Jump to content

Moto Zajednica

5502 kilometra

Recommended Posts

  • Drug član, 1538 postova

Početkom jula 2014. godine, moji najmiliji i ja smo krenuli na davno isplanirali put. Moglo bi se reći da smo išli u krug ali to će se već samo kazati. Pred moj prvi polazak u Indiju, bio sam još unapred sasvim siguran da će mi nedostajati pa je već tada pala ideja, kako iskoristiti vreme posle dolaska. Rešili smo da obiđemo rodbinu koju zaista dugo nismo videli i da uživamo u svemu tome. Vreme k`o vreme, da li nas je poslužilo ili nije, nisam o tome toliko vodio računa ali zdravlje jeste. Zdravi smo svih petoro krenuli, zdravi se vratili. Ko je peti? Kako ko je, kakvo je to pitanje. Pa Mercedes.

 

Planirali smo da ne prelazimo više od nekih 600 kilometara u cugu. Osim prve deonice. Ona je bila skoro 800. 600km je šest do sedam sati vožnje, deca su već navikla na tu razdaljinu (napravili smo par proba po Nemačkoj da bi uvideli šta nam sve treba i kako to oni podnose) a i meni sve preko toga već počinje lagano da smeta. Malena još nije sela za volan Mercedesa. "Ko će da vozi toliki auto? K`o brod je!" Ne znam na kom brodu je bila ali dobro, polako, polako, ima kad.

 

IMG_1082.JPG

 

Svaka slobodna zapremina u vozilu je bila popunjena. Naslednici su još uvek mali pa im mesto za noge ne igra nikakvu ulogu. Zato su dobili ekrane i crtaće, spotove, pesme, priče, dečije filmove, igračke, knjige itd. Plus zatamnjena stakla.

 

Dobro, ni napred nije ostalo mnogo mesta za zezanje ali to je uvek bila neka klopa. Malena, ja ne znam kako se nije ušinula, dodajući raznorazne grickalice i piće nazad. Inače branim da se u kolima jede i pije ali je ovo em bila posebna okolnost, em sam stavio i jeftine presvlake i gumene patosnice pa kako nam bude.

 

IMG_1083.JPG

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

IMG_1086.JPG

 

Grickalice su bile dostupne tokom vožnje ali klopa, ručak, e za to smo pravili pauze. Ovo na slici je bila prva. Napekli smo piletine, spremili hleba i paradajza i najeli se samo tako. Ako sam nešto naučio od roditelja je da se na put bez jela ne ide. Druga stvar je da hrana, bilo gde na auto-putu nije ni približno kvalitetna i ukusna. Dakle, samo maćado. Nedugo zatim, svi osim mene su dremali. Dok su se lagano budili iz poslepodnevne dremke, na vidiku su već bili Alpi. Austrija. Prva stanica. Ovde Malena ima rodbinu koju je viđala s vremena na vreme kad se utrefi da oni i mi napravimo odmor pa se sretnemo u mojoj tazbini. Sada smo ciljano išli da se sretnemo.

 

IMG_1087.JPG

 

Kao što rekoh, Alpi. I priznajem, zadivljujuće izgleda ova mešavina dolina, istinski zdrave, zelene boje i ogromnih stena u pozadini.

 

IMG_1088.JPG

 

Oblaci su svo vreme bili pretnja. Skupili su se i samo čekali povoljan trenutak da istresu sve i kap.

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Ali se to nije dogodilo. Brisači su ostali mirni a pogled i brdski prizori su bivali sve lepši i lepši.

 

IMG_1089.JPG

 

IMG_1090.JPG

 

IMG_1091.JPG

 

Kada smo stigli kod naših prvih domaćina u nizu, u Bad Mitendorf, pogled s njihovog prozora je bio predivan. Njima je on već, naravno, dosadio a još kad padne sneg... Napada do krošnje ovog drveta. Mogu misliti koliko su srećni tada. Ja sam bio tipičan turista pa sam bio oduševljen i baš me briga za zimu. Tada se i ja zavučem u svoju pećinu i zimujem svoju brigu.

 

IMG_1092.JPG

 

Mercedes je našao svoju hladovinu međ`  ružama. Nije se bunio.

 

IMG_1093.JPG

  • Sviđa mi se 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Ovo mesto je pod Alpima, što će reći da nema baš od čega posebno da se živi osim od turizma. Zbog toga su po padinama jedna do druge ski staze a u naselju dečije igralište. Ali kakvo! Uzevši u obzir gde je, koliko je udaljeno od svega u Austriji, koliku površinu zauzima, u kom su stanju sprave i sređenost svega a nigde dece, ja sam bio zadivljen. I moj sin isto. Da je njega neko pitao, ovde smo mogli provesti čitav odmor, sve četiri sedmice.

 

IMG_1107.JPG

 

IMG_1110.JPG

 

IMG_1116.JPG

 

I, onda, onako usput, negde uz put, cvećnjak. A ne izgažen. Šta više da kažem. Il' nema nikoga da ga gazi il' su jednostavno kulturni.

 

IMG_1121.JPG

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Dan kasnije smo opet bili na putu. Putovali smo danju, nije bilo razloga za noćnu vožnju. Nismo žurili, naspavamo se, doručkujemo pa lagano. Kad nekome dojadi, pauza.

 

IMG_1154.JPG

 

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Sledeća stanica je bio Portorož, Slovenija. Tamo ja imam strica koji mi je bio na svadbi, i da ne bi tog dana, sada bih rekao da ga nisam video oko 30 godina. On je ostario, Portorož se izgradio ali se nije mnogo promenio. Sledećih par fotki predstavljaju put kojim sam ja sa mojim ćaletom, pokoj mu duši, šetao do plaže, a sad sam tuda proveo svog sina. Zatvorio sam neki lični emotivni krug.

 

IMG_1155.JPG

 

Portoroška marina. Ima deo za male i za velike brodove i da mu j...m mater ako su se i ti brodovi uopšte promenili. Sve je bilo toliko isto da sam bio zanemeo.
 

IMG_1159.JPG

 

IMG_1160.JPG

 

IMG_1167.JPG

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

IMG_1168.JPG

 

Posle ovog pogleda na otvoreno more je na red dolazila plaža. Kako onda, tako i danas. Jedino su je malo sredili, osavremenili, dodali novine za moderne turiste i ništa više.

 

Ah, da, i ovde smo našli igralište. Ono je novo. Toliko je novo da još nema ni dece da se igraju. Mirko je opet bio u elementu.

 

IMG_1169.JPG

 

IMG_1196.JPG

 

Zašto mi je ruka zadrhtala dok sam slikao Meče u hladu? U trenutku stiskanja tastera na foto-aparatu, zviznuo je grom u okolini. Kiša je celu noć padala kao da nikad padala nije. Užas. A komarci... svi su se zavukli u stan. Prošle godine su im došli neki sitni, priča se da ih je neki brod doneo, koji ne zuje onoliko glasno kao normalni, veliki i ne mogu da probude. Dobro je što i ne izazivaju veliki otok i svrab ali su neumorni sa ubodima. Deca su mi izgledala kao da su dobila boginje.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Uprkos nekom uvreženom mišljenju da je Slovenija daleko dogurala odmičući se od Balkana, sledeća slika govori u prilog činjenici da je i Slovenija sve sjebanija i sjebanija. Mnogo su hteli, mnogo su započeli a malo završili. Dosta je puteva koje su planirali da prošire, počeli radove i onda stali.

 

IMG_1200.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Iz Slovenije smo se zaputili put centralnog Balkana i završismo u Bosni, tačnije u Republici Srpskoj, a još tačnije u selu Labucka. Ime je dobilo po jezeru, koje odavno više ne postoji, koje je bilo mesto za ašikovanje labudova. E tu je Mercedes imao pravi odmor. Proplanak, hladovina... I otkud mi baš tamo? Ne znam za vas, dragi čitaoci, ali meni je u tazbini baš lepo. Usput, ako nekoga interesuje, ona izreka da "auto mora da bude iz Nemačke a žena iz Bosne" je u mom slučaju istinita i preporučujem je svima.

 

IMG_1204.JPG

 

Kiša nas ni ovde nije zaobišla ali je bila u neuporedivo manjem obimu od one koja je bila u prvoj polovini godine. Mnogo puteva je neupotrebljivo, klizišta... muka, prava muka. Jedna kuća je odnešena, nestala, što bi se reklo kao da je u zemlju propala, dva brda su se sastavila a stari pričaju da se sve ovo već dogodilo, samo zaista davno. Prepričava se s`  kolena na koleno da je postojala crkva koju je zemlja progutala. Danas ne smeju klizišta da saniraju kako treba jer donose nagazne mine iz šume. Užas.

 

IMG_1205.JPG

 

Sve ovo nije uticalo na prirodu koja je i dalje da ti stane pamet.
 

IMG_1206.JPG

 

Ona kućica na dnu proplanka je vodenica. Reka iza, koja je nekad kao potok a nekad kao potop je i dan-danas pokreće. Melje li melje.

 

IMG_1207.JPG

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

I dok sam ja tako šetao, slikao, uživao tast nam je odao počast tako što je obrnuo ja`'nje na ražnju. Onda nisam ni ja loš zet, je l`' tako?

 

I evo šta ostade od jagnjeta za sutradan...

 

IMG_1225.JPG

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Posle nešto manje od nedelju dana, stigosmo u Beograd. Moj grad. Moju muku i moju radost. Grad koji mi se i dan, danas igra sa osećanjima, sve mu j...m.
 

IMG_1290.JPG

 

Ova fotku sam napravio jer mi se čini da odlično oslikava trenutno stanje. Kućice i restorani na keju pored Save, "u blokovima", izgledaju kao da je kuga dok u pozadini, čuveni Đilasov "pilon" cepa oblake. Uh... mnogo bih rekao ali neću da kvarim priču koju nosi sledeća fotografija. Ćerku, Helenu smo krstili i to je ono što je obeležilo naš ovogodišnji dolazak u Srbiju. Sveštenstvo je opet igralo svoje igrice ali nisam dozvolio da mi pokvare dane. Oblaci i nekoliko nevremena se potrudilo da nam začini dane i uništi ono malo slobodnog vremena.

 

IMG_1358.JPG

 

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Iz Beograda smo ibarskom magistralom stigli do Crne Gore. Negde iznad Podgorice, napravismo pauzu za klopu. Tipična crnogorska razglednica. Brda i planine.

 

IMG_1375.JPG

 

Koliko smo uživali u putu, toliko je bilo muke oko parkiranja u Budvi. Opet Malenina rodbina. Budva se izgradila do neprepoznavanja. Tamo sam bio pre nekih, pa oko 20 godina i ovo sada je ludilo. Mesta za parkiranje jednostavno nema. Uvek je to zavlačenje po nekim uličicama i skrivenim sokacima. Još uvek se pitam gde li onoliki Crnogorci parkiraju sva ona predimenzionisana terenska vozila?

 

IMG_1389.JPG

 

Ovaj vlasnik Smarta ima odličan smisao za humor i zabavu. Ko god ima neko pisalo kod sebe, slobodan je da se potpiše ili nacrta nešto na autu. Odličan trip. Koga je briga za tamo neke ogrebotine kad ima unikat?

 

IMG_1410.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Koliko god se Budva izjašavala kao "grobarski" grad, ni "delije" se nisu predavale.

 

IMG_1415.JPG

 

Ovolike zgrade, luksuzni hoteli i slično je nešto čemu mogu da zahvale samo Rusima. Koliko god to čudno zvučalo. Da nisam prošao kroz Sloveniju, ne bih ovo pomislio ali oni su im pomogli da se izgrade i postanu bolje mesto za život i odmor. Mnogim Crnogorcima je taj keš udario u glavu ili im radi o glavi ali ipak, utisak je da je mnogo toga uređeno. Nisam video ni doživeo varanje u restoranima, na ulici ili bilo gde drugo. Propalica koje hoće da ušićare na turistima je sve manje. Da li je uvedena neka inspekcija ili je nešto drugo u pitanju, svejedno je. Budva je postala grad, u to više nemam sumnji.

 

IMG_1418.JPG

 

Uređeni prilazi plažama, dečija igrališta, restorani, šetališta, sve je onako kako bi trebalo da bude. S vremena na vreme dolazi do prepucavanja bogatih i prebogatih pa bude čudnih, smešnih pa i opasnih situacija kao što je neplaćen račun distribuciji pa je glavna ulica uveče u mraku, ili izbacuju goste i osoblje iz hotela u sred sezone sa specijalnim jedinicama policije i tako dalje.

 

IMG_1484.JPG

 

IMG_1489.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Nakon pet divnih dana u primorju južnog Jadrana, krenuli smo severno ka ostrvu Rab, kod moje tetke. Nju nisam, sasvim sam siguran, video 31 godinu. Telefonom se čujemo, da, ali videli se dugo, dugo nismo. Put do nje nas je vodio kroz Hercegovinu pa do auto puta uz Jadransko more. Nisam hteo da idem do Dubrovnika, ne zato što se bojim ili neću, već zbog Neuma. Zbog tog dela Bosne i Hercegovine koji izlazi na more kroz Hrvatsku, imao bih još koji granični prelaz pride. To mi nije trebalo. Dakle, putem kroz hercegovačko kamenje, Federaciju pa do mora.

 

IMG_1632.JPG

 

Nije laž. Hercegovina ima zaista samo kamenje da ponudi. Ni šume, ni žbuna, ni reke, ma ni potoka. Ništa. Kamen na kamenu.
 

IMG_1633.JPG

 

IMG_1635.JPG

 

Ono što je meni bilo interesantno, što sam primetio posle nekoliko sela i naselja je da je Federacija sjebana iznutra. Neću da ulazim u politiku, odnose svih sa svima, ko tu vatru i dalje ne želi da ugasi ali je očigledno da stvari, čitaj odnosi, nisu rešeni. Ulazak u selo odlučuje koje će zastave biti okačene iznad puta. Ako je na početku crkva, onda je hrvatska zastava iznad puta, a ako je džamija, onda zastava Bosne i Hercegovine sa još jednom, onom iz koje države su stigle pare da se ta džamija izgradi. Dalje kroz naselje se te zastave samo smenjuju u zavisnosti koliko su udaljene od religioznih objekata. Zlo. Dobrog tu biti neće.

 

Te zastave o obeležja nisam želeo da fotografišem jer nisam želeo da rizikujem neke probleme niti da me posle neko proziva za bavljenje politikom koja me se ne tiče. A i ne tiče me se, iskren da budem.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Ono zbog čega se Hrvatima mora odati poštovanje je auto-put uz Jadran. Nov je i izgrađen je tamo gde puta nikad bilo nije. Ograničenje jeste 130 km/č ali ne mari. Mari jedino putarina. Jebe mamu kolika je. A kako mi domaćini u Hrvatskoj rekoše, ni to nije sve kako treba. Sva ta putarina koju skupe za godinu dana, nije dovoljna da se isplati godišnja rata banci. Dodatnu muku čini i nemanje mogućnosti kupovine vinjete pa je manje turista. Oni su voljni da plate za godinu, kao npr. kroz Sloveniju, ali ta mogućnost ne postoji. Dalje, malverzacije i naduvavanje računa za radove nije neki "srpski izum". To je balkanski sindrom. Neki rođak, drugo koleno, jednog od ministara u vladi Hrvatske je dobio da odradi tunele na ovom putu, kojih ima zaista dosta. Da odradi, znači da ih obeleži i osvetli. Račun za ovo je bio veći od cene izrade samog tunela! Ludilo. Ima toga još ali neka ga po strani.

 

IMG_1637.JPG

 

Jedini ko se nije radovao ovom auto-putu je bio Mercedes. Crnogorci i dalje imaju najgore gorivo na Balkanu. Tačno mi je bilo žao što nasuh pun rezervoar i samo sam gledao u pokazivač nivoa goriva u rezervoaru. To mi je bio najverovatnije prvi put u životu da sam jedva čekao da ga motor sprži. Što pre. Sa teškom mukom je održavao zadatu brzinu. Ono je bilo mučenje i za njega i za mene.

 

IMG_1638.JPG

 

IMG_1639.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

I dok nas je hecegovačko kamenje smaralo, ja jedva čekao da nestane destilat iz Crne Gore, dođe vreme za pauzu. Smorila nas je monotonija i skrenusmo s puta sasvim slučajno do restorana "Skradin". Au, tek tada shvatismo zbog čega je hrvatska obala, lepa obala. Skrivena uvala, preko koje prelazi most je bila zaista sjajan pogled. Jeli smo kako treba. Za ne mnogo novca, dobro, mogli su i malo jeftinije ali ipak je na putu, mi smo se najeli prave domaće klope. Nismo imali utisak plastičnosti i izveštačenosti kao na odmorištima po Nemačkoj.

 

IMG_1640.JPG

 

IMG_1641.JPG

 

Čini se da smo tu bili na nekoj visini jer nam se pružao baš dalek pogled na hrvatsko primorje.

 

IMG_1642.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Pre nego što smo došli do trajekta, napravili smo glupost. Tj ja sam napravio glupost. Čuo sam se s tetkom i rekao joj kada dolazimo. Rekao sam joj i da dolazimo magistralom. Ona mi žena reče gde da skrenem ali tog skretanja ne nađoh na auto-putu. Prošli smo dalje pa se vraćali. Bilo kako bilo, trajekt.

 

IMG_1647.JPG

 

Onaj kojeg se ja sećam je bio mali, nikakav dok su ovi već za poštovanje. Saobraćaju redovno i novi su. To ima svoju cenu. Oko 17€ po pravcu za auto sa dvoje odraslih i dvoje maloletne dece.

 

IMG_1650.JPG

 

U potpalublju beše malo tesno ali za dvadesetak minuta, nije strašno.

 

IMG_1654.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Stigosmo mi na Rab, a tamo, oblaci samo što nisu ispustili kišu. Tetka mi reče da ne pamti goru godinu. Nisu sastavili, ali bukvalno, tri dana sunčanih dana. Jedan, dva dana pa pljusak i jedan osetno hladniji dan i tako celo leto. Srbija, Bosna i kontinentalni deo Hrvatske su videli i gore od ovoga.

 

IMG_1656.JPG

 

Ovde smo ostali nekoliko dana ali koliko god da smo se nadali suncu, nismo ga videli. Svako jutro je bilo tmurno i depresivno.

 

IMG_1658.JPG

 

IMG_1659.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1248 postova
  • Lokacija: Karton siti ... gornje sokace.
  • Motocikl: Y

Na rabu letovao samo jednom, dosta davno.

 

Vreme mi bilo isto kao i tebi, kisovito a nemas gde da odes. Ko da je jesen bila a ne leto.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Jedan dan, ipak, bi vedro. More se smirilo, ni daška vetra i odmah su nozdrve bile pune mirisa mora. Ako ništa drugo, pokušali smo bar da se prošetamo iako je sve izgledalo kao jesen, sve je bilo mokro od kiše.

 

IMG_1666.JPG

 

Mercedes je za to vreme bio fino ušuškan u dvorištu iza tetkine kuće.
 

IMG_1670.JPG

 

Tokom šetnje malo smo se peli po brdima, malo obilazili ostatak raštrkane rodbine po ostrvu...
 

IMG_1686.JPG

 

... kad odjednom...

 

IMG_1687.JPG

 

IMG_1688.JPG

 

Pokupismo se, brže, bolje jer je počelo i da seva i da šibaju gromovi.
 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

I dok smo stigli nazad do kuće, ništa. Pojeo vuk magarca. Ni kap ne pade. Vetar ni dunuo nije. E jebi ga. Zato je poslednje jutro, kad smo se već spakovali da idemo dalje osvanulo onako kako treba. Sunce, sunce i samo sunce. Morao sam da odem na vidikovac na napravim par fotki.

 

IMG_1705.JPG

 

IMG_1706.JPG

 

IMG_1707.JPG

 

IMG_1708.JPG

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Poslednja stanica pre kuće nam je bio Minhen. Ja stvarno više ne znam nikoga ko tamo ne poznaje nekoga. Taj grad je posto čudo jedno. Koliko se tamo slilo ljudi s Balkana, to nije normalno. Malo, malo pa pored mene prođe neko čiji govor u potpunosti razumem. Nemam mnogo slika iz Minhena jer smo tamo bukvalno samo prespavali, osim jedne. Našao sam parking mesto, u inače užasno prenatrpanom gradu, u ulici Deda Mraza.

 

IMG_1709.JPG

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja