Jump to content

Moto Zajednica

mrxfon

Članovi
  • Broj tema i poruka

    1430
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: mrxfon

  1. Ja sam bio prvi put na Navaku i meni je bilo odlicno. Nisam primetio da je staza bila prasnjava. Bilo je previse vruce, ali moglo je da se vozi, posle voznje odmah u sobu gde je kafa i toaleti, jer je tu klimatizovano.
  2. Imas Corsu B za te pare, moze da se nadje i sa klimom. Skroz korektan auto.
  3. Hvala, vfr je pravi motor za ovu turu, iskoristi to
  4. Bezveze situacija. Od kad sam seo u auto pricali su mi da budem sto dalje od kamiona, ili ga pusti da ide ili ga obidji i udalji se od njega.
  5. Meni je na putu Curtea-Brassov pukao nosac kofera, toliko o tom putu, katastrofa stanje. Ali deo od Bele Crkve preko nacionalnog parka Semenic, pa Herculana pa na Arges je prilicno dobar za voznju.
  6. Fala ljudi, mislim da je Spanija sledeca na redu, ali sigurno ne ove godine
  7. Pre par putovanja sam poceo da kuckam na laptopu posle svake voznje gde smo prosli i neke zanimljive stvari za taj dan, jer ne mozes da zapamtis sve pogotovu kad svaki dan imas turu od po par stotina kilometara.
  8. Drago mi je da vam se svidja, ali ni slike ne mogu da prenesu koliko je to lepo uzivo. Thundercat je solidan motor za putovanja, izdrzi se nekako Samo mu fali snage na Alpima kad sam sa suvozacem i koferima.
  9. Za kolegu @Svaler to je nosac za telefon, GPS sa aliexpress-a, odlicno je odradjen, aluminijumski cvrst, lako se podesava. Nije bilo kablova, nego vezica kojom sam osigurao telefon ako nekim slucajem ispadne. http://www.aliexpress.com/item/Aluminum-alloy-bicycle-motorcycle-GPS-phone-Mount-holder-for-iphone-6-plus-samsung-note-2-N7100/32252048311.html
  10. Da razbijemo malo monotoniju autoputeva, svracamo do Banjaluke kod jednog prijatelja sa fakulteta I tu ostajemo da nocimo. Banjaluka je prelep grad, sa dosta kafica koji su puni ljudi, jednostavno dosta ziv grad. Sutradan smo, na predlog prijatelja, obisli slapove Krupe I drvenu crkvu. Put kroz kanjon Vrbasa je odlican, malo kamioni kvare utisak, ali opet moze se uzivati. Vrbas je prelepa reka, veoma cista, koliko sam ja mogao da primetim. I naravno ne propustamo cevape kod Muje. Sutradan oko podne napustamo Banjaluku i krecemo za Beograd. Sve u svemu, prelepih 4960km, bez nekih problema, sa odlicnim vremenom I u Toskani I na Alpima. Do sledeceg putovanja J
  11. Tog jutra na prevoju Giau zaticemo skup oldtimer-a iz Francuske koji su verovatno samo u prolazu pa se malo odmaraju na prevoju. Svi automobile su perfektno sredjeni do najsitnijih detalja, bilo je jaguara sa V12 motorom, Porsche-a, Bmw-a, Alfi, ma raj za oci.
  12. Poslednji dan na Dolomitima bio je planiran da odemo malo severinije do Kronplatz-a inace poznatog skijalista. Put kao I predeli su fenomenalni osim malog dela koji vodi kroz sumu par kilometara pred Kronplatz. Naravno, opet nismo mogli do vrha jer nam je motor prilicno vezan za asfalt a poslednjih 1-2km je bio makadam. Ovim smo zavrsili turu po Dolomitima, sutradan smo krenuli za Graz. Iz Colle Santa Lucia idemo preko prevoja Giau pa na Cortinu pa nastavljamo ka Austriji.
  13. Temperatura preko dana je bila prijatnih 22-25 stepeni, dok se uvece spustala na oko 7-8, I nije bas bilo prijatno sedeti u basti navece. Inace sva ta planinska sela nisu ziva uvece u ovo doba godine. Vec oko 21-22h, ne mozete da vidite maltene upaljeno svetlo u kucama, dok je preko dana svaki kafic pun. Treci dan odlazimo do passo Giau, Cortine d’Ampezzo, jezera Misurina, Tre Cime di Laveredo, passo Tre Croci, pa se spustamo juzno do Pieve di Cadore I predivnog jezera lago di Cadore. U povratku sa jezera se prilicno naoblacilo pa smo samo na brzinu prosli kroz sela Forno di Zoldo I Zoldo Alto kao I preko prevoja Passo Staulanza sa kog se pruza takodje prelep pogled na vrh Pelmo. Ipak nije padala kisa, brzo su se oblaci razisli.
  14. Drugi dan je bio rezervisan za Passo Falzarego, Passo Valperola, Passo Pordoi, mesta Armentarola I Villa. Predeli posle Passo Valperola ka mestima Armentarola I Villa su izvanredni. Na putevima ima svega, od biciklista, motora, luksuznih automobila, oldtimer-a, do ljudi koji peske prelaze vrhove. Uglavnom se voze BMW I Ducati I naravno preko 1000ccm. Mislim da nisam video vise od 5-6 motora od 600ccm, imali smo najslabili motor na Dolomitima, ali srce kao u lava J A I sto se tice godina, mislim da smo bili najmladji iako 34 godine I ne zvuci toliko mlado J uglavnom su bili ljudi sa preko 50 godina iz raznih krajeva, a ponajvise Nemacka, Austrija, Francuska.
  15. Za obilazak Alpa nisam imao nekih planova, gde god da krenemo predeli su fenomenalni. Tako da prvi dan provodimo vozeci Sella Ronda tj. krug oko Sella Towers masiva. Cini mi se da je ovaj deo I deo posle prevoja Passo di Valperola najlepsi na Dolomitima. Obilazimo prevoj Passo Fedeia kao I istoimeno jezero, prelep masiv Marmolada na kome ima snega kao da je januar, Canazei, Passo Sella (po meni najlepsi prevoj), Passo Gardena, mesta Colofosco I Corvara, Passo Campolongo, skijaliste Arabba. Slike govore mnogo vise od hiljadu reci, uzivajte J
  16. Peti dan krecemo ka Dolomitima. Da ne bi isli celim putem preko autoputa, planiramo da vozimo celu obalu Lago di Garda jezera, sto se ispostavilo da je pun pogodak, jer je obala jezera prelepa. Voznju nastavljamo autoputem do mesta Ora Auer, odakle krecu planine. Malo po malo, krivina po krivina stigosmo do malog planinskog mestasca Colle Santa Lucia. Mesto je kao iz bajke, okruzeno sa dva ogromna vrha Chivete I Pelmo, seoskom crkvom na proplanku I kaficem Belvedere koji ima nalepsi pogled na dolinu I vrhove. Smestaj smo izabrali iz jednog jedinog razloga, sto je sve blizu, Colle Santa Lucia je u sredistu Dolomita.
  17. Odlucio sam da vozim duz cele obale od Pize do La Spezia-e, ali to je bila greska. Taj put koji ide uz obalu je dosta opterecen I ima dosta semafora, ipak su to turisticka mesta, a more se ne vidi jer su izmedju puta I mora vikendice, garaze, moteli I sl. Tako da je bolje da iskoristite autoput I da taj deo predjete za 15-20min, nego da zaglavite kao ja 1.5 sat J Stizemo u La Spezia-u, ogroman grad, velika luka. Tu se nismo zadrzavali nego produzili ka prvom mestu u Cinque Terre, Riomaggiore. Cinque Terre cine pet sela, koja su nacickana na samim stenama na obali mora. Pogled sa magistrale je fenomenalan. Sisli smo u Riomaggiore peske jer nije dovoljen ulaz automobilima ni motorima, niti je dozvoljen parking na ulasku u selo osim stanarima. Zanimljivo turisticko mesto sa sarenim kucicama koje su nacickane kao u favelama. Puno je turista, naravno kineza. S’vremena na vreme zagrmi voz koji prolazi kroz sred tih sela, tako da je mozda to I najbolja varijanta za obilazak ovih mesta, jer do nekih sela se od parking pesaci I po kilometer, sto I nije bas uzivanje u motoopremi. Zatim smo otisli do treceg po redu sela Vernazza. Put od magistrale do Vernazza-e je veoma los, uzak, naporan I sam spust traje skoro 20minuta. Veoma slicno selo kao I prethodno koje smo videli, pa smo odlucili da ne idemo dalje, nego da se vratimo na obalu mora I malo se okupamo. Posle kupanja krecemo ka Poggibonsi-ju I to je bio kraj ovog dana sa predjenih 450km.
  18. Cetvrti dan je bio predvidjen za najduzu turu. Obilazak nacionalnog parka Cinque Terre. Sam put nije zanimljiv za voznju niti ima sta da se vidi. Svratili smo u Pizu da vidimo taj krivi toranj. Na slikama mi se cinio mnoooogo veci nego sto je u realnosti. Ali prilicno lepo izgleda I poprilicno je kriv. Oko njega brdo turista koji ga pridrzavaju, barem na svojim slikama, izgleda prilicno smesno kad gledas sa strane kako svi poziraju J
  19. Planirali smo da odemo I do mesta gde je snimana legendarna scena iz filma Gladijator, ali kad sam video kakav put vodi do tamo, nisam smeo da rizikujem da probusim gumu ili nesto gore. Za neke hard endure motore to ne bi bio problem, ali sa Thundercat-om to je bila velika prepreka. Mogli smo da pesacimo 1.5km, ali je bilo prilicno vruce pa smo odustali od te zamisli I nastavili prema kuci preko Siene. U sienu nismo svracali jer smo planirali jedan ceo dan da odvojimo za Sienu. Treci dan je bio planiran samo za Sienu. Ovde necu nista pisati jer ne znam sta bih izdvoji kao bitno. Na mene Siena nije ostavila neki preteran utisak. Veliki stari grad okruzen zidinama, sa uskim ulicama I starim zgradama I million turista. Jedva sam cekao da dodjem u smestaj I da se bacim u bazen.
  20. Nastavljamo dalje preko Bagno San Filipo I Bagno Vinoni ka Pienza-i. Ceo taj put od Amiate do Pienza-e je ono sto zovu prava Toskana, tu se nalaze ogromna zuta polja I luksuzna domacinstva na proplancima sa ogromnim drvoredima koji ukrasavaju put do same vile. Sva ta domacinstva izgledaju prilicno staro, ali kad se pridje malo blize, tek tad se vidi koliko je to uredjeno I sredjeno I da su samo luksuzni automobili u dvoristima. Ako planirate da posetite Toskanu, ovaj deo puta ni pod razno nemojte da propustite, to nam je bio najlepsi deo Toskane.
  21. Kako je taj dan bilo prilicno vruce I planirali smo da se kupamo u banji, nisam imao gde da smestim jaknu, pa sam krenuo u duksu. Sto se ispostavilo kao velika greska ako ne znas kolika je planina monte Amiata J Od mesta Aiole pocinje uspon na monte Amiata, nesto slicno kao uspon na Avalu, takva je okolina. Kako se penjemo, temperature pocinje da pada, da bi do samog vrha bilo oko 12-14 stepeni, sto je za voznju u duksu izuzetno hladno J Ne pamtim da sam se skoro toliko smrzao kao na usponu na ovu planinu. Inace sam vrh je visok oko 1740mnv I na vrhu je skijaliste, kao I jedan od najlepsih pogleda na Toskanu. Mi ipak nismo imali srece da dozivimo taj pogled iako je on bio razlog uspona na Amiatu, jer je tih sat vremena vrh bio pod nekom maglom. Samo 1-2 sata posle razvedrilo se, ali mi smo vec bili u ravnici L
  22. Drugi dan. Plan je bio posetiti Terme di Saturnia, to je neka prirodna banja gde je voda oko 35 stepeni, kao stvoreno za uzivanje. Od silaska sa magistrale, put je prilicno los, pogotovu sto smo se vise priblizavali banji sve je losiji put bio. Tako da nas je taj deo puta prilicno izmorio. Ovde mi se svidelo sto Italijani nisu napravili 5 hotela, 8 restorana i stavili rampu za naplatu ulaza nego su ostavili onako sve kako je priroda napravila, cak I trsku pored tih bazena nisu odsekli.
  23. Zatim prolazimo kroz Monticiano I prolazimo kroz Riserva Statale Tocchi, kao neki nacionalni park. Ja sam bio ubedjen da je Monticiiano veliki grad ali on je ipak bas mali. Samo smo dosli do centra okrenuli se I nastavili put. Na kratko se ukljucujemo na magistralu I odvajamo ka Casciano. Opet se penjemo I imamo predivan pogled na sumovita brda. Sto smo blize Sieni, sve vise voznja postaje ravnicarska I svuda oko nas su polja, zuta, zelena, braon. Idemo kroz Fontazzi, Casanova, Lupompesi, zatim Lucignano d’Arabia. Prolazak kroz sela I predivni pogledi na njive psenice I stare kuce, na vrhovima brezuljaka. Prolazimo pored Siene, I ukljucujemo se na magistralu ka Poggibonsiju. Tu se zavrsava voznja za taj dan, I pocinje odmaranje u bazenu I uzivanje u pogledu iz prelepe baste.
  24. Put ka mestu Montieri je nesto drugaciji od onoga sto karakterise Toskanu, onih psenicnih polja, drvoreda. Ovo me najvise podseca na Bosnu, dosta zelenila, niskih brda I sume koliko volis. Nastavljamo do Chiusdino-a svracamo samo na ulaz u grad da se slikamo jer je prelep pogled sa oboda grada. Posle Palazzetto skrecemo ka Abbazia di San Galagano, ogromna gradjevina, manastir iz 13. veka, specifican po tome sto nema krov a zidovi I stubovi su odlicno ocuvani. Ispred su drvoredi I psenicna polja, bas lepo mesto za slikanje, iznad manastira na brdascetu crkva koja je poznata po macu zabodenom u stenu.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja