Jako sam dokon (a i gladan , sto nema veze sa ovom pisanijom) pa cu vam ispricati sve svoje situacije sa policijom od kad vozim motor, znaci zadnjih godinu dana, mada su neke od njih i one u kojima sam vozio automobil.
Prije nekih mjesec ipo dana, vracam se ja iz Ulcinja, preko Bara za Podgoricu. Posle naplatne rampe tunela Sozina, krenem ja tim komadom puta, koji je zaista fantastican, tj. najbolji u Crnoj Gori. I uz to, nizbrdo, a Toyota Land Crusier ima 174ks i nesto oko dvije tone. Uglavnom, da skratim, posle jednog od dva tunela, cujem sirenu iz sebe, te pogledom ispratim civilnog Passata na cijoj se zadnjoj sajbi pojavi, pogodite sta?
Stop Policija! INTERCEPTOR!
Epilog, na 1.5km puta, prosjek 125km/h, ogranicenje 60km/h. Oni mi daju da gledam snimak, a ja kazem: U redu je, nemam potrebe da gledam, znam sta sam uradio. Nije bilo namjerno, opustio sam se, nizbrdo je, ubacio sam u ler (stvarno jesam, ali nakon sto sam je nagurao na 130km/h) i nisam obratio paznju, jer je put, kao sto i sami znate, dobar.
- Ok momce, ali pogledaj...
Nema potrebe zaista, vjerujem vam, a i znam sto sam radio. Zaista nemam obicaj da divljam, ovo ima 2 tone, ne zelim da nosim nikoga na dusi, ali eto, iskreno vam kazem zasto je takva brzina takva kakva jest. Imam i A kategoriju, vozim motor, i ni sa njim ne divljam.
- Gdje i sta radis?
Tu i tu, i vozacka mi je zaista potrebna, ako mozete da imate malo obzira, mada, razumijem i ja vas i vas posao.
Ok momce, vidimo da si pristojan i kulturan momak, izvoli dokumenta nazad.
Sjutradan situacija broj dva:
Izmedju Ulcinja i Bara, ogranicenje 60km/h, sumrak, akteri: gore pomenuta Toyota, gospoda u plavom sa izmjerenih 92km/h iz patrolnih kola pored puta i moja malenkost.
Sad ide copy/paste moje pristojne i vaspitane price, te njihovo copy paste: Ok momce, vidimo da si pristojan i kulturan momak, izvoli dokumenta nazad.
Situacija sada postaje malo bizarna, treceg dana gdje sam ja cvrsto odlucio da ne prelazim 80km/h i uplatim loto na teritoriji Opstine Bar dje se sve ovo desava. Umoran od voznje, dajem kolegi da vozi umjesto mene, i na dijelu puta posle Velike Plaze u Ulcinju u naseljenom mjestu, ogranicenje 40, on vozi 62km/h. Policajac na skuteru.
Malo price, pristojne, i kolega kaze: Znam da sam pogrijesio, nisam ocekivao 40, ali nisam isao prebrzo, jer sam se zaista naplacao kazni, ako mozete da mi je naplatite, mislim, ako je do vas....
Policajac uz osmijeh: Ako je do mene... Izvolite dokumenta nazad!
Tri dana za redom!
Cetvrta situacija se desava prije par dana, u subotu.
Ja i drugarica na motoru, na izlasku iz Tuzi prema Podgorici, jako dobar asfalt, dvije odlicne krivine, bam-bam, pun gas, Yamaha pjeva od srece, ali ne zadugo. Ogranicenje 40km/h, zaustavlja me policajac i kaze: 103, a isao si 106, nego te nisam uhvatio.
Pristojna prica, uz osmijeh. On kaze: Razumio bih te da si vozio na pravini kod Kombinata Aluminijuma, 100-120, ali ovdje je naseljeno mjesto, vozis nju...
Ja: Ali pored Kombinata je los alfalt, odje je odlican! A imam i punu opremu i ja i ona. Malo me ponijelo, ipak je to motor, znate...
Jel ti hladno?
Nije.
A sto ne nosis kozne pantalone, zbog koljena?
Pa nije jos hladno, a i mali je krug bio.
OK. Ajde idi, i samo laganije.
Hvala, prijatno!
Situacija sledeca:
Na pocetku ljeta, ja i drugar sa suvozacem, peglamo iz Kotora za Budvu. Pred tunelom, puna crta, da punija ne moze biti, kolona... Autobus i par auta, bam-bam... izlijece policajac, dokumenta, tamo ovamo... Ljutit, rijesen da se ozbiljno pozabavi nama.
Suvozac na drugovom motoru, silazi sa motora, vadi sluzbenu legitimaciju (policajac je, inspektor) i poprica sa kolegama. Pustaju nas bez problema.
Situacija sledeca, slucaj puna linija plus kolona na uzbrdici.
Kolona se vuce, sleperi, kamioni, mala auta... Meni motor stuca u prvoj brzini. Lijevi zmigavac.. prva kumplung, druga, treca, ruski ti je mjenjac sila... oppppp op op, policajac!
Kulturna prica sa policajcem u kolima, dok onaj koji je zaustavio mene, nastavlja da zaustavlja i lovi lika, skroz pijanog ili ludog!
Dok pricam sa policajcem i objasnjavam da sam morao da preteknem jer mi je nebezbjedno u koloni, izigravam striptizetu i skidam komad po komad opreme sa sebe... kaciga, jakna, rukavice, protektor za ledja...
Policajac me pita sta radim, cime se bavim, kazem da sam u telekomunikacionoj firmi, i obecavam da cu se oduziti ako ikako mogu. On mi kaze, pustio bih te ja, ali ova BUDALA sto te zaustavio, on je tezak i naopak, on ce da te kazni. Ajde reci cemo da si brat od naseg nacelnika, on se njega boji ko djavola, pa ce te pustiti. U tom momentu prilazi drugi saobracajac sa likom koji je totalno pijan ili sludjen i nesto prica kako mu je dijete bolesno u kolima, tralalala. Policajac koji je samnom pricao ga gleda i pita: Gospodine, jeste li nesto pili? Ovaj dosta nesigurno kaze ne, sludjen, i kaze da zuri zbog djeteta.
Ok, pustaju ga.
Dok odlazi, meni policajac iz kola kaze, kad je za dijete, neka ide, neka ga djavo nosi.
Daje mi dokumenta i pozdravlja i mene.
Epilog, 2-3 rutinska zaustavljanja i 4-5 ozbiljnih prekrsaja od kojih 90% za oduzimanje vozacke dozvole, sve u toku jedne sezone. Nijednom mi nisu napisali ni najmanju kaznu. Samo korektno i pristojno sa njima.
I sta ja sad da kazem?
Da su dzukele, kerovi, picani?
Ili ja koji sam pravio te prekrsaje?
Necu da ih kujem u zvijezde, pisali su mi oni kazne i za sitnije stvari, ali uvijek sam bio kriv, a oni nisu bas uvijek raspolozeni da mi prastaju. Do kad, vidjecemo.
I kad bih rekao da sam
