Koliko znam čovek UOPŠTE nije ''dizajniran'' da sedi! Ili da se kreće, ili da leži, sedenje nikako.
U svom kratkom životu na 2 točka, za oko 7 godina, probao sam skoro sve ''grupacije'' motocikala. Sam položaj u motociklu je isto toliko bitan kao i njegova namena, tj za šta vam treba i šta obavljate s njim. Što se pukog sedenja u sedlu tiče, što sam bio uspravniji to su me više bolela ledja. Na enduru sam osećao i diskus herniju i IRON-butt sindrom u jednoj rečenici. Na R-ovima je muka samo po gradu, i to samo po šakama (ramena su mi malo 'mesnatija' pa ne bole). Čoperi su cirkus u svakom pogledu, udobnos' nula! F-ovi su dosad najudobniji kompromis, blago do umereno pognut unapred, uvek na rukama, sa ledjima nemam problema. Što sportskiji, to se bolje smestim (što se ledja tiče). Putna brzina oko 130-140, naslonim se grudima na čeoni vetar i skoro da nemam nikakvih opterećenja. Šake se jako brzo oporave na kafe-pauzi, dok ledja ''dugo pamte''. Još ako ste dovoljno skoncentrisani i izverzirani da se butinama držite za motor a šake rasteretite, evo rešenija!!! Mnogo sam se više namučio na XT-u po Rumuniji, peglajući 300+ km dnevno, nego na ZZR-u do Makedonije u taku, ili celim relijem od oko 250-300km dnevno. Još jedna jako bitna napomena je da after-market sedišta bitno menjaju situvaciju nabolje, na svakom motociklu!