Jump to content

Moto Zajednica

Srbija -- Austrija -- Rumunjska ... svega ima

Recommended Posts

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Karolina, Vol. 2

 

Opet Bosiljevo, opet Karolina. Prošli put sam u Bosiljevu dovršio prvi dio vožnje starom Karolinom, ovaj put u Bosiljevu nastavljam drugi dio ... da, bit će i treći dio. Dakako, do Bosiljeva sam dojezdio autobanom. Mogao sam i starom karlovačkom i još malo Lujzijanom ... stara karlovačka mi inače nije draga cesta a nakenjavanjem ovih radara izgubila je apsolutno svaku šansu da je pohodim; stara riječka - a.k.a. Lujzijana - lijepa je cesta koja frekventnim korištenjem također postaje lagano "ofucana". OK, nedavno presvlačenje nekih dionica friškim asfaltom udahnulo je ovoj cesti malo novog života, pogotovo za dio moto populacije sklon izrazito živahnoj vožnji. Ali, kako je meni ovaj vid natjeravanja prilično neinteresantan i negdje daleko dolje na listi omiljenih zanimacija na cesti, stara riječka polako ustupa mjesto "alternativnim pravcima do mora".

 

Alzo, do Bosiljeva autobanom i izlazak na ranije spominjanu staru riječku ... do Zdihova. Zašto baš do Zdihova? Nije janjetina, nije odojak, već malo i slabo uočljivo skretanje na lokalnu cestu neposredno prije crkve u Zdihovu. Ovom cestom, uglavnom ne širom od jedne standardne prometne trake - na puno mjesta i puno užom i puno lošijom - spuštam se na jug kako bih dosegnuo dio stare Karoline koji je još prohodan, a to je dio ceste koji prolazi kroz selo Osojnik. Do Osojnika bi se, od Hrsine - od kraja asfalta iz prošle epizode - vjerojatno dalo doći nekim austrijancem iz EXC familije, plus GPS plus kompas ... možda nekom drugom prilikom, sad se držim lako dostupnih i asfaltiranih dionica.

Osojnik se pronalazi - i prolazi - bez problema, sve uz pogled na voćke u cvatu i pečenkice u ispaši po travom prekrivenim vrtačama. Nije bilo potrebe da se iz Osojnika istim putem vraćam nazad do Zdihova ... moguće je proći sjeverozapadnim pravcem - preko sela Veliki Jadrč, asfalt cijelim putem - nazad do stare riječke, na koju se izađe u mjestu Močile, odmah iza Severina na Kupi. Kamo trasa stare Karoline vodi od Osojnika dalje na zapad, pomalo je slično kao i od Hrsine do Osojnika, ali uz puno strmiji teren. Barem meni tako izgleda gledajući sa strane, odnosno gledajući sa stare riječke ceste.

 

 

DSC05819.JPG

 

DSC05820.JPG

 

DSC05825.JPG

 

DSC05830.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Od Močila, gdje sam izašao na staru riječku a s ciljem da se dokopam Karoline gdje god je to moguće, vozim se skoro do Vrbovskog. Zašto "skoro"? Zato što sa stare riječke (Lujzijane, jeli) silazim u mjestu Stubica. Cesta koja prolazi kroz Stubicu dio je trase stare Karoline ... kroz samo mjesto je asfalt, no ja sam - ne znam koji me vrag opet tjerao - malčice zašao i na makadamski dio koji se od istočnog kraja Stubice prilično strmo spušta kroz šumu. Osim što je velika strmina, duboki kolotrazi, oštro kamenje i nedostatak mjesta da se motorić propisno okrene, sve drugo je u najboljem redu.

 

Uspio sam se okrenuti, uspio sam se popeti nazad i proći kroz Stubicu ... proći kroz Mrzle Drage (to je trasa stare Karoline, kroz Mrzle Drage, ne gornja cesta D42) i dokopati se Vrbovskog. Zanimljivim serpentinama spuštam se kroz Vrbovsko maltene do mosta preko Dobre, gdje mi pažnju privuče putokaz koji me upućuje na kanjon Kamačnik. Ulicom koja vodi do željezničkog kolodvora odvezem se još malo dalje, sve do ušća potoka/rječice Kamačnik u Dobru. Koliko sam pohvatao razgledajući informativne panoe, radi se o tri kilometra dugoj stazi koja vodi uz potok Kamačnik, a dio koje prolazi i kroz vrlo uski kanjon. Zvuči zanimljivo, no kako bi 3 km tamo i isto toliko šetnje nazad uzelo barem 2-3 sata vremena koje sam planirao potrošiti na drugi način, odlučujem da će ovaj kanjončić biti vizitiran nekom drugom prilikom. Prošetao sam se stotinjak metara oko ušća, malčice se odmorio i gas nazad na Karolinu ... nebrojenim dugačkim usponima i isto tako dugačkim spustovima.

 

 

DSC05834.JPG

 

DSC05842.JPG

 

 

 

Izrazito brdovit teren, cesta prelazi barem 5-6 što manjih što većih prijevoja i konstantno je ili uspon ili spust ... malo je tu ravnice. Karolina je cesta koja je građena u prvoj polovici 18. stoljeća, u doba konja, zaprežnih kola i kočija. Teško mi je zamisliti kako je tim terenom izgledalo natjeravati kočiju s putnicima, kamoli zaprežna kola puna drvene građe ... asfalta, naravno, u to doba bilo nije.

Vraćam se u Vrbovsko, prelazim most preko Dobre i lagano uzbrdo i nizbrdo ... prolazim Jablan, dvorac kod Stare Sušice, Ravnu Goru, Stari Laz i Mrkopalj. Ne mogu opet ne spomenuti brdske prijevoje ... lijepe lokacije koje nude jako lijepe poglede na okolnu prirodu, a nikako nisu označeni. Baš nedostaje tabla s imenom prijevoja i nadmorskom visinom.

 

Cesta kroz Mrkopalj i Sunger - prvo mjesto iza Mrkoplja - najlošija je na cijeloj trasi stare Karoline ... ne znam u čemu je kvaka no neki dijelovi su rani stadij nastanka enduro staze. Kad već spominjem Sunger ... na križanju kod crkve - a gdje bi bilo selsko križanje nego kod ckrve, škole ili vatrogasnog doma - ima putokaz za Brestovu Dragu. Taj dio ceste, preko Brestove Drage i Slavice, prvobitna je trasa Karolinske ceste koja je bila previše strma i opasna tako da je relativno brzo napravljen noviji dio koji zaobilazi ovu nezgodnu brdsku dionicu. Skrenuo sam na tom križanju, prošao Brestovu Dragu skroz dokle ima asfalta, bacio oko na podzidane dijelove prvobitne trase i vratio se nazad. Sljedeće bitno križanje je 5-6 km iza Sungera gdje treba skrenuti lijevo - jer se desno preko Sopača izlazi na Lujzijanu - i nedugo potom prolazim Vrata i ulazim u Fužine. Dionicu stare Karoline od Fužina do Bakra ostavljam za drugu priliku ... iz Fužina izlazim uz jezero Bajer, na sjever prema Gornjem Jelenju na Lujzijani. Do Grobnika začas.

 

 

DSC05845.JPG

 

DSC05847.JPG

 

DSC05849.JPG

 

DSC05856.JPG

 

DSC05859.JPG

 

DSC05864.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Na Grobniku potrošim dvadesetak minuta tek da pogledam što se zbiva - ništa meni naročito zanimljivo - i već se obilaznicom spuštam prema Bakru ... ne zato što dugo nisam bio na toj strani već zato što se iznad Opatije nadvio veliki sivi oblak s kojim se nisam naumio družiti.

Bakar, Dramalj, Crikvenica, Selce ... opušteno, kako i priliči ranom subotnjem popodnevu ranog proljeća. Prolazim kroz Crikvenicu i razmišljam kojim putem dalje. Nisam nešto voljan voziti do Senja te Jozefinom doma, još manje sam voljan izaći na autoban. Rano je za ići doma ... hajde da najprije skoknem na vidikovac iznad Bribira ...

 

 

DSC05875.JPG

 

DSC05880.JPG

 

DSC05881.JPG

 

 

 

... spustim se nešto kasnije na magistralu skroz nazad do Bakra, kratki uzlet na Meju ...

 

 

DSC05894.JPG

 

DSC05896.JPG

 

 

 

... još jedan malo jači uzlet na Gornje Jelenje i Lujzijanom dok mi ne dosadi ... recimo do Karlovca. Dalje se fućka autobanom. Krasnih i pomalo vjetrovitih 464 km.

 

 

8)

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 117 postova
  • Lokacija: chicago
  • Motocikl: Honda st1300 bmw r1200 rt

 

nema više 1290?

 

 

Prodao sam ga još u 8. mesecu prošle godine.

 

Ove godine krstarim na jednocilindrašima.

Ako nije tajna koji je razlog prodaje?

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Ako nije tajna koji je razlog prodaje?

Nema tu nikakve tajne ... veliki "putni enduro" su mi postali malčice naporni. Jesu udobniji, jesu brži, no primjetio sam da više guštam u lakšoj vožnji jednocilindrašima.

Ne treba mi 160 konja, 4 mape rada motora, poluaktivno ogibljenje, grijane ručke i sjedište ... svašta toga mi ne treba i nisam to voljan plaćati. ABS je sasvim dosta.

Ako u neko doba skužim da mi nešto od ranije navedenoga "zatreba", kupim novi motor koji to sve ima.

 

No, ne treba tu tražiti puno filozofije i mudrovanja ... kod mene je u garaži stalno promenada, jedan motorić ode, drugi dođe ...

 

8)

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 117 postova
  • Lokacija: chicago
  • Motocikl: Honda st1300 bmw r1200 rt

 

Ako nije tajna koji je razlog prodaje?

 

Nema tu nikakve tajne ... veliki "putni enduro" su mi postali malčice naporni. Jesu udobniji, jesu brži, no primjetio sam da više guštam u lakšoj vožnji jednocilindrašima.

Ne treba mi 160 konja, 4 mape rada motora, poluaktivno ogibljenje, grijane ručke i sjedište ... svašta toga mi ne treba i nisam to voljan plaćati. ABS je sasvim dosta.

Ako u neko doba skužim da mi nešto od ranije navedenoga "zatreba", kupim novi motor koji to sve ima.

No, ne treba tu tražiti puno filozofije i mudrovanja ... kod mene je u garaži stalno promenada, jedan motorić ode, drugi dođe ...

 

8)

Hvala na brzom odgovoru

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Karolinška trilogija - Edizione Finale

Zadnji puta - koliko se uspijevam sjetiti - ovakva situacija dogodila mi se u Rumunjskoj, negdje na autobanu između Constante i onog velikog mosta kojim se prelazi preko dunavskih rukavaca ... alzo, vozim se, pogled mi padne na Trip 1 brojač kilometara, i umalo ostanem bez daha. OK, pretjerujem ... nisam ostao bez daha no definitivno mi je iznad glave plutao poveći upitnik. Što je bilo tako bitno da se i upitnici uvlače u priču?
Na Trip 1 brojaču pisalo je 270 km a lampica rezerve još se nije upalila! Ne može to tako, nešto sigurno nije u redu ... crkla žaruljica, nema što drugo biti. Jest da nisam doživio da mi na austrijancima crkne neka od kontrolnih žaruljica, ali jednom mora biti prvi put. Ajme, hoće li više neka benzinjara da ja to natočim i da prekinem ovu neizvjesnost ... čak sam i tetu u naplatnim kućicama za mostarinu priupitao "koliko do prve pumpe". Sitnih desetak km kasnije pojavila se i čarobna benzinjara, na kojoj sam u rezervar na jedvite jade ugurao manje od 15 litara prekrasnog rumunjskog 100+ oktanskog supera.
Jedva 15 litara? Kako ... pa znadem da SMT nije u stanju preživjeti s manje od 6.5 litara na stotku. Jesam li spomenuo romanian finest 100+ oktanski ... u tome je bila kvaka. Kad ga se napoji finom juhicom, dosta mu je i litra manje na stotku. Ovaj domaći napoj, koje god boje bio, nakon toga više ne bih komentirao.

OK, back to future ... tako nešto slično snašlo me i danas (subota). Jezdim autobanom prema Rijeci i prćkam lagano po menijima bord kompjuktera i ošine me brojka 270 na Trip 1 ... koji mu je, nisam točio romanian finest. Vozim se dalje ... aha, evo narančaste lampice na 280-tom km. Gdje sam, kad će prva benzinjara, što se događa? Dvadeset-i-koji km kasnije, Ravna Gora ... odmah iza tunela desni žmigavac i pravac po Tifonov napoj. Jedanaest litara i četiri decilitra. Ako je vjerovati austrijancima, rezervar od Duke 4 je oko 14 litara ... što znači da je unutra ostalo barem još dvije litre. Natočim i odmah se uhvatim digitrona ... 11.4 podijeljeno s 306 (toliko pokazuje Trip 1) ispada 0,037 ... puta 100, pa je to 3,7 ... alzo, potrošnja je spala na 3,7 litara na 100 km. Uobičajena turing vožnja, svih i svakakvih drumova, autobanski tempo u zoni 4,5-5 K RPM. Cool ... prisjećam se da sam ne znam više kojom prigodom čitao da je LC4 690 prilično nerastrošan agregat, no ovo ipak nisam očekivao. Zadnje što sam računao bilo je 4,3 litara. Otkud onda ovakva razlika?
Ha, ostavio sam prije nekog vremena 690 u varaždinskoj klinici uz instrukcije da maknu talijanskog vrištavca (GPR PowerCross) i K&N filter te da vrate originalni ispuh, originalni zračni filter, originalnu mapu ubrizgavanja i originalni prednji lančanik (16Z). Eto, rezultat me malčice iznenadio. No dobro, možda ipak budem vratio nazad prednji 15Z lančanik a ostalo ne diram ... 300+ km s rezervarom goriva na Duke 690 je sasvim dovoljno da se uvalim na bilo koje i bilo čije ceste u meni poznatim dijelovima Europe ... Rumunjsko, eto mene.

Vuk sit, koze na broju, idem dalje ... do Fužina, tamo sam zastao u svetoj misiji vožnje starom trasom Karolinske ceste. Da, uvijek pomislim kako je dolaskom u Fužine manje-više odrađen put do mora ... sve što preostaje samo je skotrljati se do obale. Aha, hau jes nou ... autobanski gledano, ovo čak i nije jako daleko od istine, no starom Karolinom ne može biti drugačije. Izlaz iz Fužina prema Bakru - kako je išla stara Karolina - počinje ubitačno dugim i strmim usponom. I kad sam pomislio da je usponu došao kraj, još malo uspona ... strava i užas, gledano iz perspektive kirijaša iz sredine 18. stoljeća. Doista me ne čudi što ova stara i poznata cesta nije dugo izdržala kao glavna prometnica prema moru i što su već četrdesetak godina kasnije počele pripreme za izgradnju nove i bolje ceste od Karlovca prema moru (Struppijeva Jozefina krenula je s izgradnjom 1775.).

Trajali su ti usponi dobrih desetak minuta - uključujući i malu pauzu za naslikavanje na sedalcu iza kojega se i službeno ulazi u područje grada Bakra - a potom se počinjem spuštati. Jeli kirijašu iz 18. stoljeća gori dugački uspon ili dugački spust doista ne znam, no vjerujem da i jedan i drugi slučaj traže nemalu vještinu, iskustvo, a moguće i asistenciju.
Spuštam se kroz Zlobin, pet minuta kasnije ugledam i more, još 5-6 minuta kasnije prolazim i kroz Hreljin. Pogled na more je u isto vrijeme i toksičan i opuštajući ... koliko god čaroban bio, traži se maksimalna koncentracija na cestu. Strmina je velika, pijeska mjestimično imade preko svake mjere ... oprez, oprez, oprez. Za buljenje u more preporučam zastati uz desni rub ceste na preglednom mjestu, nafiksati se pogledom na modrinu i zelenilo, opušteno nastaviti dalje.
Od Hreljina, dalje prema Bakru, može se barem na dva načina: na prvom lijevom skretnju spustiti se preko Meje na D8, ili nastaviti ravno pa kroz Praputnjak, Krasnicu i Škriljevo izaći na Sveti Kuzam. Ova druga opcija dio je  - koliko sam uspio prokljuviti - stare trase Karoline, pa shodno tome i ja gasiram za Sveti Kuzam. Kako se originalna trasa spušta u Bakar nisam posve siguran, no ne bi me iznenadilo da je dobar dio te originalne trase bespovratno zagubljen u labirintima novoizgrađenih brzih cesta, spojnica i obilaznica.


DSC05901.JPG

DSC05903.JPG

DSC05905.JPG

DSC05907.JPG

DSC05909.JPG

...

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Od Sv. Kuzma - sve po ranije nikad voženim cestama - nekako se uspijevam dovući do izlaska na Grobničku cestu koju bez ikakvih napora pratim do onog podvožnjaka ispod A6 koji me izbacuje na desetine puta voženi prilaz stazi. Na stazi neloše, na njezinom parkingu još bolje ... uglavnom njemačka ekipa. Lijepih igračaka ispred boksova i u prostoru između šatora i kampera .. neke od njih trebalo je i detaljnije zagledati.

DSC05921.JPG

DSC05923.JPG

DSC05924.JPG

DSC05926.JPG

DSC05928.JPG

...

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Kamo dalje? Đir po Istri ne bih, jur nadahnutu vožnjicu Plominkom također ne bih ... ha, idem se spustiti do Bakra. Osim što mi se taj gradić inače jako sviđa, on je i krajnja destinacija (barem jednog kraka) stare Karoline. Iza toga spustim se do Crikvenice - morao sam pričekati da kroz centar prođe veoma glasna skupina na motociklima - i potom do Selca, a od Selca mogao bih opet uzbrdo do Bribira, no sada bih otprašio skroz preko Liča do Fužina. Time bih zatvorio Karolinšku trilogiju, dohvatio se autobana te pravac doma. Kako zamišljeno, tako i učinjeno ... laganih subotnjih 413 km.

DSC05980.JPG

DSC05981.JPG

DSC05982.JPG

DSC05983.JPG

DSC05985.JPG

...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Red oblaka, red kiše ...

 

Vizir podignut, glava blago pognuta, lijevom rukom prekrivam nos i izložene dijelove lica ... sunčane naočale čuvaju mi oči. Desna ruka na gasu. Vidljivost ... ha, jedva da se vidi nešto. Epska kišurina, prolom oblaka, torrential rain ... kako god, zanimljivo je. Spust s brda u Karlovac, idući od Grobnika autobanom. Ako negdje slučajno pada kiša, pada upravo ovdje i tamo malo ranije kod Vukove Gorice. Nedjelja, vraćam se s Grobnika i baš mi je super. Još da sam uzeo kompletan kišnjak a ne samo jaknicu, bilo bi još bolje ... OK, ne bude prvi puta da se doma vraćam mokre guzice.

A otišao sam tek toliko da ne budem doma ... bolje se malo proluftati, ručak ne bude nikam utekao. U odlasku - krenuo sam oko 10 sati - nije bilo loše. Plavo nebo iznad Zagreba, plavo nebo iznad Karlovca, bijeli oblaci iznad Vukove Gorice, sivi oblaci iznad Ravne Gore. Dvije i pol kapljice kiše vjerojatno je donio vjetar. Kratko skretanje na Grobnik nije bilo kratko već extended ... susreo kolegu iz Slovenije, malo pogledao što ima po boksovima, pogledao  nebo prema moru i prema kontinentu. Nje baš za ići nekamo, hajde budemo kod Keca odgledali GP u LeManu a onda što bude. A bilo je kišurine.

Utrku odgledali, pričekali još pola sata da se oblaci malčice raziđu i piči svako na svoju stranu ... kolega starom cestom do Delnica i doma u LJ, ja odmah na autoban i doma u ZG. Do Oštrovice zericu vlažnjikavo, kasnije sve proljetno ... čak je i preko Ravne Gore bilo proljeće. Prolazeći čvor Bosiljevo bilo mi je jasno što uskoro sljedi ... nebo nije bilo sivo, nije bilo crno, bio je tamno plavo. Kao da ulazim u more. Nepunih pet km kasnije uronio sam u to more ...


DSC06005.JPG

DSC06006.JPG

DSC06007.JPG

DSC06009.JPG

DSC06010.JPG

...

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Oboren brzinski rekord Senj - Karlobag

 

Od svih dana u trećem tjednu petog mjeseca jedino je vremenska prognoza za srijedu zvučala obećavajuće ... bez kiše, bez vjetra, vedro i sunčano, oko 20 celzijevaca. Kao naručeno za još jednu vožnjicu uz more prije nego navale kamperi nakrcani krumpirom, konzervama i vodom u plastičnim bocama. Detaljnijeg plana nema, zapravo uopće nema ikakvog plana, osim da ću se najprije skrenuti u vizitu na Grobnik ... a tamo Švicarci, skužio sam ih po specifičnom tvrdom njemačkom jeziku koji je dopirao iz zvučnika još prije nego sam se spustio do boksova.


DSC06026.JPG

DSC06027.JPG

DSC06030.JPG

DSC06031.JPG

DSC06033.JPG

...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

DSC06034.JPG

DSC06035.JPG

DSC06036.JPG




OK, dok je glas na tvrdom njemačkom preko razglasa spominjao "Mittagspause" ja sam izlazio iz grobničkog kruga. Idem na obilaznicu, nisam voljan kroz banska vrata spuštati se u grad. No, najprije osvježenje i zalogajčić na novoj benzinjari Cernik ... kad je već Mittagspause.


DSC06037.JPG

DSC06040.JPG


 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja