Užasava me nepismenost. Jedna od najbolnijih tačaka mi je mešanje (biko bi miješanje zbog dudog é u prvom slogu) dijalekata. Znam da je prirodno, ali dobijam ospice. Kad čujem "za poneti" u pekari u Beogradu od ćurke iz Čačka ili Vranja ili XY-a, izgubim apetit. A ovde sam u prvih par godina članstva slao privatne poruke, rečca ne, razmak posle interpunkcije,...
Dakle, nije "im" bilo teško da me uvuku!