajao, a ne bih ni tamo da nisam uhvatio priliku za opće tankanje. Sljedeća kraća pauza bila je na Masleničkom mostu. Radovi na cesti - uglavnom po D8, jer njome sam se uglavnom kretao - jedno su od obilježja ovog dana i ovog izleta. Na prvu raskopanu cestu naletio sam nedugo nakon mosta ... hajdemo svi malo po prašini, malo kroz centar Posedarja, malo nekamo okolo ... i na kraju opet na D8. Dvadesetak minuta kasnije vozim i razmišljam ... mogao bih malo do centra Zadra, da protegnem noge po orguljama, možda kakav čajić u nekima od onih kafića oko Donata ... i evo ulaza u Zadar, evo semafora, evo gužve ... opa, evo i obilaznice. Ova suluda ideja napustila me u trenu, nakon samo dva stajanja na semaforima i nakon samo dva potoka znoja od ruba kose pa do ruba gaća. Evo Bibinja, evo Sukošana, evo prilike da ipak malo zastanem i protegnem noge. Nisam bio u Sukošanu od ... ha, odavno, negdje od početka ovog stoljeća. Ostao mi je u dobrom sjećanju jer sam bio tamo u devetom mjesecu ... dugačka pješčana plaže, skoro nigdje nikoga, ma prekrasno. Iako sam svratio do centra u Sukošanu, ipak sam kratko zastao još jednom uz cestu, nepunih desetak minuta kasnije. ...

@ K_A_W_A - Javi se kad si tamo da vidiš gdje sam ... od petka sam opet 2 tjedna u laufu. Talijanska obala Jadranskog mora je nevjerojatno nezanimljiva ... teško za povjerovati, no tko je imalo vidio sve mu je jasno. Za ilustraciju ... http://www.motori.hr/forum/index.php?topic=244276.0 @ doktor - Parking koji spominješ ... jeli ispred restorana/pizzerije Šušanj? Tamo gdje je i ono proširenje uz obalu? Tamo imaš i 3 apartmana ... da na miru prespavaš i istražuješ okolne ceste. Inače, parking je doslovno kao omanji moto skup. Ako trebaš nešto ekstra (prenoćište ili bilo šta drugo), traži vlasnika restorana, zove se Nikica ...

@ bocca_bastard - Kad uhvatiš priliku, preseljavaj se. Do tada se barem provozaj koji put ... još dva tjedna neće biti većih gužvi. Hvala!

... dohvatim se 106-tice kod Dinjiške i taj krasni dio ceste do Paškog mosta otprašim trunčicu razigranije. Spustio sam se u Ražanac, prošao kroz Posedarje i Rovanjsku ... te prilično opušteno magistralom nazad u Karlobag. A u Karlobagu uskačem u dobro društvo. ...

... Od Povljane se dalje probijam nekim oronulim putićima sve do Vlašića i tamošnje pješčane plaže, koja mi je zapravo najbolja od svih plaža viđenih taj dan ... ...

... Iz Košljuna istom cestom nazad na 106 iza čega je na redu spust u Pag ... ... a jedva 20 minuta nakon izlaska iz Paga ulazim u centar Povljana i spuštam se do pješčane plaže. ...

... dugačkom nizbrdicom - gdje mi se čini kao da lebdim na letećem ćilimu - do Košljuna. ...

... Cestom broj 106 - glavnom prometnom kičmom otoka Paga - spuštam se dalje prema jugu. Kolan, Mandre, jako lokalnom cestom poprijeko na Šimune ... ...

... ...

... Vraćajući se iz Luna nisam više nikako mogao zaobići Novalju. Napravio sam kraću pauzu uz obalu, odvrtio đir po gradu i odjezdio dalje ... otprilike 2 rotora i još pola kilometra dalje ... do plaže Zrće, tako prekrasno prazne i tihe. Hajde, neka sam i to vidio. ...

... ...

... Na rotoru skrećem desno, napravim đir kroz Staru Novalju, usput maknem kornjaču s ceste - kako je ta živina dospjela ovamo doista nemam ideju - te se uputim na daleki sjever otoga Paga ... do mjesta koje se zove Lun. Zadnji put sam ovdje bio ... čini mi se 2004. ili 2006. Lun sam obišao koliko se dalo, skroz do dijela uz obalu gdje počinje makadam. Nazad prema Novalji vraćam se istim putem, iz jednostavnog razloga što drugog puta niti nema. Ako i nema alternative za povratak, ne znači da usput nema poneka manja civilizacija u koju je mogće svratiti. U neke od njih sam kratko svratio ali nisam obraćao pažnju na imena ... više me zanimao pogled koji se s njihovih molića otvara prema moru. ...

... Vraćam se nazad na cestu 106 i cijelim putem, osim što uživam u pejzažima ovog dijela Paga, uživam i u nekom slatkom peludnom mirisu koji me svako malo - valda kako ga vjetrić donese - podsjeti da odgonetnem odakle zapravo dolazi. Rješenje se ukazalo na dugačkoj uzbrdici prema Novalji ... veliki grmovi nečega s prelijepim žutim cvjetovima. To je brnistra, mediteranska biljka čiji će me miris pratiti cijeli dan po Pagu, i još nekoliko dana dalje na jug. ...

... ...

... ...