... ...

... Ozbiljnija i kulturnija detoksikacija može se potražiti samo stotinjak metara dalje od one relijaške ludare ... potrošio sam dva i pol sata i baš mi je pasalo. A u drugi muzej nije mi se uopće dalo prošetavati ... bitno da sam obišao originalni olimpijski stadion. Stadion je fini komad grunta ... dalo bi ga se adaptirati u pošteni spidvej/flattrak teren. ...

Uživaj!

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... Alzo, cjelokupan rally bivouac okupirao je centralna parkirališta i čitavu zapadnu ulicu Olympije. Turističke autobuse na tjedan dana zamijenili su support trucks, kamperi, kombiji s gumama i dijelovima i mehaničarski šatori. Atmosfera je spoj osinjaka i termitnjaka. Za privremeno izblendavanje iz te pozitivne ludare služe terase restorana u pokrajnjim uličicama, tek pedesetak metara dalje. ...

Hvala ... uživaj i dalje.

@ X8 Vračar - Da, rotor je termin koji se "neslužbeno" koristi za kružni tok.

... ...

... ...

... ...

... Olympia je malo mjesto. Ima glavnu ulicu, nekoliko sporednih ulica, nekoliko hotela i puno uređenog parkirnog prostora. Hoteli su većinom bili popunjeni, isto kao i parkirališni prostori ... na hotelskim balkonima suše se dresovi, čizme, oklopi i hlače; na parkiralištima svijetla popaljena i radi se punom parom ... saniraju se štete od današnjeg dana i priprema se sve što treba za sutra. U tijeku je događaj koji se zove Hellas Rally i zbog njega sam potegnuo skroz do Olympije ... ne zbog starog kamenja i muzeja. Što ne znači da i njih nisam obišao, kad sam već ovdje. Smještaj za dvije noći bilo je trunčicu teže naći, no i to sam nekako riješio. Hotel izvana izgleda upola bolje nego iznutra, doručak je čista sprdačina, no svi neophodni sadržaji ipak funkcioniraju ... bio sam i u boljima i u gorima. Raspremanje i trkom na obilazak i bazično upoznavanje Olympije. Plus pivica i večerica. Sve ostalo može i kasnije. ...

... Alzo, prelazim Rio-Antirrio most i eto me na Peloponezu. Ali, prelazeći ga malo sam i zastao pri vrhu velikog luka ... da bacim oko odozgo i da okinem dvije-tri. Nije bila gužva, nitko se nije bunio ... ja sretan. Prelaskom mosta ostajem na brzoj cesti i koristim priliku da se što ranije dokopam mjesta Pyrgos ... tamo trebam skrenuti u brda prema Olympiji. Brza cesta broj 5 prelazi u manje brzu cestu broj 9, okolina je dosadnjikava, more se ne vidi nigdje i ja jedva čekam da se dokopam Pyrgosa. Točno u 6 popodne i to mi uspijeva ... još samo 23 km i eto me u Olympiji, eto me među atletama, eto me u atmosferi prijateljskog natjecanja gdje nije samo važno pobijediti ... velika je tu fora uopće i nastupiti. Barem jednu etapu. ...

... Iza Amfilochie ubacujem se na autoban i već u četiri popodne sam na naplatnim kućicama pred mostom (Rio-Antirrio) preko korintskog zaljeva, tek koju minuticu daleko od Patrasa. Moglo je ispasti i drugačije ... oblaci su u nekoliko navrata poprimali neugodne nijanse, a vjetrušina me neugodno treskala skoro cijelo vrijeme na autobanu. Pojavila se ideja, da u slučaju ozbiljnijeg pojačanja vjetra, siđem s autobana u Missolonghi te da put dalje prema Peloponezu nastavim lokalnim cestama. Srećom, situacija se nije ozbiljnije pogoršala tako da sam uz minimalni rizik nastavio autobanom. Osim toga, skužio sam i da bih još večeras mogao uploviti u Olympiju, a to bi moglo biti korisno. ...

... Vozio sam nekim jako lokalnim cestama, pa još lokalnijima, uspio sam se i zagubiti u grčkim brdima jerbo sam nešto krivo ukuckao u đipies ... ali znadem da sam prošao tunelom ispod mora u Prevezi i da sam negdje iza dva sata popodne bio u mjestu Amfilochia. ...

... ...

... Krenuo sam oko deset sati, lagano i opušteno. Imao sam ideju gdje želim doći, no bilo je potpuno nebitno hoću li tamo stići večeras, sutra ujutro ili sutra popodne. Ništa nije rezervirano, ništa nije bukirano, kad dođem dobro dođem ... a idem na Peloponez. Preciznije rečeno, idem u mjesto Olympia, domaćina prvih olimpijskih igara. Ali najprije idem do Butrinta ... ne da buljim u arheološke ostatke, već iz puno banalnijeg i meni puno zanimljivijeg razloga ... idem se prevesti skelom preko tjesnaca. Kako zamišljeno, tako i učinjeno. Na skeli prostor dijelim s Mečkom ... ništa Opel, ništa Benđo, kamoli kakvi kosooki. Idućih dvadesetak km vozim uskim putićima i cesticama, a na trenutak me čak poškropila i sitnija kišica. Nije čak niti prašinu skinula s austrijanca. Izlazim iz Albanije, ulazim u Grčku ... dvije minute kasnije vozim se pejzažima identičnima onima iz Albanije. Da sam u Grčkoj skužio sam zapravo tek po nečitljivim tablama i putokazima. ...

... Pogled s hotelske terase: ...

... Svanulo je oblačno jutro. Bilo je tu i nekih kapljica kiše, koliko sam prepoznao kad sam izašao u jutarnje istraživanje bliže okolice. Trideset i pet minuta kasnije, dok sam se penjao na terasu na vrhu zgrade, skoro bi se moglo reći da se potpuno razvedrilo ... nešto sivih oblačića dalje na jugu nisu bili razlog za osobitu zabrinutost. A na terasu sam se penjao radi uobičajenog jutarnjeg hotelskog razloga ... doručak. Pogled s terase je izniman: s moje lijeve strane vidim južni dio Sarandë i obalu sve do Butrinta; s desne strane trajektno pristanište i u daljini preko njega istočne obale Krfa; neposredno ispred mene pečena jaja na tostu, šunku, paradajz i pošteni đus od naranče. ...

... Alzo ... spomenuo sam da sam se fino napričao s hotel managerom. Između ostaloga, priupitao sam ga za preporuku mjesta za popiti pifce, a nakon toga i za bolji restoran za poštenu večeru. Mjesto koje mi je preporučio za pivsku pauzu je fina terasa odmah uz obalu, sve lijepo i krasno, jedino što je malčice "prenaseljeno" za moj gušt. Odradio sam na miru cijelu šetnicu i vratio se do jedne manje terase, nije neposredno uz more ali ništa ne priječi pogled, svega 7 ili 8 stolova i veliki lijepo uređeni šank. Jezik sporazumijevanja engleski, tema dijaloga pivce ... Tirana. Da li želim u boci ili točenu? I donese mi kriglu ... imaju neku foru da smrznu gornji rub, nisam to još viđao. Preporuku za restoran sam poslušao ... Mare Nostrum. Restoran je u prizemlju jednoga od hotela, osoblje profesionalno i ljubazno, hrana odlična ... idući put kad navratim u Sarandë nemam razloga da tražim dalje. Da, policija ... šta s njima? A ništa ... nisam ih mogao ne vidjeti. Novi automobili, čiste uniforme, neupadljivi i nenametljivi, kako i priliči ugodnom turističkom mjestu s velikim brojem stranih gostiju. Kad već spominjem policiju ... prošao sam nekoliko puta pored prometne policije, što u Shkoderu, što na raznim cestama, što u drugim gradovima. Nekada su bili sami, nekada su imali "posla". Mene nikada nisu ozbiljnije niti okom očešali ... kao da sam proziran. Jednima sam čak i mahnuo, tek da vidim jel me doživljavaju ili ne ... mahnuli i oni meni i svako dalje po svome. Genijalno. ...