Juče bih na terapiji kod moje prije,i lepo ja to sve završim,i krenem kući sa Šumica,isključim se na auto put i raspalim ga malko.I sad već kod uključenja autokomanda,počinje da se zagužvava,onako solidno,i meni već smor.Ja malko levo,malko desno,i kad sam došao do onog isključenja za hitnu(ono kod autobuskog stajališta)ja ga zveknem po gasu da zaobidjem guzvu i isključim se za sajam.Tu mi je bila brzina negde oko 120(jer nikoga nije bilo na stajalištu).Jbg ponelo me.U sekundi se stvara baja koji takodje negde žuri,i iz one krivine od prolaza ispod autoputa,uleće sa 100 na sat,bez da je pogledao u levo,jer ga gledam sve vreme.U momentu sam krenuo da kočim,ali istog momenta shvatam da od toga nema ništa,već ga blago zanosim u desno,i mašim ga za 10 cm,ali prolazim uspešno,bez ikakvog kočenja.Ta odluka mi je spasila glavu.Da sam ga zavario,verovatno bih odleteo direkt na prijemno hitne.I eto nove teme,u crnoj hronici.Ne mogu a da se ne pitam,koji mi je bre .urac,imam 45 godina,i dilejišem ponekad kao klinac.Uz svu osudu koju treba da dobijem,jer pogrešio sam,imate li i vi ovakve momente?