Jump to content

Moto Zajednica

Libero

Članovi
  • Broj tema i poruka

    2104
  • Pridružio se

Sve što je postavio član: Libero

  1. Nisam više mogao da odugovlačim sa odlaskom sa jezera, jer današnji zalogaj je malo veći. ''Pa dobro, ‘ajmo, neka mene… '' Jbt, teraju me k’o dete iz prodavnice igračaka. Mnogo biranih reči treba za opisati ovaj doživljaj. Silna mističnost izvire iza ovih zelenih stražara nadvijenih nad smirenom površinom jezera. I dok refleksije sve dupliraju, ja proveravam da li sam budan. Al' kad me ne gledaju Lokica i Boko… Sebično se nadam da do ovde nikada neće stići asfalt, da će ovaj dragulj prirode posećivati samo duboko osvešćena bića ljudskog roda, koja mu neće nauditi. Teeraaj…!
  2. Konačno, Zabojsko jezero (link) Sad ću malo da ćutim...
  3. Na Sinjajevini ima nekih znakova za navođenje i orijentaciju. Iskreno, nas su više zbunjivali nego pomagali, jer je bilo očigledno da su neki od njih okrenuti na pogrešnu stranu. Ja lično hoću da verujem da je vetar u pitanju, u protivnom bih izgubio veru u ljudski rod. ZaHebano… Boko odlazi da se informiše, do jednog od retkih katuna na kom smo primetili znake života… Za njim krećemo i mi, ispred katuna zatičemo Čoveka, imenom Rade Simićević. O njemu malo kasnije… Htedosmo na Zabojsko jezero, Rade nas vizuelno navede preko Mongolije… Bogami je vredelo, jer bez njegove pomoći, pitanje je kako bi našli jezero.
  4. Vreme je da se pojede nešto, predlog jednoglasno usvajamo. Tu, u livadi… Kaže karta ‘vako, ovo iza nas, što štrči u nebo je, pazi sad: Veliki Kurozeb – 1865mnv (link)
  5. Ma samo pravo, hehe… Ispostavilo se da nije nijedan od ponuđenih odgovora. Posle par kilometara spuštanja kroz planinu, nailazimo na momke koji izvlače drva iz šume. Kažu da su, po buci koju smo proizvodili spuštajući se ka njima, mislili da smo medvedi, verovatno pod utiskom svežih medveđih tragova koje su videli pred naše pojavljivanje ’’iza ugla’’. Objasniše nam da smo debelo na krivom putu, da se moramo vratiti do asfalta, pa onda onim drugim putem koji izgledom kaže da je ‘’manje glavni’’ Hvala im, jer ko zna koliko dugo bi smo još išli napred, dok ne shvatimo da nismo na putu ka Sinjajevini. Vrći se… Na pravom smo putu, to je to... Konačno, bajka počinje…
  6. Poslednji metri asfalta… ... pa, skoro poslednji... I evo, konačno olakšanja…
  7. 19.09.2018 ~ KoRjeNJe ~ tRi gORe ~ SinJAjEViNa Svanuo je lep i sunčan dan. Tačka. Novi red… Tačnije , svanuo je dan biran iz kataloga lepih dana. Bukvalno... Prvi pogled kroz prozor apartmana mi kaže da je naša ’’porudžbenica lepog vremena’’ usvojena. Pa, hvala još jedared… Posle jutarnjeg zbiranja i pakovanja, napustismo apartmane, pa pravac kod Željka na kafu. Sunce zove napolje, odlučujemo se za doručak negde u Sinjajevini, kad čula čopora prorade. U ’’Voli’’-ju, pokupismo nešto lepih zalogaja za livadsku gozbu u planini, pa pravac po benzin… Na benzinskoj pumpi imam šta da vidim… Kakva čast, legendarna Cagiva 900 Elefant, vlasnik austrijanac, ponosan na ljubimca. Razmenismo par rečenica, jedna fotka za uspomenu, i jedan zadnjak za društvo… Auf Wiedersehen kolega! Boko i Janko su više puta razmenjivali informacije, tako da bez lutanja odlazimo na isključenje sa magistralnog puta. Bjež’mo…
  8. Hvala najlepše na komentarima i lepim rečima... Nećeš imati nikakav problem i bez mape, prateći postavljene info table, ima ih više nego dovoljno. Mapu imaš na linku: Durmitor Ring (link)
  9. Hvala najlepše...
  10. I evo nas na kraju dana u Žabljaku, kod gazda Željka u kafani. Očekivani trenuci opuštanja, dok sumiramo utiske i slike današnjeg dana uz dobru hranu i hladno točeno pivo. Smeštaj smo prethodno rešili , tako da više nikakvu obavezu nismo imali, te se predasmo silama hedonizma… Svom snagom! Željkova kafana nije naznačena kao takva na Google maps-u, ali se lako nalazi. Inače je na 100m od ''Voli'' supermarketa, prema Crnom jezeru, sa leve strane… Kafana (link) Zadovoljni i opušteni skoro da zatvorismo kafanu. Kad smo došli, nije bilo mesta da se sedne, gazda nam ponudio privremeno neku pomoćnu prostoriju, pa vrlo brzo nakon toga dobismo i mesto u ’’izlogu’’. Željko je domaćin čovek, u neko doba stiže i njegova tura pića, a kasnije i mobilni telefon da se javimo Janku u Podgoricu, jer nas viber ne sluša… Ovakav prvi dan sam doživeo kao ’’jutro po kome se dan poznaje’’ osećajući da prave slike tek dolaze… Napuštamo kafanu u neko doba, odlazimo u sobe na relaksaciju i odmor za sutrašnji dan… Drž' se krevete, stižemooo... 19.09.2018 ~ KoRjeNJe ~ tRi gORe ~ SinJAjEViNa (nastaviće se)
  11. Stožina (levo) i Sedlena grada (desno) Gospoja...
  12. Boko predvodi grupu zalutalih dostavnih vozila…
  13. Prutaš… Sedlo… ... i sto ovaca...
  14. Senke su sve duže… Pivske planine…
  15. Vidikovac na drugoj strani kanjona, u selu Nedajno. Došli smo otud’, od Male Crne Gore.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja