Dan pred Uskrs, stiska sa poslom i vremenom, a vreme za vožnju naručeno. Kao u inat, million obaveza izranja u poslednji čas i po pravilu sve je neodložno. …ti posao, i do posla!
Tako bi bilo, da nije dece u nama. Odavno nas ne bi bilo. Ovako, traže se rešenja i gde ih nema.
‘’Ne mogu pre 11h…’’
‘’Ne mogu pre 12h…’’
‘’Ne mogu…bre’’
‘’Ma ‘oću bre…’’
‘’Čujemo se pred polazak…’’
‘’Odosmo mi ranije, pravimo rutu… hehehe’’
‘’ …ite se vi što možete,a mi ćemo kad budemo mogli…’’
‘’Ok, kafana kod Proke na Pašnoj ravni?’’ ‘’Dogovor…’’
Pa naravno, u kafani. Da je neko predložio biblioteku, već bi bilo malo čudno. Ovako smo se uklopili u ambijent i našli se (naravno,ne u dogovoreno vreme)u kafani mog poznanika Proke Baratovića na Pašnoj ravni. Inače znanja radi, pričam o kafani koja je tik uz benzinsku pumpu i prodavnicu. Proka je stari bajker, koji je vozio (i ostavio iza sebe) motore, kada mnogi od nas nisu znali za kvačilo. Proko respect!
Nakon kratke degustacije hmeljnih derivata, što nam se odmah svidelo,postojaše od izvora 2 putića:
Nastaviti sa degustacijommmmmm…. Ili pobeći od astala, bez okretanja, pravo u brda.
Sreća, izabrasmo ovo drugo, inače, propast u najavi…
Run To The Hills..!