7.dan
Budimo se dosta kasnije posto smo ustanovili da nam je dan za odmor neophodan.
Danas vozimo od Rijeke do Zadra, tacnije okoline Zadra do mesta koje se zove ja mislim Nin
gde smedic ima kucu a trenutno su u njoj njegova sestra i zet sa klincima pa su nam ponudili
gostoprimstvo, za smedica se tu ovo putovanje zavrsava posto ce ostati nekoliko dana tu na moru
da vrati kosti na svoje mesto. Krenuli smo negde oko podneva, dan suncan. Odmah po polasku
Miki se odvaja od nas i krece ka Puli kod nekog druga, nas cetvorica izlazimo na Jadransku magistralu
i vozimo prema Zadru. Na magistrali nije bilo velike guzve, put je veoma dobar za voznju, ceo utisak
pojacava to sto je magistrala tik uz more pa je posle silne kise ovaj prizor veoma prijatan!
Medjutim ni ovde nas kisa nije zaobisla, nije predugo trajala ali se samo javila da nas podseti
da je ovo ipak veoma kisna godina i isto takva moto tura...
Stigli smo negde oko17h, izvukli kupace gace i papuce iz kofera i pravac na plazu. Plaza i nije bila
neka, 200 metara je voda do gleznjeva a narednih 100 metara do kolena ali je prijalo opustanje
u morskoj vodi posle svega sto smo preziveli prethodnih dana. Sunce je ubrzo zaslo i vratili smo se
u kucu gde nas je smediceva sestra sacekala sa toplom vecerom, osetili smo domacinsku atmosferu
prvi put otkad smo krenuli na ovaj put posto je obedovanje na ovom putu bilo uglavnom pored motora
u stojecem polozaju, pastete, naresci i tunjevine su uglavnom bile na meniju svih ovih dana tako da
sam ovu turu pored radnog naziva "Ride to the hills" nazvao "Nista bez Matijevica"! Zahvaljujem se jos
jednom na pruzenom gostoprimstvu!
Inace, kad analiziram sad ovo putovanje dolazim do zakljucka da smo nekako sve ovo preleteli, videli
Alpe ali nismo stigli da u njima uzivamo, bili u Italiji a nismo pojeli pizzu, pastu, lazanje, bili u Svajcarskoj
a jeli Nutelu iz tegle kupljenu u Srbiji koju je Miki poneo itd... jeste tura bila prenatrpana ali da smo bili
malo disciplinovaniji sto se tice pauza za fotkanje, tankanje a i da nas je kisa malo pustila da disemo
bilo bi kud i kamo bolje ali covek se uci dok je ziv...
Inace vece je proteklo u mozganju kako i kuda sutra, bilo je tu raznih planova, da Dule ide s nama do
Metkovica pa produzi za Dubrovnik, Sutomore gde mu je i bio ciljj ovog putovanja, bilo je predloga da
Marko i ja idemo komplet autoputem, nazad ka Rijeci, Zagreb pa Bg, ja za ovu varijantu nisam hteo ni
da cujem, ono malo neplaniranog autoputa bilo mi je i vise nego dovoljno, pa nisam planirao ovu
turu pola godine da bih vozio 700 km autoputem! Glavni problem je bio sto smo bili preumorni i sto
bi poslednju deonicu vozili samo Marko i ja. I tako posle par sati mozganja izmozgali smo, idemo
do Mostara Dule, Marko i ja, tu se Dule odlazi svojim putem a Marko i ja nastavljamo za BG sto je oko 750
km tog dana, u slucaju da se osetimo preumornima ostajemo da spavamo u Mostaru. Dogovor je napravljen
odosmo na pocinak.
Nemam ni jednu fotografiju napravljenu ovog dana ali imam snimke sa GoPro kamere koje sam spakovao
u jedan kratak video sa Jadranske magistrale.