Kao i prosli, i ovaj putopis je pisan u realnom vremenu sa komunikacijom medju nama koji ga pratimo, postavljamo mu znatizeljna pitanja, on odgovori kada je u mogucnosti i naj veca draz mi je bila u samoj toj cinjenici da na neki nacin ucestvujemo, no da je sedeci iz fotelje odjednom istresao brdo slova. To je samo moje vidjenje, zao mi je sto je ispalo ovako, neka ne zameri dokonim ljudima okovanim ledom, niko nije imao losu nameru! Ako su u mogucnosti u administraciji neka izbrisu sve nase postove i ostave samo one sa Zokijem.