Ja sam iz bajkerske porodice,moji su ujaci vozili motore.....moj otac.....i to baaaš vozili.
Moj pokojni sin Nikola je vozio motor,moja ćerka Nataša vozi motor.......Nataliju to ne zanima,mlađa ćerka.
Sneža,supruga,je samnom na motoru već 28 godina.
Imali smo samo jedan manji pad na Rudniku, u onoj velikoj krivini, pri brzini od 20-30 km/h,srećom bez posledica.
A prešli smo ohoho!
Kada je ona iza mene, i kada sam sam,imam svoju vožnju koju vozim i ne može niko i ništa da me natera da odustanem od nje.
Neka obilaze,neka pretiču na punoj.........što kaže Mimi,neka sam čkapi......ja se i dan danas vozim i planiram još dugo........a vozim se od 1978........i voziću se još dugo sa svojim načinom vožnje........e sada,đavo ne ore i ne kopa,što kaže naš narod,motor je đavolska rabota a i sudbina je uvek tu,ne treba je izazivati,pametno i oprezno,otvoriti četvoro oči i uzdati se malo u sreću..........kada smo prvi put seli na motor znali smo u šta se opuštamo..........ali kada se nešto voli onda se voli.....