Evo nas na Mravincima, hvatamo telefonski signal. Naša odela su odavno promenila boje u lepe nijanse sive. A i pod zubima mi nešto škripi i šmirgla. O stanju nosa neću javno, ali o stanju u glavi hoću. Kao i uvek nakon vožnje s ovom ekipom: sreća,sreća,radost... Usledio je spust sa Mravinjaca do Valjeva i asfaltna vožnja koja već postaje pravilo za kraj dana. Jak tempo i ritam kao jedan, po našim dobro znanim krivinama.
Moji drugari:
Aca Vitez
Dejan Dobrisavljević (Dejan77)
Neša Knjaz
moja malenkost