Druga epizoda Sa prvim sunčevim zracima ustao sam i odmah izašao u dvorište da napakujem sebe i motor. Vodeći se stihovima Đorđa Balaševića „Prvo fruštuk ondak na put“ prvo sam doručkovao i tek onda krenuo. Sat je pokazivao 8 časova a na nebu iznad mene bili su crni oblaci. Kišu sam izbjegavao sve do Županje kada sam morao da stanem da obučem kišno odijelo. Iskoristio sam trenutak da se javim mojima, a tu praksu sam držao tokom cijelog putovanja. I dan danas kada putujem, kada god stajem, javljam se roditeljima u nadi da će njihova briga biti manja. Motocikl spreman za putovanje Kiša me je pratila sve do ulaska u područje Zagreba. Posle par kilometara dočekalo me je potpuno drugačije vrijeme. Sunce je pržilo te sam morao odmah da skidam kišnu opremu. Na benzinskoj pumpi napravio sam kratku pauzu i javio se Mariju sa kojim sa sam ranije dogovorio da se vidim i popijem kafu. Marija sam upoznao na V Strom susretu u Bugarskoj i već tada je izrazio želju da mi pokaže znamenitosti glavnog grada Hrvatske. Našli smo se kod njega kući i odmah krenuli u obilazak. Ulazak u Hrvatsku Do tog momenta nikada ranije nisam bio u Zagrebu ali od 2006. godine imao sam želju da posjetim spomenik jednom od najboljih košarkaša sa ovih prostora. Riječ je o mom imenjaku, Draženu Petroviću. Mariju nije bilo teško da me provede prvo do Zagrebačke katedrale, a kasnije do trga svetog Marka. Trg se nalazi na Gornjem gradu i tu su smještene zgrade Hrvatskog sabora, Vlade RH i Ustavnog suda. Centralni dio trga zauzima crkva svetog Marka na čijem krovu se nalaze grbovi grada Zagreba i nekadašnje Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (1868-1918). Odmah zatim otišli smo do trga bana Jelačića koji je tog dana bio zauzet navijačkom postavkom. Fudbalska reprezentacija igrala je utakmicu na prvenstvu svijeta u Rusiji te za one koji nisu mogli da gledaju utakmicu na stadionu Grad je organizovao gledanje uz veliku količinu hrane i pića. Zagrebačka katedrala Trg i crkva Sv. Marka Trg Bana Jelačića Od mirisa roštilja i mi smo ogladnili ali je Mario odlučio da je bolje da ručamo u Bikers Beer Factory. Ovaj pab (eng. pub) je jedno od glavnih mjesta gdje se okupljaju motorisiti ne samo iz Zagreba nego i iz cijele Hrvatske. No prije toga, posjetili smo trg Dražena Petrovića gdje sam napravio par fotografija ispred spomenika zvanično najboljem hrvatskom košarkašu u 20. vijeku. Uz hladno pivo i vruću, ali i ljutu, picu Marijo i ja smo razgovarali o nastavku mog putovanja te mi je dao par savjeta za vožnju kroz Italiju. Uz razmjenjivanje suvenira rastali smo se i ja sam krenuo put Udina koje je ujedno i krajnji cilj prvog dana vožnje. Autoputem preko Ljubljane i Postojine vozio sam uz jedno stajanje za sipanje goriva. U jednom trenutku prateći upustva sa navigacije sišao sam autoputa i magistralnim putem vozio do Udina. Kasnije sam saznao da sam imao sreće jer je na autoputu bila strašna gužva te sam na ovaj način uštedio i vremena i živaca. U večernjim satima stigao sam kod Mićka i njegove porodice ( o porodici Todorović pisao sam već u prethodnom putopisu „U motor naspi čorbe…“). Nakon neizbježne večere i tuširanja Mićko, njegov drugar Aleksandar i ja smo krenuli u noćni obilazak ovog studentskog grada. Zanimljivo u ovom gradu prostitucija je prilično zastupljena i na svakom ćošku možete naći dame koje nude usluge najstarijeg zanata. Nas je ipak više zanimalo druženje sa zemljacima u lokalnom kafiću gdje se toči pivo iz svih zemalja nekadašnje zajedničke države. Svima je bilo zanimljivo to što sam sam krenuo na put te su mi davali kontakte svojih prijatelja da mi se nađu ukoliko nevolja dođe. Tog dana sam prešao preko 700 kilometara, što je do sada najduža dionica pređena za jedan dan u mojoj karijeri.

Vrlo brzo svi su potvrdili da će da ugoste mene i mog čeličnog prijatelja te mi je samo ostalo da se dobro fizički i psihički pripremim za ovo putovanje. Trening za ovakva putovanje je vrlo jednostavan. Treba samo voziti. Do momenta polaska, tačnije od 15. Aprila do 7. Jula, napravio sam blizu 7500km. Reklo bi se da sam dobro upoznao motor a da li sam spreman za avanturu to ćemo tek da vidimo. Autor na internacionalnom susretu vozaca V Strom motora u Bugarskoj, jun 2018. godine Kao datum polaska u kalendaru sam upisao 7. jul ali moje putovanje iz Beograda počelo je dan ranije. Naime, nekoliko dana pred polazak sestra mi je javila da će se građanski vjenčati 6. jula. Ništa to ne bi mijenjalo plan da njeno vjenčanje nije bilo udaljeno 180 kilometara od Beograda. Tačnije, vjenčanje je bilo na obali rijeke Vrelo (Bajina Bašta). Kako sam pakovanje dan prije završio ostalo je samo da krenem prvo put Bajine Bašte a kasnije ka Bijeljini koja označena kao početna tačka putovanja. Put do Bajine Bašte vodio je Ibarskom magistralom do Lajkovca a kasnije preko Uba i Valjeva. Cijelu dionicu odvozio sam bez odmaranja a jedino kratko stajanje bilo je na ulazu u Bajinu Baštu kako bih fotografisao čuvenu kuću koja se nalazi na stijeni u rijeci Drina. Pauza, rijeka Drina (Opstina Bajina Basta) Posle vjenčanja i zajedničkog ručka krenuo sam ka Bijeljini gdje sam prilično brzo stigao. Odmah po dolasku počeo sam sa poslednjim radnjama vezanim za pripremu putovanja. Autor sa setrom Mateom, jun 2018. godine

Život je nepredvidiva stvar. Danas si ovdje, sutra već na nekom drugom mjestu, prekosutra na trećem i sve tako redom. Tako je jednog dana moju tetku Snežanu život odveo u jedno malo mjesto u srcu Švajcarske. To malo mjesto se zove Linthal. I baš u taj Linthal, ili kako se po Vuku kaže Lintal, dolazio sam i ja da provodim raspuste. U početku sam išao samo preko zime kada snijeg prekrije okolna brda i kada skijanje postane sport broj 1 a kasnije sam odlazio i u drugim godišnjim dobima. Pravu ljepotu ovog kraja otkrio sam na jednom od letaka na kome sam ugledao krivudav put kroz planinu. Doduše, tu ljepotu sam spoznao nekoliko godina kada sam prvi put sjeo da provozam dva točka. Te 2004. godine počeo sam da sanjam kako na dva točka lomim te iste krivine. Autor na pocetku karijere, Bijeljina 2005. godina I nije mi dugo trebalo da ostvarim svoj san. Svega 14 godina. Kraj 2017, godine i početak 2018. donose potpunu promjenu u mom motorističkom životu. Sa čopera prelazim na enduro touring. Yamaha Virago zamjenjena je Suzuki V Stromom. Onog trenutka kada sam prvi put upalio novi motor donio sam odluku da ću na ljeto ostvariti svoj davno sanjani san. Autor nakon kupovine V Strom DL 650, Banja Luka 2018. godina Kompletnu rutu napravio sam relativno kratko. Kako sam odlučio da ću sam ići na ovaj put povezao sam sve gradove u kome sam znao da me čekaju rodbina, prijatelji, kumovi a sa kojima sam godinama dogovarao posjetu i kod njih dogovorio spavanje. Prilikom ovakvih putovanja najveći izazov je pronaći adekvatan smještaj te se ovim putem još jednom zahvaljujem svima koju su mi bili domaćini. Marsruta napravljena pomocu Goole maps app.

Prva epizoda Prije nekoliko dana, listajući društvene mreže, naišao sam na zanimljiv citat Paola Koelja koji glasi: „Šansa za ostvarenje sna je ta koja čini život zanimljivim“. Kakav je život bez snova? Dosadan, vjerovatno. Motoristi su ljudi koji najviše sanjaju. Neko sanja da vozi Moto GP trke, neko da putuje „Route 66“ na Harliju, neko da provoza zgodnu djevojku na svojoj „R“ mašini a ja sam sanjao da pređem planinski prevoj Klausen (njem. Klausenpass) u Švajcarskoj. Zašto baš taj prevoj, koliko dugo sam čekao na ostvarenje sna, šta sam sve uradio na putu da ostvarim taj san opisaću u ovom putopisu koji će da nosi naziv „Road to Switzerland 2018“.

Da da radara je na sve strane e taj na tronozcu se zove Ramer i ima mladjeg brata koji se zove Dual Ovaj prvi je mene slikao odpozadi i poslao mi kaznu na 200 evra i dva mjeseca uzeo dozvolu E sad, sto se tice stranih tablica, ne moze da ti posalje na kucnu adresu ali ukoliko patrola zaustavi vozilo moze preko aplikacije koju imaju da provjere da li je neki od radara slikao prekrsaj i onda ide dalja procedura. Posalji mi broj, ja tu grupu stalno provjeravam

@DraganNS Bio sam tamo prosle godine Mjesto kome svima preporucujem

Dobro putanju sam manje vise zavrsio ali ima li ko da kaze gdje je dobro za pojest popit

Za avanturistu poput mene ovo je vise nego prihvatljivo Moze da se iskombinuje bez problema da se u 7 ujutro krene i u kamp na drini stigne do 20h

Iskreno ovaj dio auto puta sam htio samo zbog ustede vremena ali ovo mi se sad vise svidja. Bolje da ustanem malo ranije Hvala @doktore Ako se sretnemo stajemo na pice pa makar ispred zadruge seoske mada je to nekad bolje od bio kog restorana

Slazem se da je Lo-VA-Obr tip top za voznju. Vozah se tuda i ove i prosle dvije godine Na Mackovom kamenu nisam bio nikad pa me to vuce tamo I da zapadna Srbija ima mnogo toga da ponudi

Pozdrav svima, Dodje vrijeme da svoj plan iz glave bacim na papir, citaj na forum, pa ko zna mozda se poklapam sa nekim i mozda krene na kratko putovanje sa mnom Da preskocim ono korona, grancice, ovo, ono i da predjem na stvar. Plan mi je da se malo, tj. malo vise, vozam i da kampujem na jezerima Vrijeme polaska, ako Bog da, cetvrtak 13. avgust. Prvi dan: U ranim jutarnjim satima, do 8 najdalje, polazak iz graze u Bloku 61. I pravac Borsko jezero, ali prije toga manastir Gornjak, Krupajsko vrelo i vrelo Mlave. U kampu na jezeru dizem sator i tu odmaram dusu svoju. Drugi dan: Ustajanje sa prvim zracima Sunca pakuje se sator i krece dalje. Prva stanica Babin zub (Stara planina). Nakon toga, plan mi je da odem do vodopada Tupavica i preko kanjona rijeke Jerme, zatim Babusnice sve do Vlasinskog jezera gdje se opet postavlja sator. Treceg dana, ako se ne smrznem na Vlasina Lake, idem do Leskovca na pljesku i onda autoputem do Pojata. Tu se iskljucujem za Krusevac u koji ovog puta necu svracati jer mi je cilj da posjetim manastire Zicu i Studenicu. Posle toga preko Golije do Bajine Baste i jezera Peruca (opet sator, opet odmor). Cetvrtog dana, u nedelju svetu, kad se probudim i po treci put natovarim sator na motor idem da se vozim kraj meni drage Drine, pa na Mackov kamen. Tekeris odma posle toga i na kraju blok 61 (sator ostaje u garazi ja cu da spavam u krevetu). Uvijek sam raspolozen za savjete iskusnijh od mene pa tako slobodno pisite ako imate neki prijedlog za: - sta jos vidjeti, -gdje jesti, -gdje ne jesti, - i tako dalje. Zivi bili Draki

Nista me ne cini srecnim kao tvoji komentari svaki put se slatko nasmijem Bilo kako bilo mnogo sam srecan sto je ziv motor

Zadnja nada umrla. Otkazno

Niko ne naslucuje nista. Ovdje se povela ozbiljna debata o "nacinu" razmisljanja i ponasanja mladih vozaca u saobracaju. 90% motorisa misli da je greska preskakati naglo kubikaze i jacine motocikala. Druga stvar, ovim svojim uletom na forum i temu napravio si ozbiljnu gresku. Ako zelis da budes dio zajednice kao sto je BJB moras prvo da postujes pravila. Forum je otvoren za sve, i svako ima pravo da kaze sta misli ali prije toga mora da se predstavi. Mislim da ce ova tema dobiti katanac, a mi jos i dalje necemo nacin kako da smanjimo smrtnost mladih vozaca. Meni jedino ostaje da, kao pojedinac, pokusam da apelujem na te momke koje poznajem a tek su na pocetku karijere da smanje gas i povecaju uzivanje. Pa ko hoce da slusa, nek slusa...

Jos jedna stvar, i u osnovnim i srednjim skolama treba usvesti bar jednom u tri mjeseca predavanje na temu bezbjednosti u saobracaju. Pa valjda nesto ostane u glavi i bude bar za 1% manje nezgoda sa smrtnih ishodima.

I opet brzina, i opet mlad zivot. Dobro je Vlada iz AMB rekao, nama trebaju MOTO skole. Da se ja pitam, u tim skolama mladim vozacima treba prvo dati da procitaju stotine tekstova o saobracajnim nezgodama sa smrtnim ishodom, pokazivati im fotografije sa mjesta nezgode pa ce tek onda da shvate da brzina na lokalnim putevima nije prijatelj vozaca. Neka mu je laka crna zemlja a nama ostalima neka je na razmisljanje...

Student dobro nam dosao

Ponovo sijaju zahvaljujući @Arakisnove maglenke biće mi od pomoći na drumu

Vjerujem da ste prava atrakcija gdje god da se pojavite Bilo bi mi zadovoljstvo da vas ugostim u Bijeljini, cim ovo cudo od korone prodje

Ovog gospodina treba imati u kontakt listi Svaka cast

Do neba ti hvala to mi je u komsiliku

Braco, treba mi preporuka za elektricara koji ce da mi spoji, na najbolji moguci nacin, maglenke i punjac Lokacija Beograd

Moze da se vozi i mimo moto skupova

A mozda ne bi bilo lose da jednu godinu preskocimo moto susrete Realno mislim da je kranje vrijeme da se to malo redukuje a ne bi bilo lose malo odmoriti od one lose strane moto susreta pa cak i ove teme u kojoj se vazda vodi polemika oko ulaza... U RS nisu dozvoljeni javni skupovi ali i pored toga mnogi se nadaju da ce organizovati susret te pompezno najavljuju i onda par dana prije otkazuju...