E, da....
Stigoh u BG posle lepe ture obilaska CG primorja, i vrleti nebu pod oblake, pa da napišem koju...
Prvo da pohvalim makinu koja je radila kao doxa ceo put i trošila negde ispod 6L. A onda da pohvalim najvećeg seljaka srpske političke scene zvanog Velja Ilić, što mi je objasnio koliko mi je motor slab za kvalitiet puteva preko Zlatibora. Asfalt, krivine, prevoji... itd... jednom rečju perfekcija. Svaka čast čika Veljo!!!
Posle spavanja u štatoru na vrh Zlatibora i disanja svežeg vazduha celu noć, pakujem stvari oko 8 ujutro i krećem put mora...
U odnosu na prošlu godinu, radarska kontrola je nepodnošljiva. 2:1 za Crnogorce. U principu stoje na stim mestima kao i lane, ali su sad žešće aktivni. Na kraju sam morao da skinem gaće dvre krivine pre trajekta posle Tivta i častim 10evra pandure koji su mi izmerili bednih 65km/h na delu ograničenja 50. Da se ubiješ ko siroče. Od tad donosim odluku da ne spuštam ispod 80. Kad ke bal nek se j**be princeza.
Na moru pored familije, obišao sam i naše drugare sa foruma Dr. Mandića i Vukana - imaću i ja pravi motor, koji bi mogao da promeni nick u "Imam i ja pravi motor" :)
Kod Mandića krajnje poznata atmosfera. Limena garažica medju zgradama u Bijeloj, alat složen ko u hiruškoj sali dva tabureta za sedenje, ladno pivo, muzikica, gomila ljudi sa elektro i drugim problemima dolaze po savete... A u garaži pravi pravcati Ruski Boldor od 350 ccm sa fabričkim gumama. Oduševljenje...
Sutradan se čujem sa Vukanom i dogovorimo se da se vidimo i provozamo.
Dolaze dva KLE500 na Kotorsku raskrsnicu, pijemo po piće i krećemo da krotimo serpentine put Njeguša. Mislim da sam prebrojao prvih 25-6-7...
Kad smo se popeli nebu pod oblake mom ushićenju nije bilo kraja. Zabeležio sam koordinate, pa sledeći put kad budem išao nema šanse da izbegnem. Kakav je to osećaj kad dole ostavite 30 i kusur stepeni a gore na 1000m obučeš jaknu, udješ u oblak i imaš utisak da si na drugoj planeti. Čak i muve koje te udare u facu imaju nekako veću oštrinu od domaćih...
Onda dolazi spuštanje ka Cetinju po putu koji bi samo Evil mogao poželeti. Asfalt, krivine, pregled....
Rastadosmo se na Cetinju i svako svoj put nastavi dalje sam.