30.11.2008.-30.11.2012.
Kako reče severian,
Dok ima sećanja, nema smrti.
Vreme prolazi,uspomene i sećanja ostaju,ali ostala je i rana koja nikada neće zarasti.
Uspomene naviru,tuga,bol,zar je moralo sve tako kratko da traje?
Danas ćemo izaći na groblje,zapaliti sveće,setiti se našeg Nidže,setiti se vremena provedenog sa njim,razići se........
Povratkom u kuću opet ću osetiti prazninu,bilo nas je petoro,sada nas je četvoro....
Sine moj,počivaj u miru,mnogo mi nedostaješ!