Ne vredi o ukusima... Do raspada YU nisam mogao da zamislim more bez hrvatskog primorja. Od tada, nažalost, nijednom. Uglavnom Grčka, po jednom Turska i Tunis. Ali, pošto moja supruga i njen brat imaju kuću u Igalu svake godine odemo porodično, barem nedelju dana, najčešće polovinom Juna. Vremenom sam zavoleo novljansku rivijeru i Boku, tako da mi je nedostajalo što ove godine nismo išli (niti ćemo ići, po svemu sudeći) u CG. Ali, pošto će tamo biti moj šurak i njegova žena možda se spustim motorom, makar za vikend. Eto, zato sam se obradovao otvaranju granice.