Hmm, ni ja do sada nisam čuo da se u motociklizmu "do nekog momenta vođstvo u trci od prvog do poslednjeg kruga smatralo nesportski" Moguće da je nekima bilo dosadno to da gledaju, u situacijama kada je vodeći daleko uspred. Nesportski je po meni bilo npr. ono što je radio u nekim trkama rosi. Kada je vodio prilično ubedljivo, da bi namerno usporio i omogućio drugoplasiranom da ga dostigne, da bi nakon toga opet udario po gasu, kao kad je Tamada popizdeo i rekao (parafraziram) "danas se rosi igrao, u sledećoj trci ((Motegi 2004)) ću ja da se igram sa njim"
"Kad se dva vozača izdvoje od ostalih i voze na točak celu trku, džentlmenski je bilo da dele vođstvo povremeno međusobnim propuštanjem i bukvalno se tako sačuvaju za poslednjih nekoliko krugova gde se bore bez milosti. "
Taj scenario (i zajebancija tipa Schumacher - Barrichello) dž. dogovora teško da se ikada desio, ali u nekom taktičkom i strategiskom smislu je vrv. bilo namernog propuštanja radi skeniranja protivnika, širenja idealne putanje, pa onda situacije kada trenutno vodeći počne da se tapše po bulji "prati me" i td.
Neil Hodgson and Aaron Slight, WSBK, 1998
On the grid at the Brands Hatch World Superbike round in 1998, Kiwi Aaron Slight asked Neil Hodgson to stay out of his way as he intended to challenge Carl Fogarty for the world title. Hodgson, quite naturally, opted to actually race his motorcycle rather than play supporting act to a man who wasn't even his team-mate. Slight was so furious that he lashed out at Hodgson on the slow-down lap. The two then dropped their multi-thousand pound race bikes on the track to have a proper set-to. They were pulled apart by marshals before going the distance.