30.11.2008.-30.11.2012. 
  
Kako reče severian, 
  
Dok ima sećanja, nema smrti. 
  
Vreme prolazi,uspomene i sećanja ostaju,ali ostala je i rana koja nikada neće zarasti. 
Uspomene naviru,tuga,bol,zar je moralo sve tako kratko da traje? 
Danas ćemo izaći na groblje,zapaliti sveće,setiti se našeg Nidže,setiti se vremena provedenog sa njim,razići se........ 
Povratkom u kuću opet ću osetiti prazninu,bilo nas je petoro,sada nas je četvoro.... 
Sine moj,počivaj u miru,mnogo mi nedostaješ!