Kad smo vec osvezili pamcenje nastavljamo dalje.
dan 6.
Budjenje je praceno kisom...
Pre spavanja smo razmatrali razne mogucnosti kako bi mogao da izgleda ovaj dan.
Kisa nam je pomogla u konacnoj odluci. Bilo je planirano da se danas obidje Marmolada i deo Dolomita
i stigne do Tolmezza a sledeceg dana preko mosta na Soci do Rijeke. Odlucujemo da najkracim i najbrzim
putem stignemo do Rijeke i ta dva dana spojimo u jedan.
Dok pijemo kafu i pakujemo se kisa lagano jenjava, brisemo mokre motore i pakujemo prtljag.
Krecemo ka autoputu za Trst, usput prelazimo passo del Tonale.
vise se i ne secam kuda smo dalje isli, uglavnom izlazak na autoput donosi zaprepastenje!
Automobili u sve tri trake stoje, kolonama automobila se ne vidi kraj, na trenutak se kolone krecu
brzinom ranjenog puza a vec sledeceg stoje. Pristupamo dobro poznatom nacinu voznje poznatijem
kao "Gazela u 20 do 5" tj voznji po beloj liniji i provlacenju izmedju kolona vozila, ovaj nacin voznje
dodatno otezavaju kamp prikolice kojih ima skoro na svakom drugom autu.
Ni sam vise ne znam ali mislim da smo vozili po beloj liniji 60 km, naravno bilo je 40 stepeni,
nigde oblacka ni vetra. Stali smo na jednoj pumpi da se tankamo a na pumpi je bilo stotinak vozila.
Cena goriva 2 eura, sipali smo nekako i nastavili dalje. Pedesetak km pre Trsta odlucujemo da se
iskljucimo sa autoputa i dalje nastavimo magistralnim putem kako bi smo izbegli ociglednu vise km
dugu kolonu na naplatnoj rampi. Usput prolazimo kroz centar svakog naseljenog mesta iako putokazi
pokazuju obilaznice mi slusamo nepogresivi maloprepomenuti Garmin!
Dvadesetak km pre granicnog prelaza sa Slovenijom prolazimo divnu deonicu sa prelepim kucama,
cvecem i drvecem cije nas krosnje stite od sunca.
Na samom ulasku u Sloveniju stajemo na pumpi da smedic sipa gorivo zato jer nije hteo da sipa u Italiji
po 2 eura, obzirom da je cena goriva niza za 50 centi po litru redovi na pumpi su ogromni.
Koristimo tih pola sata koliko je smedic cekao na tankanje da se osvezimo sladoledom, vodom...
Nastavljamo dalje, ja krecem prvi a iza mene se formira kolona, gledam povremeno u retrovizor,
vidim nekoliko farova, svi su tu ok, pratim putokaze za Rijeku. Vozimo prelepim magistralnim putem
sa predivnim novim asfaltom i blagim krivinama, nema preterane guzve, uglavnom se drzimo ogranicenja,
oko 80 - 100 km/h.
Na granici sa Hrvatskom poduza kolona vozila, obilazim ih i prolazim relativno brzo carinu, iza mene
smedic. On na koferu ima zakacenu Srpsku zastavu, policajac mu kaze da je skine i da ne moze tako
uci u zemlju jer je to kaznjivo, mladji kolega ga pita koja je kazna za to a on mu odbrusi, ja bih ga kaznio
najvecom mogucom kaznom!
Stajemo posle granice da sacekamo ostale, nedugo posle nas nailaze Dule i Miki, Marka nema, cekamo ga
dvadesetak minuta i posto ga nema dogovaramo se da nastavimo dalje posto je on sigurno krenuo drugim
putem vodjen Garminom.
Dalje stajemo pored iskljucenja za Opatiju na jednoj pumpi i pokusavamo da telefonom dobijemo Marka,
ne uspevamo. Dobijamo osobu kod koje je smedic organizovao smestaj u Rijeci, on nam daje adresu
koju saljemo marku sms-om kako bi nas nasao. Ja stavljam svoj tablet, ukucavam u iGO adresu i za 15-20
minuta stizemo ispred smestaja u Rijeci. Cekamo 20 minuta vlasnika, Marka jos uvek nema, nema ni sms-a
od njega...