Četvrti dan: Spit – Šibenik – Zadar – Rijeka – Pula
U toku prethodne večeri dogovorio sam se sa prijateljem Tončijem da jutarnju kafu popijemo kod njega u kafiću u Kaštelu. Prije polaska otišli smo na Rivu da napravimo nekoliko fotografija. I dalje žalim što nisam proveo više vremena obilazeći Split, ali se iskreno nadam da će mi se ponovo ukazati prilika da ga posjetim. Bez većih problema, ali ipak uz navigaciju, pronašli smo Tončija i njegov kafić koji je takođe sjedište MK Sjene Kaštela. Sa Tončijem smo razgovarali o putu koji je pred nama. On je neko ko je tu deonicu prešpartao bezbroj puta pa smo ga dobro slušali ne bi li što više stvari upamtili. Iako su bili rani jutarnji sati termometar je već pokazivao 30 stepeni. Znao sam da nas čeka paklen put te sam predložio da se stane negdje na pola i osveženje potraži u moru. Nažalost taj dio plana se nije ispunio.
Krenuli smo ka Šibeniku u nadi da na putu neće biti gužvi i zastoja. I zaista nije bilo gužve te sam uživao u svakom kilometru vozeći se kraj Jadrana. Prolazeći kroz razna mjesta primjetio sam da su domaći stanovnici bili maksimalno spremni za početak ljetnje sezone. Na sve strane stajale su reklame za sobe, apratmane, hostele i hotele. Prvu manju gužvu zatekli smo na ulazu u Šibenik. Šibenik je rodno mjesto čuvenog košarkaša, mog imenjaka, Dražena Petrovića. Koliko cijene njegov lik i djelo govori i tabla na ulazu u grad na kojoj piše:“ Grad Dražena Petrovića!“
Ova fotografija je pozamljena sa interneta jer ja nažalost nisam stao da se fotografišem kraj table.
Negdje putu između Šibenika i Biograda na moru stali smo da okrepimo dušu i tjelo. Na ovakvim putovanjima narezak i krem namaz dođu kao najegzotičnija jela.
Sledeći grad na našem putovanju je bio Zadar. Tu nas je dočekala velika gužva, što zbog radova na putu što zbog velikog broja vozila na drumu. U planu nam je bilo da uđemo grad pa smo zato sve vrijeme pratili zaobilazni put. U jednom trenutku više nismo znali kuda da idemo. Ni navigacija nije bila od velike pomoći te sam se odlučio za staru dobru metodu „Kartu čitaj, seljaka pitaj!“. Na prvom benzinskoj pumpi kupio sam kartu, koja je na kraju ispala i najbolji suvenir sa ovog puta.
Na karti sam primjetio krivudav put ali ni sanjao nisam da će to biti najbolje krivine kojima sam ikada vozio. Put ka Karlobagu je nešto najdivnije što sam vidio. Put je sređen tako dobro da na njemu nema ni jedne jedine izbočine, rupe ili bilo kog drugog oštećenja. Bezbroj krivina dalo mi je još veću slobodu u vožnji te sam u stilu najiskusnijih motorista spuštao motor do maksimuma. U jednom trenutku sam se toliko spustio da sam petom zakačio asfalt (posle se ispostavilo da mi je čizma pukla ali to mi nije smetalo da je nosim do kraja sezone). Ovu količinu radosti i sreće imaju samo djeca kada se nađu u prodavnici igračaka.
Posle „peglanja“ jadranskih krivina stali smo da odmorimo u centru Karlobaga. Odmah smo povezali kamere sa telefonima ne bi li vidjeli kako je „peglanje“ izgledalo iz drugog ugla. I danas, kada se sjetim tog dana, osmjeh se sam pojavi na licu.
Prolazno vrijeme nam je bilo nešto lošije nego što smo planirali, a Pula još nije bila na vidiku. Kako bismo nadoknadili izgubljeno vreme, odlučili smo se da u Rijeci izađemo na auto-put, a posle toga da se priključimo na Istarski ipsilon koji je bio brža, ali nešto duža opcija. Naziv je dobio po svom obliku koji podjesća na slovo Y. Iako autoputevi znaju da budu prilično dosadni, na Ipsilonu je bilo štošta lijepo da se vidi. Pored izuzetne prirode jedan od ljepših trenutaka bio je kada smo prošli kroz tunel Učka koji je dug preko 5 kilometara.
Oko 18 časova stigli smo u Pulu i odmah se bacili u potragu za Miletovom kućom koja nam je bila smještaj u Puli. Mile je stari (ne godinama, nego iskustvom) motorista koga sam poznavao samo preko foruma. Brzo smo se raspakovali i sredili, a Mile, kao pravi domaćin, organizovao je kratku turu po Puli. Zajedno sa još jednim forumašem @e-mayl otišli smo na večeru i uz pivo prepričavali dogodištine sa putovanja. Posle večere Aleksandar i ja smo otišli da se vidimo sa članovima MC Twin Horn Pula. Potpredsednik ovog čuvenog moto kluba, Mladen, dočekao nas je u prostorijama kluba koje su toliko dobro sređene da bi im i mnogo veći klubovi pozavidjeli. Druženje sa Zoranom, Miletom, Mladenom i ostalom ekipom dalo je ovom putovanju još jednu dimenziju, jer nema ništa ljepše nego širiti broj poznanika i prijatelja.